Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

KO IZDA AVLIJU NANE FATE, IZDAO JE ŽRTVE GENOCIDA, BOŠNJAČKI NAROD, DRŽAVU BOSNU
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 01. May 2017. 02:05:20

OBJEKAT SOTONSKE CRKVE, SPC-a, NA ZEMLJI ORLOVIĆA: Prolaze, godine i decenije, a nepravda i zulum polahko ali sigurno ostavljaju traga na zdravlje Fate Orlović, koja i dalje nastavlja da se bori.


ELMEDINA MUFTIĆ: Ne znam šta bi čovjek razumom obdaren mogao očekivati od onih koji su počinili genocid, porušili džamije, protjerali Bošnjake i pri tome i danas se ponose time, od onih koji su u ime mržnje i zla podigli hram đavolu, u kojem se izruguju pravoslavlju, crkvi i Bogu, jer niko u ime Boga ne može raditi zlo, zulum i nepravdu, od takvih se ništa očekivat ne može, osim ovoga što gledamo. Ali šta radi i čime se bavi pravna država, šta rade oni koji se upinju da brane pravo i interese Bošnjaka, zašto njih ne zanima avlija Orlovića?
Predsjednik Alija Izetbegović je rekao „U Bosanskom jeziku, hrabrost je imenica ženskog roda, ne bez razloga“, pokazalo se tačno, jer su Bošnjakinje kroz historiju potvrđivale ovu misao. Bošnjakinja je bila i ostala neosvojiva tvrđava vjere, časti, dostojanstva, vjerno služeći vjeri, državi i naciji. Čuvajući svoju čast, čuvala je porodicu i naciju, čuvajući svoju vjeru očuvala je islam na ovim prostorima, čuvajući svoj prag i avliju branila je državu.

U duborezu historije ostat će zapisana imena Bošnjakinja koje su na poseban način znale ponijeti emanet vremena u kojem su živjele, te svojom borbom dale poseban pečat opstanku Bosne i Bošnjaka.

S pravom možemo reći da je svaka Bošnjakinja heroj i častan pregalac svog vakta i prostora u kojem je bivstvovala.

Dolazeći u Konjević Polje ne možemo ne vidjeti objekat koji je podignut u ime sotone, šejtana, Lucifera ili Iblisa, objekat koji Srbi nazivaju pravoslavnom crkvom koju su mimo svih Božijih zakona u ljeto 1996., podigli u avliji Fate Orlović, na privatnoj imovini. Ova crkva da služi mržnji, genocidu, sotoni, da čini širk Bogu i da uzima osnovno pravo čovjeku. Taj sotonski objekat nazvan pravoslavnom crkvom ni dvadeset jednu godinu nakon izgradnje u avliji Orlovića, žrtava genocida, nije uklonjen, i ako je nana Fata Orlović učinila sve da odbrani sebe i svoju avliju, da vrati ono što vijekovima pripada lozi Orlovića, da sačuva obraz čovječanstvu i spasi sve nas od Božije kazne, jer objekat koji je podignut u ime šejtana da služi nepravdi i mržnji je opasnost za čovječanstvo. Decenijama se ponosna i dostojanstvena Fata Orlović sama bori sa nepravdom, niko joj nije pritekao u pomoć, nikoga nije briga za njezinu avliju niti zulum koji se provodi nad njom. Bori se nana Fata sa agresorskom birokratijom koja osim ugrožavanja ljudskih prava i sloboda drugog zakona ne priznaje. Nudili su joj ogromne sume novca za komad njene zemlje na kojem je podignut šejtanski objekat, Fata je odbila! Zna ova mudra nana - Bošnjakinja da se u njezinoj avliji brane žrtve genocida iz njene porodice, u ovoj avliji se brani privatna imovina, ovdje se brani Bosna! Zato, zbog Bosne, pravde, istine, neda nana Fata ni milimetra zemlje Orlovića. Stražari ova starica na braniku Bosne, islama i Bošnjaka, sama u svojoj kući na svojoj zemlji, naoružana samo ljubavlju spram svoga topraka.

