Eset MURAČEVIĆ: Nećemo mi ništa činiti što bi rasturilo Bosnu i Hercegovinu, urliču pred beogradskim kamerama, pred kamerama tuđe zemlje. Za rasturanje Bosne i Hercegovine optužuju neke druge, a ne kažu kako oni sve čine da, svojim neradom i opstrukcijama, Bosnu i Hercegovinu drže kao taoca koji vegetira i puštaju je da lipše sama od sebe.

Uprkos vjerovanju da „stotinu puta ponovljena laž postaje istina“ to se ne može i neće desiti sve dok u Bosni i Hercegovini ima ljudi koji su na svojim leđima osjetili genocidne radnje onih koji danas, bez imalo stida, genocid koji su činili negiraju.

Istina, ludačka (Dejtonska) košulja kojom je našu zemlju ogrnula međunarodna zajednica omogućuje arlekinima da primaju lične dohotke sa Budžeta zemlje koju su rušili, a i danas, zdušno, ruše.

Kako nekoga nije samota da kaže:

Ja sam Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a da pri tom bez imalo stida, umjesto da štiti svoju zemlju, zdušno brani njenim žrtvama da, ako baš ne mogu doći do kostiju svojih najmilijih, bar dođu do djelića pravde kojom će se označiti oni koji su zločine činili. Kako neko tako pametan, kako sam govori, može biti toliko lud da uporno gazi preko hladne Drine da od Vukova i vučića traži „svoje mišljenje“ ili mig kako da se ponaša. Mig ili Migove, ukoliko mogu da lete?

Ko ne želi da se u institucijama Bosne i Hercegovine, demokratskim sredstvma, bori za svoju ravnopravnost i bolje življenje očito priželjkuje neka druga, nasilna, sredstva. Samo gdje naći tako lude djece da opet ginu za ludake i arlekine.

Institucija žrtve – najmoćniji argument! (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Nećemo mi ništa činiti što bi rasturilo Bosnu i Hercegovinu, urliču pred beogradskim kamerama, pred kamerama tuđe zemlje. Za rasturanje Bosne i Hercegovine optužuju neke druge, a ne kažu kako oni sve čine da, svojim neradom i opstrukcijama, Bosnu i Hercegovinu drže kao taoca koji vegetira i puštaju je da lipše sama od sebe.

Pred očima javnosti, po ko zna koji put, bez stida i srama, na žrtve se vrše otvoreni pritsci kako bi one, to jeste žrtve, zarad „budućnosti, zajedničkog, povratka, života, pomirenja...“ oprostile, zaboravile i prestale svjedočiti i govoriti, o zločinima nad sobom.

Od garanta Dejtonskog sporazuma traže, umjesto arbitraže, da „zastraši“ žrtve kako se one nebi drznule, da kao u onoj „Car je go“, slučajno kažu istinu i uzviknu:

-Pa vi ste nas ubijali!

Samo kurve u svakoj drugoj, poštenoj, ženi vide kurvu. Zločinc u svakom drugom poštenom čovjeku vidi zločinca.

U ovakoj Bosni i Hercegovini najbolje je biti manjina. Po Dejtonskoj devizi: „Sve se može ukoliko se sva tri naroda slože“ možeš tražiti i raditi šta god hoćeš i ukoliko ti se želje, ma koliko realne bile, ne ispune, nema dogovora, nema puta u „svijetlu“, evropsku, budućnost. Ili imaš sve, pa ne možeš spavati od brige zbog toga da ko ne počne čačkati oko porijekla tvoje imovine ili nemaš ništa, pa možeš mirno spavati koliko te volja. Ako, uistinu, nemaš ništa, nema brige. Trenutne elite, svojim lažima, ubjedit će te da, dok slušaš kvrčanje svojih praznih crijeva, imaš sve i da si stigao u Džennet ili Raj. Zato i nema provođenja presude „Sejdić i Finci“ i sličnih presuda jer ukoliko se one implementiraju onda može neko drugi, po istoj devizi, „biti jači“, tražiti šta hoće, a trenutni, konstutivni, narodi mogu samo slijegati ramenima i gledat kako se neko drugi smijulji ili liže kašiku meda.

Zbog čega se zvaničnici manjeg entiteta boje majorizacije Bošnjaka u Bosni i Hercegovni? Zbog stvarne demokratije, ljudskih prva sloboda ili istnskog straha od svega onog što su oni, Bošnjacima i drugim narodima u bivšoj Jugoslaviji, mislili da učine majorizacijom Srba. Samo kurve u svakoj drugoj, poštenoj, ženi vide kurvu. Zločinc u svakom drugom poštenom čovjeku vidi zločinca. No, nisu svi isti. Ima onih koji ludake žele izliječiti ukoliko uistinu žele da dođu do pameti. No, ukoliko žele uživati u ludosti neka i dalje gaze hladnu Drinu. Njene obale, ponekad, znaju biti tako daleko.