Vijesti
APEL ZA POMOĆ
IZGRADIMO KROV NAD GLAVOM ŠESTOČLANOJ PORODICI MERDAN IZ POČITELJA
|
|
Autor: B.net
Objavljeno: 12. January 2017. 21:01:03
Poštovani!
U ovom tekstu je sadržana i molba i poziv i obavještenje i upoznavanje s problemom porodice Merdan, kao i potreba za brzom reakcijom dobrih ljudi da riješi njihovo stambeno pitanje - da im se izgradi kuća. Kao povratnik, Naser Merdan sa suprugom i četvero djece živi u Počitelju, općina Čapljina, u privremenom smještaju (trošna kuća s ispucalim i oronulim zidovima, dotrajalim drvenim prozorima od kojih neki nemaju čak ni staklo, plafonom koji propušta padavine, bez vode, s prostorijama punim vlage i gljivica...).
Uvjeti u kojima živi porodica Merdan su već duže vremena izuzetno teški. Šestočlana porodica Merdan živi na rubu egzistencije, bez drva za ogrijev, na higijenske potrepštine i ne pomišljaju, jer nemaju dovoljno sredstava ni za osnovne živežne namirnice. Obuću i odjeću imaju ako im neko donira, pokloni. Dok druga djeca na školskim odmorima doručkuju, piju sok, traže signale za Wi-Fi, smiju se, njihovo troje školske djece to samo tužno posmatra.
Kako smo saznali za uvjete u kojima živi porodica Merdan?
Nismo ih tražili. Zbog ponosa koji imaju nikome se nisu obraćali, žalili, molili.
Jedna njihova kćerka je učenica naše škole (pohađa prvi razred i obrazuje se za zanimanje kuhar). Prije par sedmica pošla je na velikom odmoru, navodno u obližnju prodavnicu, da kupi sendvič kao i druga djeca. Kasnije smo saznali da je pošla „onako“. Na tom putu neki nesavjesni vozač je autom prešao preko njenog stopala, a što je još tužnije, ostavio je tu povrijeđenu. Kako nije mogla hodati, druge učenice iz škole su joj pritrčale i nekako je dovele do škole. Pozvale su profesore u pomoć. Profesori su odmah reagovali te povrijeđenu učenicu odvezli u bolnicu i pozvali policiju. U bolnici joj je stavljena longeta, doktor je propisao mirovanje i kretanje na štakama. Iz bolnice profesor se vratio po stvari učenice, preko učenika je nabavio štake, kupio sendvič povrijeđenoj učenici te u pratnji razrednog starješine učenicu odvezao kući, u Počitelj. Od sendviča je pojela zalogaj ili dva u autu. Željela je da je ne vodimo pred kuću, u kuću, a razlog ćemo kasnije shvatiti. Dok smo prilazili kući, vodeći povrijeđenu učenicu, njen mali brat je onako žureći, otvorenih usta i ispruženih ruku, samo želio sendvič. Otac povučen, zatečen je stajao ispred, majka je išla prema kćerki.
Ne želimo iznijeti sve detalje, u najboljoj namjeri radi zaštite ponosa porodice, prvenstveno oca i njegovih kćeri, ne umanjujući ponos ni stid majke i sinova. Smatramo da je ovaj dio sasvim dovoljan. Dobro djelo je i kada se ne kaže sve.
Dakle, tako saznasmo gdje i u kakvim uvjetima živi porodica Merdan iz Počitelja. Istovremeno se osjetismo pozvanim da reagujemo na što više načina. Naredni dan u školi smo bez riječi, u roku od 5 minuta, između sebe sakupili više od 600,00 KM, odmah kupili prehrambene namirnice i higijenske potrebštine te ih odvezli i predali porodici. Tada smo saznali da imaju plac za kuću (zemlja iz nasljedstva), ali je nemaju od čega graditi. Obzirom da u sklopu zgrade u kojoj je smještena naša škola postoji kantina u kojoj se tokom velikog odmora prodaju topli sendviči, pice, pite, piroške i slično, obavezali smo se da ćemo tokom školovanja Merdanovoj kćerki, koja pohađa našu školu, kupovati užinu. Pitali smo ih da li bi im npr. krava nešto značila. Kažu svakako, ali nemaju uvjeta da je drže na trenutnoj adresi.