Nekad su je znali i posjetiti neki važni likovi iz našeg političkog, vjerskog i kulturnog života, često ne zbog nane Fate i belaja koji je zadesio, nego zbog političkog marketinga i populizma. Dolazili su da uberu koji poen u očima naroda, uslikali se i otišli, te sa prvim pređenim metrom zaboravljali i nanu Fatu i njezinu uzurpiranu imovinu. Nemaju oni te ljudske mudrosti sa kojom se rodiš, koja je kao nadahnuće, koju ne možeš steći ni kupiti kao diplomu, da bi razumjeli suštinu ovog problema, da bi shvatili da se u avliji nane Fate Orlović brani dostojanstvo, čast, istina, pravda, ljubav, vjera, nacija i država. Objekat Crkve - Srpske pravoslavne crkve u avliji Fate Orlović nije, niti može a niti smije biti samo njezin problem! Jer ako izgubimo avliju gubimo mjesto odakle smo potekli, gdje smo prve korake načinili, gdje smo korijenje pustili, gubeći naše avlije mi gubimo državu. Najzad gubljenje ove avlije Orlovića bila bi izdaja nevinih žrtava genocida koje su srpsko-crnogorski monstrumi pobili tokom agresije Srbije i Crne Gore 1992.- 1995.

Malo njih razumije, priču i borbu ove vremešne Bošnjakinje, koja nam pri susretu sa njom ulijeva snagu, prkos i dostojanstvo, samouvjerenim rečenicama nam daje pouku da se od svoga odustati ne smije, da je avlija emanet, da je avlija vatan, da je avlija država i ko izda avliju, izdao je sebe, vjeru, naciju i domovinu.

Pri zagrljaju nane Fate, ima se osjećaj kao da grlimo stoljetnu nepravdu koja se provodila nad Bosnom i Bošnjacima. Kao da u istom momentu grlimo Ilhamiju, braću Moriće, Hesein kapetana Gradaščevića, Abdullaha-pašu Teftedariju, Mustafu Busuladžića..., ujedno osjetiš da prkosiš svim Latasima, Dželalijama, zlikovcima Miloševićima, Mladićima, Karadžićima... koji su kroz vijekove nastojali trag nam zamesti i Bosnu nam uništiti, osjetiš takvo dostojanstvo da u jednom trenutku pred sobom vidiš sve velikane ove zemlje, Kulin bana, Kotromaniće, Hadži Loju, muftiju Šemsikadića, Hadžijamakovića, Aliju Izetbegovića, Izeta Nanića, kao da predaješ raport svim gazijama i šehidima od postanka do danas... Takav je osjećaj biti nekoliko trenutaka ove prolaznosti uz ženu koja je živi svjedok da je hrabrost imenica ženskog roda, ne bez razloga. Nana Fata nije niti će odustati, mogu se dušmani umoriti, ona ako Bog da neće, jer nana Fata zna koju svetinju brani, ona zna šta znači u Bošnjaka, kuća, prag i avlija, zna mudra nana Fata da je to obraz, a obraz se izgubiti ne smije, a prodat` ga je haram.


Elmedina Muftić sa "Istinom" u zijaret kod nane Fate

Pri zagrljaju nane Fate, ima se osjećaj kao da grlimo stoljetnu nepravdu koja se provodila nad Bosnom i Bošnjacima. Kao da u istom momentu grlimo Ilhamiju, braću Moriće, Hesein kapetana Gradaščevića, Abdullaha-pašu Teftedariju, Mustafu Busuladžića..., ujedno osjetiš da prkosiš svim Latasima, Dželalijama, zlikovcima Miloševićima, Mladićima, Karadžićima...


I kako naši političari ne čine ništa, da pomognu Fati Orlović da dođe do pravde, odnosno do ljudskog prava, po kojem je privatno vlasništvo neotuđiva svojina, te da joj okupatori vrate njezinu avliju, time što će sotonski hram ukloniti sa njenog privatnog posjeda... Tužilaštvo i Sud u BiH su priča za sebe... zaposleni u hramu pravde još uvijek nijemo posmatraju sotonski hram SPC-a u opljačkanoj avliji Orlovića za koji se bori nana Fata. Tako prolaze, godine i decenije, a nepravda i zulum polahko ali sigurno ostavljaju traga na zdravlje Fate Orlović, koja i dalje nastavlja da se bori.

