Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
U povodu 31. maja - Međunarodnog dana bijelih traka GENOCID U PRIJEDORU, NE ZABORAVLJAMO I NE HALALIMO!!!
Prijedor je mjesto gdje je srpsko-crnogorski agresor potpomognut domaćim izdajnicima (čitaj četnicima) pretrpio svaki vid zločina, od ubijanja, progona, silovanja, zatvaranja u logore, mučenja, razaranja..., a sve u cilju fizičkog uništenja Bošnjaka i djelimično Hrvata kao preduslova stvaranja „velike Srbije“. Fašizam ogrnut u plašt genocida punom snagom oživio je 30.aprila 1992.godine, kada je agresorska JNA i druge paravojne srpsko-crnogorske snage preuzele vlast i sve objekte od vitalnog značaja u Prijedoru. Sve što se od 30.aprila 1992.godine događalo na području Prijedora može se opisati sa riječi genocid i najmračniji oblik fašizma na srpsko-crnogorski način. Poslije Drugog svjetskog rata i genocida nad Jevrejima, zabilježen je Aparthejd u Prijedoru kada su 31.maja 1992.godine agresorske srpske vlasti naredile Bošnjacima i Hrvatima da svoje kuće označe bijelim čaršafima, a da pri izlasku iz kuća nose bijele trake oko ruke, kako bi bili lakše prepoznati odnosno uočeni za odstrijel. Teško je nabrojati i opisati kakvi su se oblici zločina provodili nad nesrpskim stanovništvom Prijedora i Kozarca, na kakve su sve muke stavljani nedužni ljudi kojima sva krivica bi što im svetosavlje ne teče venama, te zbog toga ih na nestanak osudi SANU, SPC, JNA i paravojne četničke jedinice. Najveća mučilišta na tlu Evrope poslije Aušvica su bila u Prijedoru, zloglasni logori smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje, u kojima su do granica smrti mučeni a potom i ubijani građani Prijedora, uglavnom Bošnjaci. Tomašica najveća do sada otkrivena masovna grobnica na tlu Evrope u koju su bacana tijela ubijenih Bošnjaka, te Korićanske stijene sa kojih su u provaliju duboku 200m bačena tijela 200 Bošnjaka su neoborivi dokazi da je zajednički imenitelj za sve zločine počinjene u Prijedoru genocid. Ono što je posebno bitno istaknuti jeste i to da su agresori u Prijedoru proveli i genocid nad bošnjačkom intelektualnom elitom, to je Bosna doživjela još samo u vrijeme Omer-paše Latasa i u vrijeme Stakića, Brđanina, Žigića, Radića i Sikirića koji su pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu osuđenji za zločine u Prijedoru, ali sramno, ne i za genocid. Koji je stepen zvjerstva vladao u Prijedoru od 1992.-1995.godine govore podaci, 3176 ubijenih, 102 ubijene djece, u porodici Bašić za jedan ubijeno je 13 djece u dobi do 18 godina; u porodici Tatarević za jedan dan ubijeno je šest sinova i otac. Prijedor je grad sa najviše pronađenih masovnih grobnica u kojima su pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida u Prijedoru. Poznato je i to da su tijela ubijenih Bošnjaka Prijedora pronalažena u pojedinačnim i masovnim grobnicama širom BiH. Danas, dvadeset dvije godine poslije agresije i genocida u Prijedoru vlada ista genocidna bratija koja se ponosi prošlosti u kojoj su do istrebljenja doveli Bošnjake i Hrvate, kojima smeta da se za 102 ubijene djece Prijedora u njihom gradu smrti postavi spomen sjećanja, kao opomena i pouka da se nika i nikome ne ponovi. Sve što možemo da učinimo za žrtve jeste da se borimo za kulturu pamćenja, da dobijemo bitku za interpretaciju istine o agresiji i genocidu, da istrajemo na traženju pravde za žrtve, da ne oprostimo i ne zaboravimo, da opominjemo i poučavamo. A jedan vid borbe ogleda se i kroz obilježavanje 31. maja, Dan bijelih traka, u kojem noseći bijelu traku oko ruke, podsjećamo sebe i druge da je ne tzako davno bilo kad su Bošnjaci morali sami sebe obilježiti i tako obilježeni čekati u red za smrt, ali i da poručimo genocidašima da im je to bilo i zadnji puta da su nas ubijali, jer smo lekciju naučili, pouku uzeli, emanet žrtve i šehida nosimo... Prijedor, Sanski Most, Ključ, Bratunac, Vlasenica, Bijeljina, Višegrad, Foča, Srebrenica...nam ne daju da zaboravimo ko su nam dušmani. Jasno, genocid u Prijedoru ne zaboravljamo i ne halalimo!!! |