Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Vijesti

Međunarodni simpozij "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića"
ALIJA IZETBEGOVIĆ BIO JE ZA SPORAZUMJEVANJE ISTOKA I ZAPADA
Objavljeno: 14. May 2017. 12:05:14


Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumjevanje istoka i zapada, poručeno je danas u Sarajevu tokom Međunarodnog simpozija "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića", javlja Anadolu Agency (AA).

Profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN) i akademik Enes Karić govorio je o vjerskim temeljima religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu i muslimanskom poštivanju prava na različitost.

"Uzimajući njegove (Izetbegovićeve op.a.) knjige za svjedoke, a kako vrijeme prolazi, njegove knjige sve pouzdanije svjedoče zato što ljudi, njegovi savremenici odlaze baš kao i njihova vremena. Usudili bismo se reći da se Alija Izetbegović u svojim gimnazijskim, potom univerzitetskim godinama, potrudio na profiliranju građenja svojih stavova kao čovjek, rekao bih istočno-zapadnog ishodišta u vjerovanju, mišljenju, moralnom stavu, životnim odlukama", rekao je Karić.


DR. KARIĆ: Alija se nije dičio mržnjom, nego voljom za slobodom

Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumjevanje istoka i zapada, poručeno je danas u Sarajevu tokom Međunarodnog simpozija "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića".
Profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN) i akademik Enes Karić govorio je o vjerskim temeljima religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu i muslimanskom poštivanju prava na različitost.
"Uzimajući njegove (Izetbegovićeve op.a.) knjige za svjedoke, a kako vrijeme prolazi, njegove knjige sve pouzdanije svjedoče zato što ljudi, njegovi savremenici odlaze baš kao i njihova vremena. Usudili bismo se reći da se Alija Izetbegović u svojim gimnazijskim, potom univerzitetskim godinama, potrudio na profiliranju građenja svojih stavova kao čovjek, rekao bih istočno-zapadnog ishodišta u vjerovanju, mišljenju, moralnom stavu, životnim odlukama", rekao je Karić.
Naglasio je kako to znači da je on na svoj način bio duboko humanistički profiliran, priznavao je vjerske temelje religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu, kao i onom islamu koji je bio esencijalizirani.
"Prema uvidu u njegova djela, Alija se najčešće referirao na one strane Kur’ana ili stavke koje možemo kazati da su u svakom vremenu nudile pluralnu perspektivu i ohrabrivale pluralne stavove. Sudimo li prema njegovim pisanim djelima, ali i prema ljudskom i političkom učinku, Alija Izetbegović je bio duboko svjestan da su mu važne univerzalne poruke iz mnogih aleneja Kur’ana, kao one da u 'u vjeri nema prisile'. To je bila njegova najdraža alineja i često ju je navodio", istakao je Karić.
Osvrnuvši se i na "Islam između između istoka i zapada", te druga Izetbegovićeva djela poput "Sjećanja" i "Moj bijeg u slobodu", Karić je rekao da su ona dočekana od impozantnog broja muslimanskih intelektualca kao štivo svojevrsnog oslobođenja od tradicionalističkih klišeiziranih tumačenja islama.
"Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumjevanje istoka i zapada", naglasio je Karić.
Hrvatski novinar i publicista Danko Plevnik govorio je o Izetbegovićevoj "Islamskoj deklaraciji" u kontekstu prošlosti i sadašnjosti.
Pozivajući se na riječi nobelovca Ive Andrića koji je smatrao da čovjekov posmrtni život traje sve dok god se poznanici sjećaju njegovog fizičkog lika, Plevnik je rekao da u tom smislu Alija Izetbegović za njega i dalje postoji.
"Imao sam čast upoznati ga u teškim trenucima za BiH. Upoznali smo se u Sarajevu 19. prosinca 1998. kada me Hasan Muratović doveo u njegov kabinet. Razgovarali smo o suvremenim načelima života u Evropi i o nacionalnom identitetu. Poklonio sam mu svoju knjigu 'Smisao Bosne' i u posveti napisao 'Gospodinu Aliji Izetbegoviću, čiji je moralni mir u najtežim povjesnim trenucima za suvremenu Bosnu i Hercegovinu bio konstantan, oko kojeg su ljudi, svih narodnosti, svjetonazora i vjeroispovjesti mogli ujedinjavati svoje nade u opstanak bosanskohercegovačkog samopoštovanja'. Uzeo je knjigu, pročitao posvetu i kazao: 'Ja to ne zaslužujem'. To nije bilo rečeno pred kamerama niti za interese 'public relationsa' i zato sam ga poštovao. On se nikada nije dičio mržnjom, nego voljom za slobodom", rekao je Plevnik.
Dalje je rekao kako se Izetbegović odlučio potajno boriti za pravo postojanja islama kao društvene klime, ali je ipak bio osuđen kao inicijator političkog islamizma.
"On nije poduzimao korake za nasilno uvođenje islamskog teokratskog aranžmana, već se odavao osobnoj društvenotvornoj fantaziji, naglašavajući važnost ponovnog osvajanja duše", poručio je Plevnik, te naglasio kako Izetbegovićev refleksivni interes nije bila Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, već ummet.
Plevnik je dodao kako Izetbegović u svojim "Sjećanjima" potvrđuje činjenicu da "Islamska deklaracija" nije bila usmjerena prema Jugoslaviji, već prema islamskom svijetu, u želji za osposobljavanjem islamskih masa, da uče nešto o vlastitoj povijesti.
O ostatku treće sesije simpozija, islamski teolog i analitičar dešavanja na Bliskom istoku i na Balkanu Muhamed Jusić govorio je o odnosu muslimana prema radikalizmu, ekstremizmu i terorizmu, profesor Dževad Hodžić o odnosu religije, morala, prava i politike u razumijevanju islama u djelima Alije Izetbegovića, te Hasan Džilo na temu "Dobra djela - neodvojivi dio religijskog iskustva u mišljenju Alije Izetbegovića".
Na dvodnevnom simpoziju, koje će biti završen večeras, učestvovalo je više od dvadeset naučnih djelatnika i profesora iz BiH, Hrvatske, Turske i Makedonije. Organizatori simpozija su Muzej Alija Izetbegović i Fakultet islamskih nauka (FIN) u Sarajevu, prenosi AA.