Ne znam šta bi čovjek razumom obdaren mogao očekivati od onih koji su počinili genocid, porušili džamije, protjerali Bošnjake i pri tome i danas se ponose time, od onih koji su u ime mržnje i zla podigli hram đavolu, u kojem se izruguju pravoslavlju, crkvi i Bogu, jer niko u ime Boga ne može raditi zlo, zulum i nepravdu, od takvih se ništa očekivat ne može, osim ovoga što gledamo. Ali šta radi i čime se bavi pravna država, šta rade oni koji se upinju da brane pravo i interese Bošnjaka, zašto njih ne zanima avlija Orlovića?Zašto su tako lahko odustali od Bosne? Znaju li ti obezglavljeni foteljaši da Bosne ima više u avliji Fate Orlović, nego što će je ikada biti tamo gdje oni misle da je Bosna? Sve upućuje na to da oni ne znaju pravo značenje avlije? Očito da su njihove avlije daleko od ovih naših bosanskih, gdje još uvijek s proljeća mirišu jorgovani, zambaci i jasmini. Baš kao što u avliji nane Fate, zaklonjeni hramom mržnje, cvjetaju, kadife, ljubičice, katmeri, jorgovani, kao svjedočanstvo, da je život pobijedio smrt, te da će, ako Bog da, i ako se čini spora pravda pobijediti nepravdu.

Starački osmijeh pun ljubavi a ako te prvi puta vidi, a odmah te pozove u kuću ostaje zauvijek urezan u dušu, da traje i svjedoči i kad nas ne bude, da su živjele heroine koje su generacijama u emanet ostavile „I glavu ću svoju dati, al' kamena jednog ne dam“.



Ostali prilozi:
» PRIBOJ - OGLEDALO BEZ ODRAZA
Larisa Karaosmanović | 18. September 2017 21:12
» POMJERENI RAZUM RIZVA BABAČIĆA
Šemso Agović | 17. September 2017 02:54
» PRAZNINA U LJUDSKOM DUHU
Avdo Metjahić | 16. September 2017 23:46
» OBMANAMA JAVNOSTI; NISTE NA BOŽIJEM PUTU!
Mr. Milan Jovičić | 16. September 2017 14:17
» BOŠNJAČKO „NE“ DRUŠTVENO-POLITIČKIM IRACIONALIZMIMA
Džebrail Bajramović | 15. September 2017 15:26
» VUK U JAGNJEĆOJ KOŽI NA SARAJEVSKOM CRVENOM TEPIHU
Zijad Bećirević | 14. September 2017 17:04
» ŽRTVOVANJE SINA ZA DRŽAVU
Haris Hojkurić | 13. September 2017 19:46
» KAKO SU BIJELJINSKI BOŠNJACI UBIJENI PRIRODNOM SMRĆU
Avdo Huseinović | 12. September 2017 22:21
» 186 GODINA OD PROGLAŠENJA AUTONOMIJE BOSNE
Emir Ramić | 12. September 2017 16:27
» BOSNA I HERCEGOVINA POD KONSTANTNIM POLITIČKIM NASILJEM SUSJEDA
Nedžad Ahatović | 10. September 2017 22:27
» VRATITI ALI PAŠU
Ibrahim Husejnović | 10. September 2017 16:00
» BAKLJA NACIONALIZMA OD VIROVITICE DO DANAS
Haris Hojkurić | 09. September 2017 13:44
» ISTINOM UZ BOŽIJU POMOĆ
Mr. Milan Jovičić | 05. September 2017 16:57
» VLADIKO HRIZOSTOM, BOSNA JE VJEČNA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. September 2017 14:57
» LAŽNA BRIGA ZA OMLADINOM KOJA NAPUŠTA BIH
Mirsad Mahmutović | 04. September 2017 15:11
» PRIJETEĆA BAJRAMSKA PORUKA KOLINDE GRABAR-KITAROVIĆ - HERETICIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. September 2017 16:51
» BASNA U NOVOJ ŠKOLSKOJ GODINI
Mr. Milan Jovičić | 02. September 2017 16:46
» MORAMO SE SUOSJEĆATI SA ŽRTVAMA ZLOČINA GENOCIDA U SVIJETU
Džebrail Bajramović | 01. September 2017 21:52
Ostali prilozi istog autora:
» PARADA LICEMJERA I MITOMANA
12. May 2017 02:38