Eset MURAČEVIĆ: Kome treba Ustavni ili bilo koji državni sud koji ne može provesti svoje odluke. Kome treba Tužilaštvo koje „šara“ tužakajući čas jedne, čas druge za zločine, korupciju... Kome treba SIPA, neka druga agencija... Kome treba policija koju razoružaju kriminalci i otmaju im policijska auta... Kome trebaju oni u čijim redovima kriminala i korupcije ima više nego bilo gdje.

Bila jednom jedna zemlja u kojoj su svi ratovali sa svakim, a neki i među sobom samima. Takva zemlja, uz malo zaliječenih rana, životari i danas. Zovemo je Bosna i Hercegovina. I gle čuda. Ima zajedničke oružane snage sastavljene od komponenti vojski koje baštine tradicije onih koji su međusobno ratovali, a čiji se pripadnici, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, još uvijek nisu međusobno potukli. Vjerovatno i neće. Nisu opremljeni adekvatnim materijalno-tehničkim sredstvima ili im ona nisu na dohvat ruke. Oni koji su stvorili takve oružane snage, svakodnevno, se fataju za vrat pa je pitanje vremena kad će jedni drugima porazbijati glave. Kako se samo kurče. Borci koji su ginuli za njihove interese, i jedni i drugi i treći, smrzavaju se roveći po kontejnerima kako bi utolili glad. Najzaslužnjima od njih prijete Haškim ili nekim drugim optužnicama.

Ima li pravo dio Oružanih snaga, koji baštini tekovne vojske Republike Srpske, učestvovati na manifestacijama vezanim za obilježvanje značajnih datuma tog entiteta ili na manifestacijama vezanim za dostojno oblježavnje stradanja njegovih građana. On koji se kunu u zajedničku državu Bosnu i Hercegvinu, oni koji se kunu u suživot i pomirenje, oni koji našu zemlju žele uvesti u ralje Evropske unije trebali bi reći da treba, jer dio tih oružanih snaga učestvovao je na sličnm manifestacijama unutar Federacije BiH.

Licemjerno je građanima RS, umjesto dijela Oružanih snaga BiH, za njihovu slavu ponuditi orkestar. Zašto se onda dušebriznici čude Dodikovim izjavama „Kako će smatrati da su Oružane snage BiH neprijateljska vojska za Republiku Srpsku ukoliko ne uzmu učešće“ ili izjavama da im ni orkestar ne treba.

Ima pleh muzike i trubača u Republici Srpskoj i Srbiji koji će znati bolje „prašiti“ od nekog raštimanog orkestra kome će neko drugi naložiti šta i koje kajde da svira.

Političari iz Federacije BiH samo gledaju šta Milorad Dodik radi u RS. Da nije te njihove brige za Milorada niko znao nebi. Što se oni više kurče to Miloradu Dodiku rastu veća krila koja ga vode tamo kuda bošnjački lideri nebi voljeli da on ode sa Republikom Srpskom-u novu i samostalnu državu.

Ako se nekada RS otcjepi od Bosne i Hercegovine to neć biti zasluga Milorada Dodika već zasluga inertnih bošnjačkih političara koji po minderma dijele lekcije tamo nekom drugom, a niti znaju kako, niti imaju snage da bilo šta zaustavie od onoga šta tamo neko drugi radi.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović moli predsjednika Srbije da ne dođe na obilježavanje Dana RS. Svašta. A šta je sa mehanizmima koji štite granice Bosne i Hercegovne. Što se ne koriste?!

Kome treba Ustavni ili bilo koji državni sud koji ne može provesti svoje odluke. Kome treba Tužilaštvo koje „šara“ tužakajući čas jedne, čas druge za zločine, korupciju... Kome treba SIPA, neka druga agencija... Kome treba policija koju razoružaju kriminalci i otmaju im policijska auta... Kome trebaju oni u čijim redovima kriminala i korupcije ima više nego bilo gdje.

Oni koji ne znaju da rade svoj posao za koji su dobro plaćeni sredstvima poreskih obveznika dijele lekcije drugima šta bi oni trebali ili ne trebali raditi. Nikako da zasuču rukave i sami se prihvate svog posla. A što bi to činili. Pa narod takve uhljupe bira.

Ako već neznaju šta treba raditi, ako već nemaju snagi ili neće raditi svoj posao nek puste druge da slave. Uz slavljeničke pjesme manje se čuje kako gladna crijeva kvrče.