Primanja gospodina Merdan Nasera iznose 300,00 KM mjesečno, koje zarađuje radeći kao noćni čuvar. Obzirom da srednje obrazovanje u našoj državi nije obavezno, dvije kćerke moraju izvaditi đačku mjesečnu kartu za prijevoz do škole, a jedna košta 109,00 KM. Dvije starije kćerke pohađaju srednju školu (I i III razred), jedan sin ide u peti razred osnovne škole, dok najmlađi sin ima pet godina. Njegova supruga je nezaposlena.
Primjera radi; ako njih šest članova porodice za svaki obrok pojede samo po jednu, suhu kiflu, potrebno im je više od 100,00 KM za jedan mjesec. Zahvaljujući angažmanu imama počiteljske džamije, džemat plaća jednu od dvije mjesečne karte za prijevoz, ali uprkos tome, porodica nema dovoljno ni za najminimalnije troškove za preživljavanje.
Nikakvu pomoć ne dobivaju od općine niti od neke druge institucije ili organizacije. Obraćali su se Centru za socijalni rad, ali da bi primali neka simbolična sredstva (50,00 ili 100,00 KM) morali bi imati nekoga teško oboljelog u porodici.
Da društvo i država brinu o potrebama porodica, ova naša MOLBA ne bi ni bila napisana.
Porodica ne zna gdje i kome da se obrati, a nakon Naserovog slijeganja ramenima i izjave da nije naučio da se moli, mi želimo da ovim putem pokrenemo akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Merdan. Polazimo od sebe - prvi ćemo donirati sredstva za tu namjenu. Kontaktirat ćemo organizacije, zajednice, udruženja, institucije, građevinske firme, prijatelje, poznanike i familije u inostranstvu da se priključe ovoj akciji.
Svjesni smo činjenice da su potrebna ogromna sredstva za izgradnju skromne kuće za porodicu Merdan, ali mali doprinos velike grupe ljudi lahko i jednostavno može da riješi ovo, za njih, nerješivo pitanje.
U nadi da ćete učestvovati u ovoj dobrotvornoj akciji, unaprijed Vam se iskreno zahvaljujemo! – piše u informaciji Kolektiva JU Srednje ekonomske i ugostiteljsko-turističke škole Mostar.
U ovom tekstu je sadržana i molba i poziv i obavještenje i upoznavanje s problemom porodice Merdan, kao i potreba za brzom reakcijom dobrih ljudi da riješi njihovo stambeno pitanje - da im se izgradi kuća. Kao povratnik, Naser Merdan sa suprugom i četvero djece živi u Počitelju, općina Čapljina, u privremenom smještaju (trošna kuća s ispucalim i oronulim zidovima, dotrajalim drvenim prozorima od kojih neki nemaju čak ni staklo, plafonom koji propušta padavine, bez vode, s prostorijama punim vlage i gljivica...).
Uvjeti u kojima živi porodica Merdan su već duže vremena izuzetno teški. Šestočlana porodica Merdan živi na rubu egzistencije, bez drva za ogrijev, na higijenske potrepštine i ne pomišljaju, jer nemaju dovoljno sredstava ni za osnovne živežne namirnice. Obuću i odjeću imaju ako im neko donira, pokloni. Dok druga djeca na školskim odmorima doručkuju, piju sok, traže signale za Wi-Fi, smiju se, njihovo troje školske djece to samo tužno posmatra.
| |
Nismo ih tražili. Zbog ponosa koji imaju nikome se nisu obraćali, žalili, molili.
Jedna njihova kćerka je učenica naše škole (pohađa prvi razred i obrazuje se za zanimanje kuhar). Prije par sedmica pošla je na velikom odmoru, navodno u obližnju prodavnicu, da kupi sendvič kao i druga djeca. Kasnije smo saznali da je pošla „onako“. Na tom putu neki nesavjesni vozač je autom prešao preko njenog stopala, a što je još tužnije, ostavio je tu povrijeđenu. Kako nije mogla hodati, druge učenice iz škole su joj pritrčale i nekako je dovele do škole. Pozvale su profesore u pomoć. Profesori su odmah reagovali te povrijeđenu učenicu odvezli u bolnicu i pozvali policiju. U bolnici joj je stavljena longeta, doktor je propisao mirovanje i kretanje na štakama. Iz bolnice profesor se vratio po stvari učenice, preko učenika je nabavio štake, kupio sendvič povrijeđenoj učenici te u pratnji razrednog starješine učenicu odvezao kući, u Počitelj. Od sendviča je pojela zalogaj ili dva u autu. Željela je da je ne vodimo pred kuću, u kuću, a razlog ćemo kasnije shvatiti. Dok smo prilazili kući, vodeći povrijeđenu učenicu, njen mali brat je onako žureći, otvorenih usta i ispruženih ruku, samo želio sendvič. Otac povučen, zatečen je stajao ispred, majka je išla prema kćerki.