Naglasio je kako to znači da je on na svoj način bio duboko humanistički profiliran, priznavao je vjerske temelje religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu, kao i onom islamu koji je bio esencijalizirani.

"Prema uvidu u njegova djela, Alija se najčešće referirao na one strane Kur’ana ili stavke koje možemo kazati da su u svakom vremenu nudile pluralnu perspektivu i ohrabrivale pluralne stavove. Sudimo li prema njegovim pisanim djelima, ali i prema ljudskom i političkom učinku, Alija Izetbegović je bio duboko svjestan da su mu važne univerzalne poruke iz mnogih aleneja Kur’ana, kao one da u 'u vjeri nema prisile'. To je bila njegova najdraža alineja i često ju je navodio", istakao je Karić.



Obraćanje reisu-l-uleme Kavazovića na otvaranju simpozija o Aliji Izetbegoviću

Sinoć je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu otvoren Međunarodni dvodnevni simpozij '”Srednji put u religiji, kulturi i politici: misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića'”. Na otvaranju simpozijuma obratio se reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović čije obraćanje prenosimo u cijelosti:
- Rekli su da je istinska mudrost svemu odrediti pravu mjeru. Naći mjeru u životu je najteži zadatak. Naći pravu mjeru, taj srednji put, u religiji, kulturi i politici je još teže. Vi ste se upravo s tim ciljem okupili večeras i ja vam na toj intelektualnoj hrabrosti čestitam.
Drago mi je da je došlo vrijeme da na najvišem akademskom nivou govorim o intelektualnoj ostavštini prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. On nije zadužio samo svoj narod i njegovu domovinu. Često smo slušali kako se o misli predsjednika Izetbegovića više piše i debatira u svijetu nego kod nas. Nadam se da je vrijeme sada iza nas.
Većina Bošnjaka i njihove institucije i danas nastoje u svome življenju vjere, u izgradnji svoje kulture i profiliranju svoje politike držati se principa umjerenosti o kojoj je tako vješto pisao rahmetli predsjednik Izetbegović. On o tim idejama umjerenosti nije samo teoretisao nego je nastojao po njima živjeti i tako djelovati u svom javnom i političkom životu. Volja Božija je bila da ih je on morao braniti u najtežim okolnostima. Ali upravo u tim teškim okolnostima kroz koje je prolazio naš narod i njegova država te ideje su potvrdile svoj kredibilitet.
U takvom razumijevanju vjere, naše historije i kulture nije bilo prostora za bilo kakav radikalizam. Bošnjaci, ali i politika koju je vodio predsjednik Izetbegović ni u najtežim trenucima za našu državu i njene narode, nisu odustali od ideja suživota i od ideja prihvatanja drugih u njihovoj različitosti. Od tih ideja mi ne odustajemo ni danas.
Zato bih sve nas još jednom podsjetio da su u decembru 2015. najodgovorniji predstavnici bošnjačkog naroda u državnim, političkim, vjerskim, akademskim, kulturnim i drugim institucijama Bosne i Hercegovine potpisali Zajedničku izjavu u kojoj je izražen zajednička osuda pojavama radikalizma, ekstremizma i terorizma u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu.
To je primjer kako se dosljedno promiče ideja umjerenosti koju je u svom vremenu zagovarao predsjednik Izetbegović. Odustajanje od ovih vrijednosti ne bi bilo samo odustajanje od ideja koje je promovisao rahmetli predsjednik nego i od naše dugogodišnje tradicije iz koje je on progovarao u svojim djelima“, riječi su kojima je reisu-l-ulema Kavazović završio svoje sinoćnje obraćanje.
Treba dodati da su organizatori ovog dvonevnog seminara Muzej “Alija Izetbegović” i Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, tokom kojeg će kroz izlaganja različitih predavača biti govoreno o srednjem putu u Islamu kao i utjecaju prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.
Osvrnuvši se i na "Islam između između istoka i zapada", te druga Izetbegovićeva djela poput "Sjećanja" i "Moj bijeg u slobodu", Karić je rekao da su ona dočekana od impozantnog broja muslimanskih intelektualca kao štivo svojevrsnog oslobođenja od tradicionalističkih klišeiziranih tumačenja islama.

"Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumjevanje istoka i zapada", naglasio je Karić.

Hrvatski novinar i publicista Danko Plevnik govorio je o Izetbegovićevoj "Islamskoj deklaraciji" u kontekstu prošlosti i sadašnjosti.

Pozivajući se na riječi nobelovca Ive Andrića koji je smatrao da čovjekov posmrtni život traje sve dok god se poznanici sjećaju njegovog fizičkog lika, Plevnik je rekao da u tom smislu Alija Izetbegović za njega i dalje postoji.

"Imao sam čast upoznati ga u teškim trenucima za BiH. Upoznali smo se u Sarajevu 19. prosinca 1998. kada me Hasan Muratović doveo u njegov kabinet. Razgovarali smo o suvremenim načelima života u Evropi i o nacionalnom identitetu. Poklonio sam mu svoju knjigu 'Smisao Bosne' i u posveti napisao 'Gospodinu Aliji Izetbegoviću, čiji je moralni mir u najtežim povjesnim trenucima za suvremenu Bosnu i Hercegovinu bio konstantan, oko kojeg su ljudi, svih narodnosti, svjetonazora i vjeroispovjesti mogli ujedinjavati svoje nade u opstanak bosanskohercegovačkog samopoštovanja'. Uzeo je knjigu, pročitao posvetu i kazao: 'Ja to ne zaslužujem'. To nije bilo rečeno pred kamerama niti za interese 'public relationsa' i zato sam ga poštovao. On se nikada nije dičio mržnjom, nego voljom za slobodom", rekao je Plevnik.

Dalje je rekao kako se Izetbegović odlučio potajno boriti za pravo postojanja islama kao društvene klime, ali je ipak bio osuđen kao inicijator političkog islamizma.

"On nije poduzimao korake za nasilno uvođenje islamskog teokratskog aranžmana, već se odavao osobnoj društvenotvornoj fantaziji, naglašavajući važnost ponovnog osvajanja duše", poručio je Plevnik, te naglasio kako Izetbegovićev refleksivni interes nije bila Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, već ummet.

Plevnik je dodao kako Izetbegović u svojim "Sjećanjima" potvrđuje činjenicu da "Islamska deklaracija" nije bila usmjerena prema Jugoslaviji, već prema islamskom svijetu, u želji za osposobljavanjem islamskih masa, da uče nešto o vlastitoj povijesti.

O ostatku treće sesije simpozija, islamski teolog i analitičar dešavanja na Bliskom istoku i na Balkanu Muhamed Jusić govorio je o odnosu muslimana prema radikalizmu, ekstremizmu i terorizmu, profesor Dževad Hodžić o odnosu religije, morala, prava i politike u razumijevanju islama u djelima Alije Izetbegovića, te Hasan Džilo na temu "Dobra djela - neodvojivi dio religijskog iskustva u mišljenju Alije Izetbegovića".

