Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Serijal: Bošnjački globalni izazovi (6)
BOŠNJACI I EVROATLANTSKE INTEGRACIJE
Procitaj komentar

Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 14. June 2017. 19:06:03
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.


Bošnjaci, ma gdje bili trenutno nastanjeni, trebaju da imaju svijest o zajedničkoj sudbini koja se prelama i reflektuje preko njihove domovine Bosne i Hercegovine, i u tom pogledu oni su kao najbrojniji narod najodgovorniji za stanje u njoj i njenju sudbinu. Svakako je vrijeme da Bošnjaci sa kritezerstva negativnih pojava u bh. društvu treba da pređu na praktičan kolosjek koji će voditi nuđenju alternativnih rješenja za nagomilanu problematiku – a koji Bošnjaci i u BiH i u dijaspori jasno vide – ali ne teže da je ujedinjeni zajedničkim snagama rješavaju.


I) Formulacija pitanja
Bez sumnje da je jedan od temeljnih bošnjačkih interesa ulazak Bosne i Hercegovine u evroatlantske integracije, tj. pristupanje NATO savezu i Evropskoj uniji.
Obzirom, da se u kontekstu pristupanja ili ne pristupanja NATO-u i EU može u znatnoj mjeri predvidjeti sudbina države Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkog društva i bošnjačkog naroda, jedan set pitanja je od izuzetnog značaja za Bošnjake, među kojima svoje mjesto treba da nađu i:
- Kako se Bošnjaci odnose prema procesu evroatlantskih integracija? (1)
- Na koji način su Bošnjaci uključeni u proces evroatlantskih integracija? (2)
- U kojoj mjeri Bošnjaci mogu uticati i kreirati odnose i rješenja procesu evroatlantskih integracija? (3)
- U kojoj mjeri se poklapaju a u čemu se razlikuju interesi Bošnjaka i ostalih konstitutivnih naroda u BiH u procesu evroatlantskih integracija? (4)
- Kakvi su dosadašnji rezutati BiH u procesu evroatlantskih integracija i u kojoj mjeri su Bošnjaci zadovoljni dinamikom i usvojenim rješenjima u procesu evroatlantskih integracija? (5)
- Na koji način Bošnjaci vrše korekcije rješenja koja se nude i koja se usvajaju u procesu evroatlantskih integracija? (6)
- Kako se Bošnjaci odnose po pitanjima koja su suprotna interesim bošnjačkog naroda u procesu evroatlantskih integracija? (7)
- Da li je procesu evroatlantskih integracije postao sredstvo za nametanje Bošnjacima rješenja kojim će se dovesti u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda – obzirom da je dosadašnja praksa u BiH pokazala da se kontinuirano očekuje i vrši pritisak da Bošnjaci čine kompromise dok se to isto ne čini prema druga dva konstitutvna naroda? (8)
- Šta se može očekivati kao krajnji ishod politike pritisaka i nametanja prema Bošnjacima u procesu evroatlantskih integracija, tj. ne sankcionisanja onih političkih centara moći koji otvoreno govore i čine da se uspori, oteža, iskomplikuje i učini nemogućim proces evroatlantskih integracija BiH? (9)
- Zašto međunarodna zajednica, koja ima protektorat nad BiH preko Dejtonskog mirovnog sporazuma, već 22 godine ne čini ono što je neophodno za uspostavu društvenih odnosa koji vladaju u njihovim državama već svjesno tolerišu NEBOŠNJAČKE destruktivne snage koje se, čak, ne libe da ponize i same predstavnik međunarodne zajednice u BiH? (10)
- Dakle, kakava je sudbina BiH i Bošnjaka u njihovoj domovini ako se i dalje budu tolerisale snage koje se opiru uspostavi funkcionalnog demokratskog društva u BiH, a pri tome ne bivaju sankcionisani oni što otvoreno ruše ustavni poredak i podrivaju sigurnost države – primarno od međunarodne zajednice koja ima odgovornost u tom pogledu, a i mandat i instrumente da sankcioniše vinovnike antidejtonskih aktivnosti, nezakonitog i antiustavnog djelovanja; a zatim i nefunkcionalnih institucija društva koje su, to je postalo očito na svakom koraku, leglo kriminala, korupcije, a u čijim strukturama su instalirani stranački poslušnici koji ne rade po zakonu i u interesu države BiH, već prema nalozima stranaka koje su ih na ta mjesta i postavili? (11)
Znameniti Bošnjaci:

Mustafa Ejubović
spada u najistaknutije bošnjače pisce na arapskom jeziku. Njegovo puno ime je Mustafa Yuyo b.Yusuf b. Murad Ayyubi-zade al-Mostari al-Bosnawi. Rođen je 1561. godine u Mostaru, a 1577. godine odlazi na školovanje u Istanbul, na čuveno sveučilište Sahn-i Seman, i nakon četiri godine ga završava. Ejubovićevi biografi bilježe - kako je Šejh Jujo dobro uvidao slabost, učmalost i težinu stare skolastičke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim udžbenicima pokušao da krči nove puteve u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te veći broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao je i 27 kraćih i dužih rasprava, među kojima su najbrojniji naučni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova.
Pretpostavlja se, prema broju sačuvanih spisa, da je napisao preko 60 naučnih djela. Od 1692 postaje Mostarski muftija. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angažiranje u prosvjeti - predavanje, pisanje udžbenika i druge aktivnosti. Preselo je na bolji svijet u Mostaru 16. jula 1707. godine. U predgovoru djela „Komentar obuke iz logike i apologetike“ bilježi da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih područja napisao izvjestan broj korisnih, manjih i većih, radova. Dr. Amir Ljubović navodi da je Šejh Jujo - "bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nužno vezivala za dijalektiku, tkz. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku."



Ćamil Sijarić je rođen 13.9.1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađa „Veliku medresu kralja Aleksandra“ u Skoplju iz koje je istjeran radi političke aktivnosti. Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj gradišci i Banjaluci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista „Glas“ i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista „Pregled“, potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji „Zadrugara“. U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve odlaska u mirovinu 1983. godine. Umro je 06.12.1989. godine.

Najpozanatija su mu djela:
«Ram bulja», 1953.g. pripovjetke; «Naša snaha i momci», pripovjetke; «Bihorci», roman; «Kuću kućom čine lastavice», 1962.g. pripovjetke; «Sablja», 1969.g. pripovjetke; «Putnici na putu», 1969.g. pripovjetke; «Kad djevojka spava», 1972.g. pripovjetke; «Francuski pamuk», 1980.g.; «Priče kod vode», 1982.g.; «Rimski prsten», 1985.g.; «Miris lišca orahova», 1991.g.; «Konak», roman; «Mojkovacka bitka», roman; «Carska vojska», roman; «Zelen prsten na vodi», pripovjetke; «Zapis o gradovima»…




Avdo Čampara rođen je 25. maja.1937. godine u Gacku. Osnovnu školu završio je u Gacku, a Gimnaziju u Mostaru. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1962. godine, nakon čega je bio pripravnik u Općinskom sudu u Gacku. Za sekretara Općinskog komiteta SKJ u Gacku imenovan je 1964. godine i tu funkciju obavljao je pet godina. U isto vrijeme bio je poslanik u Društveno-političkom vijeću Skupštine SR Bosne i Hercegovine. Za predsjednika Skupštine Općine Gacko izabran je 1969. godine i tu dužnost obavljao je pet godina.

Član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine postao je 1974. godine, a nakon četiri godine, ponovo je izabran za člana Izvršnog vijeća BiH i sekretara za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Izvršnog vijeća. Krajem 1979. godine izabran je za Izvršnog sekretara Predsjedništva CK BiH, a tu funkciju obavljao je sedam godina. Godine 1986. izabran je za republičkog javnog tužioca Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i istovremeno člana CK SKBiH. Nakon montirane afere, krajem 1987. godine, smijenjen je s funkcije republičkog javnog tužioca i ostao bez posla tokom naredne dvije godine.
Po okončanju prvih višestranačkih demokratskih izbora, imenovan je za generalnog sekretara Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i tu funkciju je obavljao narednih šest godina. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u mandatnom periodu 1996. - 1998. godine biran je za poslanika Skupštine Kantona Sarajevo, zatim za delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH te za prvog predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjaka.
U periodu 1998. - 2000.godina ponovno je biran za poslanika Skupštine Kantona Sarajevo, Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U mandatnom periodu 2002. -2006. Čampara je bio na dužnosti savjetnika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Bio je član mnogobrojnih ekspertnih grupa te zakonodavnih komisija na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

Dakle, očito da se problematika u bh. društva i države BiH iz dana u dan sve više komplikuje i da je sve teže teoretski formulisati realnu problematiku koja ih opterećava. Ne rješavanje problema nema statične posljedice već dinamične, koje se uvećavaju kako vrijeme prolazi, tako da ono što se blagovremeno ne riješi – moguće je da ostene trajno ne riješeno. To Bošnjacima ne ide u prilog – stoga su alarmi upaljeni već godinama i decenijama, a u bh. društvu i javnom mnenju vlada, uglanom, muk i zlokobna tišina o suštinskim pitanjima.
Bošnjaci treba da sačine evidenciju svih problema koje su imali i imaju u BiH od 1990.g., kada je uspostavljen demokratski društveni sistem pa do danas, kao i kako su ti problemi rješeni – ako su rješeni, kao i zašto nisu rješeni, zašto se ne rješavaju – te kakve su posljedice ostavili navedeni procesi u pozitivnom i negativnom kontekstu.
Ko će se prihvatiti tog posla i ko će preuzeti historijsku odgovornost za Bošnjake, te u racionalnim okvirima ponuditi bošnjačkom narodu argumentovan uvid u kolektivno historijsko iskustvo Bošnjaka u demokratskim procesima u BiH?