Ne želimo iznijeti sve detalje, u najboljoj namjeri radi zaštite ponosa porodice, prvenstveno oca i njegovih kćeri, ne umanjujući ponos ni stid majke i sinova. Smatramo da je ovaj dio sasvim dovoljan. Dobro djelo je i kada se ne kaže sve.
 1415051310222757 – račun u KM ili SWIFT: BBIBBA22XXX; IBAN: BA391415051320052834 – devizni račun, na ime Haris Duraković (humanitarni račun za porodicu Merdan) ili nas kontaktirajte na mail adresu: [email protected] ili na broj telefona 036-576-766 i/ili 061-381-721 radi dogovora oko preuzimanja prikupljenih sredstava. |
Dakle, tako saznasmo gdje i u kakvim uvjetima živi porodica Merdan iz Počitelja. Istovremeno se osjetismo pozvanim da reagujemo na što više načina. Naredni dan u školi smo bez riječi, u roku od 5 minuta, između sebe sakupili više od 600,00 KM, odmah kupili prehrambene namirnice i higijenske potrebštine te ih odvezli i predali porodici. Tada smo saznali da imaju plac za kuću (zemlja iz nasljedstva), ali je nemaju od čega graditi. Obzirom da u sklopu zgrade u kojoj je smještena naša škola postoji kantina u kojoj se tokom velikog odmora prodaju topli sendviči, pice, pite, piroške i slično, obavezali smo se da ćemo tokom školovanja Merdanovoj kćerki, koja pohađa našu školu, kupovati užinu. Pitali smo ih da li bi im npr. krava nešto značila. Kažu svakako, ali nemaju uvjeta da je drže na trenutnoj adresi.
Primanja gospodina Merdan Nasera iznose 300,00 KM mjesečno, koje zarađuje radeći kao noćni čuvar. Obzirom da srednje obrazovanje u našoj državi nije obavezno, dvije kćerke moraju izvaditi đačku mjesečnu kartu za prijevoz do škole, a jedna košta 109,00 KM. Dvije starije kćerke pohađaju srednju školu (I i III razred), jedan sin ide u peti razred osnovne škole, dok najmlađi sin ima pet godina. Njegova supruga je nezaposlena.
Primjera radi; ako njih šest članova porodice za svaki obrok pojede samo po jednu, suhu kiflu, potrebno im je više od 100,00 KM za jedan mjesec. Zahvaljujući angažmanu imama počiteljske džamije, džemat plaća jednu od dvije mjesečne karte za prijevoz, ali uprkos tome, porodica nema dovoljno ni za najminimalnije troškove za preživljavanje.
Nikakvu pomoć ne dobivaju od općine niti od neke druge institucije ili organizacije. Obraćali su se Centru za socijalni rad, ali da bi primali neka simbolična sredstva (50,00 ili 100,00 KM) morali bi imati nekoga teško oboljelog u porodici.
Da društvo i država brinu o potrebama porodica, ova naša MOLBA ne bi ni bila napisana.
 |
Porodica ne zna gdje i kome da se obrati, a nakon Naserovog slijeganja ramenima i izjave da nije naučio da se moli, mi želimo da ovim putem pokrenemo akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Merdan. Polazimo od sebe - prvi ćemo donirati sredstva za tu namjenu. Kontaktirat ćemo organizacije, zajednice, udruženja, institucije, građevinske firme, prijatelje, poznanike i familije u inostranstvu da se priključe ovoj akciji.
Svjesni smo činjenice da su potrebna ogromna sredstva za izgradnju skromne kuće za porodicu Merdan, ali mali doprinos velike grupe ljudi lahko i jednostavno može da riješi ovo, za njih, nerješivo pitanje.
U nadi da ćete učestvovati u ovoj dobrotvornoj akciji, unaprijed Vam se iskreno zahvaljujemo! – piše u informaciji Kolektiva JU Srednje ekonomske i ugostiteljsko-turističke škole Mostar.