Na dvodnevnom simpoziju, koje će biti završen večeras, učestvovalo je više od dvadeset naučnih djelatnika i profesora iz BiH, Hrvatske, Turske i Makedonije. Organizatori simpozija su Muzej Alija Izetbegović i Fakultet islamskih nauka (FIN) u Sarajevu, javlja AA.

Bakir Izetbegović o liku i djelu svog oca Alije



Posvećenost očuvanja multikulturalnog koncepta života u Bosni

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović obratio se sinoć prisutnima na Međunarodnom simpoziju "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića" u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Njegov govor prenosimo u cijelosti.

"Jedna od temeljnih misli u kontekstu potvrde ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića nalazi se u knjizi 'Islam između Istoka i Zapada': ona se odnosi na sučeljavanje i mirenje dva koncepta koja i danas predstavljaju međaše u ideološkom poimanju svijeta; religioznog i materijalističkog. 'Uvijek mi se činilo', kaže Alija Izetbegović, „nekad jasnije, nekad manje jasno, da je glavna poruka religije odgovornost koja se ne može izbjeći.“ Umijeće da u mirenju ta dva temeljna koncepta pronađe srednji put, postaće glavna karakteristika i mislioca i političara Alije Izetbegovića. Njegovo priznanje da su upravo mladalačke sumnje izazvane učenjem komunista o vjeri kao „opijumu za narod“ doprinijele čvrstini njegovog ličnoga opredjeljenja da je „svemir bez Boga nemoguć i besmislen“, svjedoči kako Alija Izetbegović nikada nije narušio taj balans sučeljavanja. Ponovno osvajanje vjere, preispitivanje, odnosno podizanje razine odgovornosti kao glavnoga obilježja religije, ne bi bilo moguće bez te uvijek prisutne materijalističke kontrateze", kazao je Bakir Izetbegović.

"Pa i u Islamskoj deklaraciji, djelu koje je sa jednakom strašću napadano i branjeno, ideja koja dominira tekstom odnosi se na odgovornost muslimana da nešto učine u vlastitoj historiji, ali je sa druge strane, što potvrđuju i savremena tumačenja ovoga djela, odgovornost kao glavna poruka religije dosljedno inkorporirana u središte materijalističke - socijalne pravde, tražeći veća prava za muslimansku ženu, zaštitu nad slabijima, unapređenje prava manjina itd. Danas možemo razumjeti da, koliko god da je knjiga naljutila jugoslovensku ideološko-političku vrhušku, toliko nije bila po volji ni islamskim konzervativnim krugovima, jer je kroz model islamskog razumjevanja odgovornosti otvorila brojna pitanja socijalne pravde; Mirotvorstvo nije pokriće za kukavičluk, posvećenost muslimanske žene domu i porodici ne znači put u njenu pasivnost i obespravljenost, odbacivanje vlastite kulture i tradicije nauštrb pomodarstva zapadne civilizacije samo po sebi ne znači progres. Naprotiv. Primjer Japana i Turske ostaje u ovom smislu klasičan u savremenoj historiji. Obje zemlje su bile carevine, slavne prošlosti, na približno istom stepenu razvoja i podjednakim šansama za budućnost. Zatim su uslijedile reforme. Da bi nastavio živjeti svoj a ne tuđi život, Japan je pomirio tradiciju i progres. Za Tursku su njeni „modernisti“ izabrali suprotan put. U vrijeme pisanja islamske deklaracije, sedamdesetih godina prošloga vijeka, Turska je, kako primjećuje Alija Izetbegović, trećerazredna zemlja, a Japan se popeo u sami vrh svjetskih nacija", naglasio je Izetbegović.

"Može li zemlja koja ne zna što je i odakle vuče korijen imati jasnu predstavu o tome kuda ide i čemu treba da stremi“, pita se Alija Izetbegović u „Islamskoj deklaraciji“, dajući odgovor koji moderna tumačenja njegovog djela s razlogom uzimaju kao obrazac za razumijevanje „drugog i drugačijeg“ i načina na koji se taj odnos treba i mora voditi. U „Islamskoj deklaraciji“ nema gotovo ništa od onoga zbog čega je Alija Izetbegović osuđen i zatvoren. Ali ima nekoliko definicija po kojima možemo gotovo nacrtati jasnu krivulju razvoja današnje moderne turske države. Kulturna baština je način na koji nacija pamti i traje u historiji. Odbacivanjem bogate tradicije, kemalistička Turska je odbacila svoje sjećanje na prošlost. Duhovno siromaštvo brzo je preneseno u sferu javnih poslova i života najvećeg broja ljudi. Nova generacija turskih političara, na čelu sa Tayyipom Erdoganom kao da je pažljivo proučila savjete Alije Izetbegovića. Pomirili su tradiciju i progres i uveli Tursku u krug najbrže rastućih ekonomija svijeta", riječi su Izetbegovića.

