Ibrahim HUSEJNOVIĆ: Sa ovakvim i sličnim izborima i imenovanjima, sužava se prostor Bošnjaka i Albanaca da mogu normalno da žive na svojim vjekovnim topracima i ognjištima. Svjedočim, i sa puno bola i neprijatnosti izjavljujem, da je još davne 1980.godine kada sam završio fakultet, i u tom periodu bilo visoko obrazovanih kadrova iz redova albanske i bošnjačke nacionalnosti koji nisu mogli da dobiju posao u Plavu i Gusinju, i koji su sa svojim fakultetskim diplomama otišli u tuđinu pustu da potraže posla jer im ga ovdje nisu htjeli dati!

Ministre, u Plavu i Gusinju nisu odumrli bošnjački i albanski kadrovi

Nedosljednost u zapošljavanju i imenovanjima na određenim direktorskim i drugim funkcijama i pozicijama se i dalje nastavlja u drevnoj ljugi plavsko -gusinjskoj. Očekivalo se nakon koalicije na državnom nivou sa manjinskim bošnjačkom i albanskim partijama da će se stanje popraviti u korist manjinskih naroda Crne Gore, međutim od tog očekivanja malo vajde bar kad je kadrovska politika u našem kraju u pitanju. Takvo jedno uvjerenje potvrđuje i izbor direktora Osnovne škole u Plavu iz redova pravoslavne konfesije, kako bi se nastavila tradicija i nepisano pravilo da ovom vaspitno- obrazovnom ustanovom decenijama rukovode uglavnom kadrovi neislamske konfesije.

Bez namjere i želje da osporavam moralne i stručne kvalitete novoizabranog direktora, u konkretnom slučaju pravda i pravičnost nisu zadovoljeni, iako Ministar prosvjete ima diskreciono pravo da imenuje onoga koga on želi. Kad kažem da pravda i poravičnost nisu zadovoljeni, prije svega mislim na protivkandidate i učesnike konkursa koji su kao stariji i dokazani kolege sa puno radnog iskustva imali očiglednu prednost da budu izabrani na pomenutom mjestu. Tu prije svega mislim na Ruždiju Kastrata, profesora filozofije i sociologije u Srednjoj školi u Plavu, a takođe i na Samira Pejčinović, dugogodišnjeg pomoćnika direktora Osnovne škole u Plavu. Ova dvojica kandidata u cjelosti su ispunjavali uslove konkursa da budu imenovani za direktora i imali su prednost u odnosu na ostale. Takođe nije valjalo ignorisati niti zahtjev Mehmeda Gjonbalaja, dugogodišnjeg profesora mašinske grupe predmeta u Srednjoj školi u Plavu, te je i njegovom zahtjevu valjalo udovoljiti i jednom u historiji postojanja ovog prostora izabrati direktora jedne vaspitne ustanove iz redova albanske nacionalnosti.

Nije u konkretnom slučaju problem samo u imenovanju direktora jedne vaspitno-obrazovne ustanove iz redova pravoslavne konfesije i to što se zathtjevi stručnih i kreativnih kadrova iz redova bošnjačke i albanske nacionalnosti ignorišu i neuvažavaju, problem dobija još više na težini što je Ministar prosvjete porijeklom iz ljuge plavsko-gusinjske i što je imao potpuni uvid o svakom kandidatu, jer je svojevremeno i sam bio učenik Srednje škole u Plavu. I dok visoko pozicionirani funkcioneri neislamske konfesije pomažu svoje, naši pomažu njihove, a na štetu naših kreativnih i visoko kvalifikovanih kadrova. Žalosno i bolno, da teže i neizvjesnije biti ne može.

Sa ovakvim i sličnim izborima i imenovanjima, sužava se prostor Bošnjaka i Albanaca da mogu normalno da žive na svojim vjekovnim topracima i ognjištima. Svjedočim, i sa puno bola i neprijatnosti izjavljujem, da je još davne 1980.godine kada sam završio fakultet, i u tom periodu bilo visoko obrazovanih kadrova iz redova albanske i bošnjačke nacionalnosti koji nisu mogli da dobiju posao u Plavu i Gusinju, i koji su sa svojim fakultetskim diplomama otišli u tuđinu pustu da potraže posla jer im ga ovdje nisu htjeli dati!

Ovakvi i slični postupci jasan su signal i dokaz da smo mi Albanci i Bošnjaci građani drugog reda i da su naša elementarna prava povrijeđena.

Što se pak pravoslavaca tiče, za njih će uvijek biti posla, bilo u Plavu ili van njega, u Crnoj Gori ili u njihovoj bratskoj Srbiji. Novoizabrani direktor će iz ljeta u ljeto jačati svoju poziciju i upošljavati one koje on bude želio, koristeći se i sam svojim diskrecionim pravom. U tom njegovom poslu neće mu više biti potrebna nilija podrska. Bošnjačka i albanska raja će mu klečati na koljena i koliko je kabilj izuvaće se pri ulasku u njegovu kancelariju, nebi li dobili njegovu naklonost. I danas u 21. vijeku se potvrđuje davno izrečena krilatica:

Kofiljača - previjača,
Visitor - previtor,
kami nama među vama!