Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

KO IZDA AVLIJU NANE FATE, IZDAO JE ŽRTVE GENOCIDA, BOŠNJAČKI NAROD, DRŽAVU BOSNU
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 01. May 2017. 02:05:20

OBJEKAT SOTONSKE CRKVE, SPC-a, NA ZEMLJI ORLOVIĆA: Prolaze, godine i decenije, a nepravda i zulum polahko ali sigurno ostavljaju traga na zdravlje Fate Orlović, koja i dalje nastavlja da se bori.


ELMEDINA MUFTIĆ: Ne znam šta bi čovjek razumom obdaren mogao očekivati od onih koji su počinili genocid, porušili džamije, protjerali Bošnjake i pri tome i danas se ponose time, od onih koji su u ime mržnje i zla podigli hram đavolu, u kojem se izruguju pravoslavlju, crkvi i Bogu, jer niko u ime Boga ne može raditi zlo, zulum i nepravdu, od takvih se ništa očekivat ne može, osim ovoga što gledamo. Ali šta radi i čime se bavi pravna država, šta rade oni koji se upinju da brane pravo i interese Bošnjaka, zašto njih ne zanima avlija Orlovića?
Predsjednik Alija Izetbegović je rekao „U Bosanskom jeziku, hrabrost je imenica ženskog roda, ne bez razloga“, pokazalo se tačno, jer su Bošnjakinje kroz historiju potvrđivale ovu misao. Bošnjakinja je bila i ostala neosvojiva tvrđava vjere, časti, dostojanstva, vjerno služeći vjeri, državi i naciji. Čuvajući svoju čast, čuvala je porodicu i naciju, čuvajući svoju vjeru očuvala je islam na ovim prostorima, čuvajući svoj prag i avliju branila je državu.

U duborezu historije ostat će zapisana imena Bošnjakinja koje su na poseban način znale ponijeti emanet vremena u kojem su živjele, te svojom borbom dale poseban pečat opstanku Bosne i Bošnjaka.

S pravom možemo reći da je svaka Bošnjakinja heroj i častan pregalac svog vakta i prostora u kojem je bivstvovala.

Dolazeći u Konjević Polje ne možemo ne vidjeti objekat koji je podignut u ime sotone, šejtana, Lucifera ili Iblisa, objekat koji Srbi nazivaju pravoslavnom crkvom koju su mimo svih Božijih zakona u ljeto 1996., podigli u avliji Fate Orlović, na privatnoj imovini. Ova crkva da služi mržnji, genocidu, sotoni, da čini širk Bogu i da uzima osnovno pravo čovjeku. Taj sotonski objekat nazvan pravoslavnom crkvom ni dvadeset jednu godinu nakon izgradnje u avliji Orlovića, žrtava genocida, nije uklonjen, i ako je nana Fata Orlović učinila sve da odbrani sebe i svoju avliju, da vrati ono što vijekovima pripada lozi Orlovića, da sačuva obraz čovječanstvu i spasi sve nas od Božije kazne, jer objekat koji je podignut u ime šejtana da služi nepravdi i mržnji je opasnost za čovječanstvo. Decenijama se ponosna i dostojanstvena Fata Orlović sama bori sa nepravdom, niko joj nije pritekao u pomoć, nikoga nije briga za njezinu avliju niti zulum koji se provodi nad njom. Bori se nana Fata sa agresorskom birokratijom koja osim ugrožavanja ljudskih prava i sloboda drugog zakona ne priznaje. Nudili su joj ogromne sume novca za komad njene zemlje na kojem je podignut šejtanski objekat, Fata je odbila! Zna ova mudra nana - Bošnjakinja da se u njezinoj avliji brane žrtve genocida iz njene porodice, u ovoj avliji se brani privatna imovina, ovdje se brani Bosna! Zato, zbog Bosne, pravde, istine, neda nana Fata ni milimetra zemlje Orlovića. Stražari ova starica na braniku Bosne, islama i Bošnjaka, sama u svojoj kući na svojoj zemlji, naoružana samo ljubavlju spram svoga topraka.