II) Traženje odgovora za otvorena bošnjačka pitanja
Svakako da predhodno izložena materija nije posao isključivo za političke stranke, nego za bošnjačke nadstranačke institucije kojima je primarni interes istina i činjenice dobivene na osnovu dokazanih naučnih metoda – a koje Bošnjaci, nažalost, nemaju u tom kapacitetu, pa su uskraćeni za krucijalnu orijentaciju u vremenu i prostoru, gdje uglavnom lutaju tražeći odgovore na pogrešan način i na pogrešnim adresama.
Kada Bošnjaci dođu do nivoa kolektivne svijesti da su otvoreni procesi za dokazivanje BiH kao nefunkcionalne države, a što ako se verifikuje na međunarodnom nivou, podrazumjeva i njeno brisanje sa karte svijeta i da je to proces kojem se treba suprostaviti REALIZACIJOM PROGRESA U BiH – inače je nestanak BiH nužan, neminovan i neupitan, samo je pitanje spleta globalnih okolnosti koji će staviti pečat na nešto „što je realnost na terenu“, a što nije volja Bošnjaka već im je to nametnuto.
Između ostalog, realnost na terenu je i nepostojanje konstruktivnog međubošnjačkog dijaloga, a iz toga proizilaze društveno-politička defragmentacija koja producira unutar bošnjačke konflikte – i umjesto da se Bošnjaci kreću ka integracijama faktički se kotrljaju prema IZOLACIONIZMU. Što je najgore, Bošnjaci aktuelnih negativnih i katastrofalnih procesa i trendova u BiH, u kojima aktivno učestvuju, kao i da nisu svjesni i kao i da nemaju potrebu i namjeru da se bore protiv svih tih demokratskih deformacija i društvenih pošasti – već uljuljkani tonu iz dana u dan, iz godine u godinu, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus indolentni kao da ih se sve to i ne tiče, i kao da očekuju da sve to što im predstavlja problem i opasnost treba da neko drugi riješi umjesto njih samih – pa da im bude bolje i da im život postane ugodan sa mogućnošću izbora između dobrog i boljeg – kao da ne vide da im se iz dana u dan nudi isključivo loše i gore.
Traženje odgovora na otvorena bošnjačka pitanja primarno znači OTVARANJE BOŠNJAČKOG PITANJA u BiH, kao bitnog pitanja za bh. društvo i državu BiH, isto toliko bitnog bitnog koliko i pitanja nacionalnog interesa druga dva konstitutivna naroda, naravno, uz respekt prema ostalim narodima koji žive u BiH i doživljavaju je kao svoju domovinu. Bošnjaci ne smiju i dalje da sami sebe marginaliziraju – jer se tim otvara prostor za one koji manipuliraju položaj i statusom naroda, etničkih grupa i nacija u BiH. Bošnjaci moraju jasno i glasno reći – HOĆEMO RJEŠAVANJE BOŠNJAČKOG PITANJA U BiH – i da se ne dozvoli da se medijskim manipulacijama od toga napravi mračnjačka hajka koja će gurati Bošnjake u geto i izolaciju. Uslijed tog neopravdanog straha Bošnjaci trpe marginalizaciju u BiH i svakim danom gube sve više moć i uticaj u vlasti i društvu. U državnim strukturama je to toliko očito da je skoro nevjerovatno koliko Bošnjaci tolerišu da budu eliminisani iz struktura vlasti i društva bez da se digne glas i poduzmu legalne aktivnosti da se postojeća nepravedna praksa dokine, a vinovnici kazne – jer se time nedvosmisleno narušavaju propisane procedure i krši zakon. Posebno je alarmantno što je u sudstvu ta diskriminatorska praksa dostigla zabrinjavajuće razmjere i očito prijeti da bošnjački glas u sudskoj vlasti postne nebitan i marginala, što prijeti narušavanjem etničkog/nacionalnog balansa u BiH; a što u dugoročnom kontekstu prestavlja realnu opasnost da nakaredane politike putem sudova Bošnjacima nameću volju, tj. liše ih prava i sloboda koja su im u demokratskom društvu garantovana. Opominjiće je to što se ta praksa uveliko provodi već decenijama tamo gdje su Bošnjaci manjina – dok tamo gdje su većina od njih se imerativno zahtijeva da poštuju svako slovo zakona u maksimalističkim okvirima tumačenja garantovanih prava i sloboda; a faktički, tamo gdje su manjina ne priža im se ni mnimum minimuma već su svedeni na građane drugog reda. Naravno da to administrativno pedantna međunarodna zajednica zna podrobnije od same bh. vlasti i javnosti – i u tome se sastoji njihov kriterij sa dva aršina: jedan za Bošnjake, a drugi za sve ostale; i stim Bošnjaci trebaju računati jer teško je očekivati da će se tu išta bitno mijenjati u dogledno vrijeme.

