Saslušanjem dva svjedoka odbrane Nasera Orića i Sabahudina Muhića nastavljeno je suđenje ovom dvojcu za novodne ratne zločine na području općine Srebrenica tokom 1992. godine, piše Patria.

Svoj iskaz pred Sudom BiH prvo je dao Zulfo Salihović koji je bio pripadnik jedinice Sućeska 12. jula 1992. kada se desio napad na Zalazje. Komandant jedinice Sućeska bio je Zulfo Tursunović dajdža svjedoka Salihovića.

Salihović je ispričao da su u ranim jutarnjim satima 12. jula 1992. godine došli u Srebrenicu na parking kod Hotela Domavija u tamiću koji je vozio Faruk Tursunović zvani Farkan. Tamić je bio plavo-zelene boje, te da su na parkingu po naredbi Zulfe Tursunovića ostali Farkan i on, te su čekali da dobiju naredbu o tome da tamić krene po ranjenike iz njihove jedinice. Salihović je potvrdio da njihov tamić nikad nije vozio Amir Salihović zvani Arkan za kojeg O1 tvrdi da je vozio tamić sa srpskim zarobljenicima.

- Dogovor je bio da dio naše jedinice treba da se rasporedi u reonu Ažličkog potoka. Cilj je bio razbiti tu utvrdu odakle su (Zalazje) svakodnevno bila granatiranja. Obaviješten sam od strane dva kurira negdje između 17 i 18 sati da tamić treba da krene po ranjenike, jer ih ima. U vozilu ka Zalazju su otišli Farkan koji je vozio i dva kurira. Vratili su se nakon dva tri sata, a ja sam čekao ispred Doma zdravlja u Srebrenici da vidim ko je ranjen. Ranjenici su ostavljeni u domu zdravlja – ispričao je Salihović.

Na pitanje advokatice Lejle Čović da li je u tom kamionu bilo i pripadnika Vojske RS-a Salihović kaže:

- Odgovorno tvrdim da nije bio niti jedan Srbin, odnosno pripadnik Vojske RS-a u tamiću – istakao je Salihović.

Neposredno nakon toga stigla je informacija da ima i mrtvih te da se tamić treba opet uputiti ka Zalazju, tačnije Vidikovcu dokle je mogao stići, a dotle od položaja gdje je bila jedinica Sućeska nosili su ranjene i mrtve.

- S prvim mrakom tamić je upućen ponovo na tu lokaciju. Ja sam ih čekao kod benzinske pumpe, na ulazu u Srebrenicu gdje je skretanje za Sućesku. Vratili su se nakon sat i po vremena. U tamiću su bila dva mrtva naša pripadnika (Ramiz Hodžić i Ismail Mekanić) i dio pripadnika jedinice koji su stali u tamić. U kabini je sjedio Zulfo i pomjerio se da ja sjednem – ispričao je Salihović ponovo potcrtavajući da ni tada niko od pripadnika Vosjke RS-a nije bio u tamiću.

On je dodao da tamić više nije išao u Srebrenicu. Advokatica Čović zatražila je od Salihovića da pogleda podatke zaštićenog svjedoka O1, a na osnovu čijeg iskaza je i podignuta optužnica, te je Salihović istakao da ta osoba O1 nikada nije bila pripadnik jedinice Sućeska.

- Kada smo stigli u Sućesku komandant Tursunović nam je rekao odnosno naredio meni da ujutru 13. jula 1992. godine odem na rejon Ažličkog potoka i potražim neke pripadnike naše jedinice koji se nisu vratili. Dogovorilo se nas 15-tak da idemo. Farkan je opet vozio tamić, a krenuli smo rano ujutru oko 4 sata. Došli smo do Ažličkog potoka, kada smo krenuli od potoka prema Zalazju vidjeli smo jedan objekat za kojeg su mi kazali da je štala i da su odatle srpski vojnici vršili velika dejstva i otpor. Vidio sam tada do desetak mrtvih tijela – kaže Salihović.

Dalje je svjedok kazao da su mu Mehmedović i Hajdin Mustafić koji su bili u akciji pokazali na jedno tijelo i ustvrdili da je to sudija imena Slobodan Ilić.

- On im je bio glavni, najveća zvjerka među Srbima. Kasnije su spomenuli i pokazali na Svirača koji je bio glavni artiljerac – kaže Salihović.

Advokatica Čović upitala je kako je izgledalo tijelo Ilića.

- Imao je vojnu uniformu košulju i pantole. Tijelo je bilo krvavo, odnosno uniforma, tačnije košulja i u predjelu čela je bilo krvavo. Nije imao ni brkove i bradu – kazao je Salihović.

Na pitanje predsjedavajućeg Sudskog vijeća Šabana Maksumića da li su oni ta tijela dirali Salihović kaže:

- Ne, mi smo tražili svoje saborce. Ostavili smo sve kako smo našli – kazao je Salihović.

Inače, na ranijem ročištu Rifat Kešetović, vještak medicinske struke koji je vršio obdukciju skeletnih ostataka Ilića potvrdio je da je riječ o sekundarnoj grobnici ili sekundarnom depozitu pronađenih ostataka.

Svjedok Salihović potvrdio je da se komandant Zulfo Tursunović kasnije u više navrata hvalio da je „dohakao Iliću“. Inače, Tursunović je prije rata bio u zatvoru 14 godina, a tvrdio je da mu je sve smjestio Slobodan Ilić.

Ovaj svjedok kazao je da je u decembru 1992. godine sa Ibranom Mustafićem, u želji da smiri razmirice imeđu Orića i Mustafića bio na Zalazju s Mustafićem, Ibranom i Sabahudinom Muhićem.

- U to vrijeme bila je akcija na Kunjercu. Naser je sa Zalazja pružao podršku, bio je na tenku i preko motorole zbunjivao neprijateljsku vojsku. Cijeli dan smo bili tu i otišli smo pješke ka Srebrenici. Ibran je odmah po dolasku u Srebrenicu htio da postane predsjednik Izvršnog odbora, a Naser je želio da se prvo dokaže – kazao je Salihović.

Tužilac Miroslav Janjić u unakrsnom ispitivanju tražio je od svjedoka da kaže ko je pružio medicinsku pomoć ranjenim u Zalazju, ali je svjedok odgovorio da nije ulazio u Dom zdravlja i da ne zna koliko je bilo doktora tamo.

Drugi svjedok Mirsad Mustafić, inače amidžić Ibrana Mustafića, svjedoka Tužilaštva u ovom procesu kazao je da je od 16. aprila 1992. godine pa sve do kraja rata bio u Tuzli gdje se bavio humanitarnim radom, pomažući izbjeglicama koje su iz Srebrenice prognane u Tuzlanski kanton.

On je potvrdio da u toku 1992. godine nije bilo nikakve komunikacije sa Srebrenicom, a da je tek 1993. godine uspostavljena komunikacija putem radio amatera.

- Ibran Mustafić moj amidžić iz Sarajeva je došao u Tuzlu krajem 1992. godine i ostao je u Tuzli 10-tak dana. Razgovarali smo maksimalno tri puta. Pričali smo o tome gdje bi mogla biti ili jeste naša porodica. Ja lično nisam imao nikakvu informaciju o vojnim dejstvima u Srebrenici. Tek nakon rata saznao sam za Zalazje – kazao je Mustafić.

Advokatica Čović tada je svjedoku kazala: „Ako bi neko tvrdio da ste vi dali papir na kojem stoje imena zarobljenih srpskih vojnika šta biste kazali?“

- To nema teoretske šanse! Ja sam se bavio humanitarnim radom – kazao je Mustafić.

Ibran Mustafić, podsjećamo, tvrdi da mu je Mirsad dao papir na kojem je bio spisak zarobljenih Srba i da je na tom papiru bilo i ime Slobodana Ilića!? Taj papir ne postoji, jer ga Ibran Mustafić nije predočio Sudu BiH.

Podsjećamo, Mustafić je izjavio pred Sudom BiH da mu je optuženi Naser Orić rekao da je "preklao zarobljenika Slobodana Ilića".

Tužilac Janjić za ovog svjedoka nije imao pitanja. Nastavak ročišta zakazan je za 7. februar 2017. godine.