MR. MILAN JOVIČIĆ: Vojvodo Tomislave i guslaru Milorade, vjerujem, kao takvi i mogli bi sutra zajednički živjeti u nekoj vašoj zamišljenoj, genocidnoj ili agresorskoj tvorevini, ali bi vam bio i nužan vaš psihijatar, ako bi se i živ vratio iz Haga, nazivao vašim Radovanom, kako bi se uz noviju terapiju i njegova evropska saznanja iz Haga, okrenuli putu za Evropu.

Dakle, ovih dana gledam, slušam i čitam, sudionike ceremonije premoštavanja rijeke Drine, mostom između Bratunca i Ljubovije, odnosno država Bosne i Hercegovine i Srbije.
Graditi mostove koji spajaju ljude i narode, države i različite civilizacije, svakako su trenuci veselja i zadovoljstva, za sve građane i narode, koji sebi i drugima, istim aršinima žele samo dobro i čini istinsko zadovoljstvo.
Međutim, u ovakvim prilikama i kukolj ispliva na površinu plodonosnih žitnih polja, ma gdje se ona nalazila, simbolično rečeno, što je to ispoljio i svojim obraćanjem, vojvoda Tomislav Nikolić.
Nikolić ponovo udara na integritet Bosne i Hercegovine, kako veli: „Iskreno se nadam da će Srbija i RS jednog dana biti jedno“?!?

Istom prigodom, Aleksandar Vučić, zbori pametnije: “Važno je da spajamo obale, gradove, države, srpski narod, ali i Srbe i Bošnjake. Graditi mostove znači da smo shvatili da je to što smo toliko različiti i isti naš stari i krvavi problem, ali i naša najveća šansa“! /završen citat/
Hej, vojvodo Nikoliću, sa svojim jaranom i guslarom Dodikom iz Laktaša, vrijeme vas je pregazilo. Svirka vaša guslarska, danas para uši, mlađanih i dobronamjernih, građana i stanovnika, dviju nam prijateljskih država, Srbije i Bosne i Hercegovine. Dok se radujemo i nastojimo, zajedničkim naporima, da gradimo zajedničke mostove, stvaramo dobre i pouzdane temelje prijateljstva i razumnog pomirenja, među nama Srbima i našim komšijama Bošnjacima, kojima smo u proteklom periodu, toliko bola i jada nanijeli, vi i dalje nastavljate sa zapaljivom retorikom, iako vam je vaša vrijeme na isteku i mandata i vaših neprimjerenih zabluda i snova.



Vrijeme je za promjenu vaših zastarjelih, zahrđalih, nacionalističkih i velikosrpskih čipova, u vašim povampirenim, ispražnjenim glavama.

Kome li to još trebaju takvi Srbi, meni i sličim mojim sugrađanima, ponajmanje. Rodila me, majka Srpkinja, odgojila, vaspitala i školovala, za normalnog visokog intelektualca i građanina, čovjeka, a ne zaluđenog Srbina za nebeske visine, kakvi se i lično zamišljate i ponašate se, ne znajući se spustiti na zemlju, među normalne svoje sugrađane. Da ne mrzite i druge i različite, da cijenite i poštujete naše različitosti, da slušajući Božije zapovjedi, u koje se kunete i sa vaša tri „lažna prsta“ krstite, u ime koga ili čega.
Što bi to vi lično, bili i veći Srbi od moje ličnosti, jednog rođenog Sarajlije, Bosanskog Srbina, školovanog u gradu Beogradu i graditelja velikih industrijskih objekata, kako u Bosni i Hercegovini isto tako i u Srbiji.
Danas, sasvim normalno uživam u svim penzionerskim pravima, u jednoj i drugoj državi, kao rezultate svoga minulog rada.
Vi mi, kao i takvi slični vama, ne dozvoljavate da živim mirno i spokojno, jer se stalno „lažno“ predstavljate kao čuvari nekog vašeg, nebeskog, pokondirenog, otrcanog i umišljenog velikosrpstva, u ime nekog vašeg Boga?



Jasno je, da se niste i rodili u civilizovanoj i građanskoj sredini, među svojim dobrim i poštenim komšijama, poput moje sarajevske staro gradske čaršije i da ste odmah uletili u svoje opanke, Ravnogorskog izdanka po baruštinama i močvarama, te da vam je i ta guslarska pjesma tako bliska. Sa nedovoljnom pameti, bivši dobri sistem, omogućio vam je i neke škole, ali ni to ne vrijedi, jer ste skloni bili gaženju ljudskih vrlina i vrijednosti ljudskoga dostojantstva.
Vojvodo Tomislave i guslaru Milorade, vjerujem, kao takvi i mogli bi sutra zajednički živjeti u nekoj vašoj zamišljenoj, genocidnoj ili agresorskoj tvorevini, ali bi vam bio i nužan vaš psihijatar, ako bi se i živ vratio iz Haga, nazivao vašim Radovanom, kako bi se uz noviju terapiju i njegova evropska saznanja iz Haga, okrenuli putu za Evropu.
Vaše iskvarene mašte, o jednoj velikoj Srbiji, zajedničkom suživotu svih Srba, u takvoj izmišljenoj i nakaradnoj tvorevini, nedavno je prohujalo sa vihorom i sa svim vašim memorandumima i ideološkim Slobinim zabludama, sahranjeno je negdje oko Požarevca, prema mojim saznanjima.
Ovim novim mostom, krenite i vi spokojno sa cvijećem, na njegov grob, put istoka do Požarevca, da se u ime Boga i vašeg roda, pokajete i oslobodite vlastitih grijeha i loših primisli, koje su vam očito još uvijek prisutne, u vašim starim zatrovanim moždanim vijugama.
S Božijom pomoći, svetoga duha i Oca, Amin!