"Iz ovog primjera možemo plastično ukazati na suštinu filozofskoga i političkoga diskursa Alije Izetbegovića koju već jasnije i lakše možemo nazrijeti na svim daljim primjerima: 'Bit sve ljudske civilizacije i progresa je u nastavljanju, a ne uništavanju i negiranju'. Tu možemo pronaći odgovor na zbunjenost brojnih međunarodnih i regionalnih zvaničnika koji su očekivali da će se na srpska barbarstva i razaranje vjerskih, kulturnih i znanstvenih institucija i objekata u periodu Agresije na BiH odgovoriti istom mjerom. Ništa manje, čudila je ih je i posvećenost Alije Izetbegovića multikulturalnosti. Tačnije - njegova posvećenost očuvanja bosanstva kao multikulturalnoga koncepta života u Bosni. Zapadna civilizacija kao i domaći radikalno-konzervativni krugovi su sa nevjericom slušali kako lider bosanskih muslimana usred rata svoju pažnju okreće očuvanju pravoslavnih crkvi ili jevrejskih molitvenika, tvrdeći kako se duh Bosne najvjernije očuvao u jeziku njenih franjevaca", naveo je Izetbegović.

Dame i gospodo!

Možemo proći kroz stotine i stotine stranica u djelu Alije Izetbegovića, ali maksime na koje će objektivan i dobronamjeran kritičar i sagovornik naići jesu: odgovornost, dosljednost, zajedništvo, okupljanje, kompromis, uvijek na jasnoj distanci od krajnosti i radikalizma. Kao da je pišući knjige i upravljajući nerijetko teškim, sudbonosnim procesima, Alija Izetbegović stalno imao na umu kur'anske ajete u kojem Stvoritelj oporučuje umjerenost kao konačni stadij ljudske mudrosti i dostignuća. To je taj „srednji put u religiji, kulturi i politici, misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića“ kako su ga definisali organizatori naučnog skupa; to je taj „misaoni ključ“ Alije Izetbegovića, koji nepogrešivo otvara vrata svih njegovih knjiga ali i postignuća.

Ne može se islamski vjerovati, a neislamski raditi, priređivati, vladati, kazaće u završnom dijelu „Islamske deklaracije“ Alija Izetbegović, upirući prstom u to stanje nesaglasnosti, raskorak između riječi i djela u koji može potonuti čitava stvarnost današnjeg svijeta. Jer taj „srednji put“ i ta „umjernost“, postoje samo u harmoniji gore dva pomenuta postulata - odgovornosti i dosljednosti.

Ono čega se Alija Izetbegović najviše užasavao robijajući u Foči i Zenici bila je nemilosrdna komunistička cenzura koja je potirala i najosnovnija ljudska prava, prije svega pravo na istinu. Godinama poslije u ratom opkoljenom Sarajevu, na brojne primjedbe kako „novinari u ratnim prilikama pišu šta hoće i da se to treba ograničiti“, Alija Izetbegović odgovara svojim sagovornicima da se u tišini fočanskog zatvora zarekao da nikada neće biti za zabrane te vrste.

„Pa i kada sam se suočio sa izgledom da ostatak života provedem u zatvoru i umrem među robijašima“, kaže Alija Izetbegović u „Sjećanjima“, podsjetio sam sebe na osnovni zavjet: na dosljednost. Ova dva postulata kao dva nosiva stuba drže u ravnoteži, u saglasju, ono što je Alija Izetbegović mislio i radio.

Značenje naziva Islam se prevodi sa arapskog na naš jezik kao: „predanost, mir, pomirenje“. Pomirenje sa Bogom, sa sudbinom, sa ljudima, sa svim onim što nas okružuje i sustiže. Alija Izetbegović, i kao čovjek, i kao otac, i kao mislilac, i državnik, i zatvorenik, ovo je pomirenje predano i istinski posvjedočio i potvrdio", stoji na kraju govora Bakira Izetbegovića.



Ostali prilozi:
» VOGOŠĆANI POSJETILI BOSANSKU DOLINU PIRAMIDA
Eset Muračević | 19. September 2017 14:44
» OBILJEŽENA 25.GODIŠNJICA BITKE ZA ŽUČ
Eset Muračević | 19. September 2017 13:29