Nekad su je znali i posjetiti neki važni likovi iz našeg političkog, vjerskog i kulturnog života, često ne zbog nane Fate i belaja koji je zadesio, nego zbog političkog marketinga i populizma. Dolazili su da uberu koji poen u očima naroda, uslikali se i otišli, te sa prvim pređenim metrom zaboravljali i nanu Fatu i njezinu uzurpiranu imovinu. Nemaju oni te ljudske mudrosti sa kojom se rodiš, koja je kao nadahnuće, koju ne možeš steći ni kupiti kao diplomu, da bi razumjeli suštinu ovog problema, da bi shvatili da se u avliji nane Fate Orlović brani dostojanstvo, čast, istina, pravda, ljubav, vjera, nacija i država. Objekat Crkve - Srpske pravoslavne crkve u avliji Fate Orlović nije, niti može a niti smije biti samo njezin problem! Jer ako izgubimo avliju gubimo mjesto odakle smo potekli, gdje smo prve korake načinili, gdje smo korijenje pustili, gubeći naše avlije mi gubimo državu. Najzad gubljenje ove avlije Orlovića bila bi izdaja nevinih žrtava genocida koje su srpsko-crnogorski monstrumi pobili tokom agresije Srbije i Crne Gore 1992.- 1995.

Malo njih razumije, priču i borbu ove vremešne Bošnjakinje, koja nam pri susretu sa njom ulijeva snagu, prkos i dostojanstvo, samouvjerenim rečenicama nam daje pouku da se od svoga odustati ne smije, da je avlija emanet, da je avlija vatan, da je avlija država i ko izda avliju, izdao je sebe, vjeru, naciju i domovinu.

Pri zagrljaju nane Fate, ima se osjećaj kao da grlimo stoljetnu nepravdu koja se provodila nad Bosnom i Bošnjacima. Kao da u istom momentu grlimo Ilhamiju, braću Moriće, Hesein kapetana Gradaščevića, Abdullaha-pašu Teftedariju, Mustafu Busuladžića..., ujedno osjetiš da prkosiš svim Latasima, Dželalijama, zlikovcima Miloševićima, Mladićima, Karadžićima... koji su kroz vijekove nastojali trag nam zamesti i Bosnu nam uništiti, osjetiš takvo dostojanstvo da u jednom trenutku pred sobom vidiš sve velikane ove zemlje, Kulin bana, Kotromaniće, Hadži Loju, muftiju Šemsikadića, Hadžijamakovića, Aliju Izetbegovića, Izeta Nanića, kao da predaješ raport svim gazijama i šehidima od postanka do danas... Takav je osjećaj biti nekoliko trenutaka ove prolaznosti uz ženu koja je živi svjedok da je hrabrost imenica ženskog roda, ne bez razloga. Nana Fata nije niti će odustati, mogu se dušmani umoriti, ona ako Bog da neće, jer nana Fata zna koju svetinju brani, ona zna šta znači u Bošnjaka, kuća, prag i avlija, zna mudra nana Fata da je to obraz, a obraz se izgubiti ne smije, a prodat` ga je haram.


Elmedina Muftić sa "Istinom" u zijaret kod nane Fate

Pri zagrljaju nane Fate, ima se osjećaj kao da grlimo stoljetnu nepravdu koja se provodila nad Bosnom i Bošnjacima. Kao da u istom momentu grlimo Ilhamiju, braću Moriće, Hesein kapetana Gradaščevića, Abdullaha-pašu Teftedariju, Mustafu Busuladžića..., ujedno osjetiš da prkosiš svim Latasima, Dželalijama, zlikovcima Miloševićima, Mladićima, Karadžićima...


I kako naši političari ne čine ništa, da pomognu Fati Orlović da dođe do pravde, odnosno do ljudskog prava, po kojem je privatno vlasništvo neotuđiva svojina, te da joj okupatori vrate njezinu avliju, time što će sotonski hram ukloniti sa njenog privatnog posjeda... Tužilaštvo i Sud u BiH su priča za sebe... zaposleni u hramu pravde još uvijek nijemo posmatraju sotonski hram SPC-a u opljačkanoj avliji Orlovića za koji se bori nana Fata. Tako prolaze, godine i decenije, a nepravda i zulum polahko ali sigurno ostavljaju traga na zdravlje Fate Orlović, koja i dalje nastavlja da se bori.

Ne znam šta bi čovjek razumom obdaren mogao očekivati od onih koji su počinili genocid, porušili džamije, protjerali Bošnjake i pri tome i danas se ponose time, od onih koji su u ime mržnje i zla podigli hram đavolu, u kojem se izruguju pravoslavlju, crkvi i Bogu, jer niko u ime Boga ne može raditi zlo, zulum i nepravdu, od takvih se ništa očekivat ne može, osim ovoga što gledamo. Ali šta radi i čime se bavi pravna država, šta rade oni koji se upinju da brane pravo i interese Bošnjaka, zašto njih ne zanima avlija Orlovića?Zašto su tako lahko odustali od Bosne? Znaju li ti obezglavljeni foteljaši da Bosne ima više u avliji Fate Orlović, nego što će je ikada biti tamo gdje oni misle da je Bosna? Sve upućuje na to da oni ne znaju pravo značenje avlije? Očito da su njihove avlije daleko od ovih naših bosanskih, gdje još uvijek s proljeća mirišu jorgovani, zambaci i jasmini. Baš kao što u avliji nane Fate, zaklonjeni hramom mržnje, cvjetaju, kadife, ljubičice, katmeri, jorgovani, kao svjedočanstvo, da je život pobijedio smrt, te da će, ako Bog da, i ako se čini spora pravda pobijediti nepravdu.

Starački osmijeh pun ljubavi a ako te prvi puta vidi, a odmah te pozove u kuću ostaje zauvijek urezan u dušu, da traje i svjedoči i kad nas ne bude, da su živjele heroine koje su generacijama u emanet ostavile „I glavu ću svoju dati, al' kamena jednog ne dam“.



Ostali prilozi:
» S E V D A L I N K A
Mehmed Meša Delić | 18. June 2018 18:07
» NA "DAN ŠEHIDA" KOD RASIME, MAJKE GAZIJE IZETA NANIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. June 2018 16:30
» RAMAZAN POSTAJE MUSLIMANSKI SVJETSKI "BRAND"
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 14. June 2018 20:21
» ZA „TREĆI ENTITET“ SVE JE SPREMNO
Džebrail Bajramović | 14. June 2018 19:55
» ZLOČIN BEZ KAZNE
Mr. Milan Jovičić | 14. June 2018 16:00
» RAMAZANSKA PRIČA 2
Aziz Hurem | 11. June 2018 17:32
» JE LI NAM RAMAZAN VRATIO SMISAO ZA ŽIVOTOM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. June 2018 16:59
» DIVAN JE LI DOBAR IMETAK U RUKAMA DOBROG ČOVJEKA
Arsim Tarik Saliji | 09. June 2018 14:56
» SVI ČOVIĆEVI IZBORNI IZAZOVI
Amir Sužanj, BHR1 | 06. June 2018 19:06
» MI, NASER ORIĆ I ONI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. June 2018 20:23
» BEĆIREVIĆEVA SDP BAZA JE ANTIBOŠNJAČKA I ANTIISLAMSKA
Elmedina Muftić | 03. June 2018 20:41
» BOSANSKI JEZIK U AUSTRALIJI
Dr. Džavid Haverić | 31. May 2018 16:28
» AUFWIEDERSEHEN HERR, - GOOD BYE, VLADIKA GRIGORIJE!
Mr. Milan Jovičić | 30. May 2018 18:10
» BLAGODATI RAMAZANA I PRIORITETI MUSLIMANA
Abdullah ef. Hodžić | 29. May 2018 16:57
» BOŠNJACI OD PODANIKA DO IZDAJNIKA
Sead Zubanović | 28. May 2018 20:11
» KO SE RADUJE NESREĆI NAJVEĆEG DOBROTVORA SANDŽAKA?
Muhamed Mahmutović | 28. May 2018 15:49
Ostali prilozi istog autora:
» PROBUDI SE, BOŠNJAČE!
12. February 2018 17:41
» DRŽAVA, NAROD I GAZIJE
28. December 2017 13:57
» FINA GRADSKA (PIJANA) RAJA
19. December 2017 21:20
» OTROVNE EMOCIJE ZORANA ČEGARA
04. December 2017 02:15