III) Realnost bh. društva i položaja Bošnjaka u BiH
Strukture vlasti na svim nivoima i u svim djelovima BiH činile su i čine nepravdu prema Bošnjacima u mnogim segmentima samih struktura vlasti, a i života i rada, u okvirima svojih nadležnosti – a o tome NIKO OZBILJNO NE VODI RAČUNA u BiH jer ne postoje BOŠNJAČKE INSTITUCIJE koje treba da prate, analiziraju i bore se za ravnopravnost Bošnjaka na cijelom prostoru BiH.
Dakle, Bošnjaci odgovore za BOŠNJAČKA PITANJA, a koja održavaju njihov etničko-nacionalan interes treba da traže od SVOJIH INSTITUCIJA – a kojih nema. Zašto ih nema? Pa vjerovatno zato što Bošnjaci kako kolektiv nisu još došli do tog nivoa kolektivne svijeti i intencije da se samoorganizuju u cilju zaštite svojih interesa i ostvarenja prosperiteta – kako kao individua, tako i kao kolektiv, a što treba da se paralelno odvija sa ostvarenjem napretka u kompletnom bh. društvu sa svim njenim građanima, kao i države BiH.
Opći progres u BiH se neće desiti sam od sebe i Bošnjaci se moraju zapitati – šta još mogu sami učiniti za napredak Bosne i Hercegovine?
Dok ne daju adekvatan praktičan odgovor na gornju materiju – koja je očito u haotičnom stanju – do tada će Bošnjaci u evroatlantskim intergacijama imati ulogu učesnika-promatrača, a ne učesnika-kreatora u tom SUDBONOSNOM PROCESU za njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a time i za kompletni Bošnjački narod, kako u domovini tako i dijaspori. Bh. dijaspora mora biti svjesna da njihova udruženja, a koja nose bosanskohercegovački prefiks u nazivu – gube smisao ako je BiH izbriše sa karte evropa i svijeta, te ne bi bilo na odmet da ponekad i o tome razmisle i razmjene mišljenje međusobno. Tek kako bi to korisno bilo ako bi o toj temi otvoreno razgovarali sa građanima BiH koji žive u domovini.
Bošnjaci, ma gdje bili trenutno nastanjeni, trebaju da imaju svijest o zajedničkoj sudbini koja se prelama i reflektuje preko njihove domovine Bosne i Hercegovine, i u tom pogledu oni su kao najbrojniji narod najodgovorniji za stanje u njoj i njenju sudbinu. Svakako je vrijeme da Bošnjaci sa kritezerstva negativnih pojava u bh. društvu treba da pređu na praktičan kolosjek koji će voditi nuđenju alternativnih rješenja za nagomilanu problematiku – a koji Bošnjaci i u BiH i u dijaspori jasno vide – ali ne teže da je ujedinjeni zajedničkim snagama rješavaju.
Kada inicijative u pogledu programske saradnje domovine i dijaspore postanu naša svakodnevnica, a rezultati zajedničkih angažmana redovno prisutni u medijima i našoj svakodnevnici – to bit će znak da su Bošnjaci shvatili na koji način će pomoći i svojoj domovini i sami sebi. Bez te krucijalne kolektivne spoznaje – neće biti napretka niti u evroatlantskim integracijama, niti u kompletnom bh. društvu – a pred Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima u njoj su neizvjesni globalni izazovi u kojima je teško pronaći razloge za optimizam. Jedno je sigurno – Bošnjaci su ti koji trebaju i moraju rješiti bh. politički sfingu koja otvara vrata sveopćeg društvenog prosperiteta u BiH – ali vremena je svakog dana sve manje a problema je se više, što se u toj epohalnoj potrazi ne smje gubiti iz vida.

14.6.2017.god.
Geteborg / Švedska

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» CORONA I TOJAGA
28. March 2021 23:16
» "MEDVJED" IZ LAKTAŠA!!!
19. August 2019 19:46
» BLOKADA DRŽAVE BIH
17. June 2019 21:02
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif