Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

HOD SREBRENIČKIH ŽRTAVA GENOCIDA
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 13. July 2017. 17:07:47


ELMEDINA MUFTIĆ: Bošnjaci – preživjeli genocid, niti mogu, niti imaju pravo na oprost. Oprost je isključivo pravo žrtve. Preživjeli Bošnjaci imaju obavezu da njeguju kulturu sjećanja na genocid, da pamte, opominju, tragaju za istinom i pravdom. S toga bilo kakva priča o pomirenju sa dželatima, koji dvadeset dvije godine od završne faze genocida, još uvijek ližu krv žrtava sa svojih kama, koji uživaju u zločinu, koji veličaju zločine kroz veličanje ratnih zločinaca, negiraju genocid, je samo vrijeđanje istine, pravde i žrtava kako onih ubijenih tako i onih preživjelih u genocidu.
Kao i svakog jula zadnjih dvadeset i dvije godine, odnosno od genocida u Srebrenici, koji je bio samo završna faza genocida izvršenog nad Bošnjacima od strane srpsko-crnogorskog agresora i bosanskih Srba, domaćih četnika u periodu 1992. -1995.godine, uzburkaju se emocije, osjeti se blizina tuge koja pokreće lavinu pitanja, na koja svakako treba znati dati pravi odgovor.

Žrtve genocida nas obavezuju da razmišljamo i da pokušavamo donositi što ispravnija rješenja, odnosno da što tačnije pišemo historiju, koja mora biti učiteljica života, generacijama koje još nisu ni rođene, a njihov opstanak mi danas osiguravamo našim ispravnim odnosom prema događajima iz bliske nam prošlosti. Poslanik s.a.v.s. je molio Gospodara da vidi stvari onakvima kakve jesu, a ne kakvima nam se prikazuju ili kakvima nam ih drugi žele prikazati.

Od životne važnosti za nas Bošnjake koji smo žrtve genocida u kontinuitetu jeste da konačno počnemo događaje nazivati njihovim pravim imenom, ne štedeći nikoga odgovornosti za počinjena (ne) djela, jer samo istinom se može doći do pravde, a pravdom makar i djelimičnom do sigurnije budućnosti. S toga je vrlo bitno ne praviti greške i ne nasjedati na podvale koje nam se naizgled čine sasvim prihvatljivim, ali je njhova pozadina sasvim drugačija i može da promijeni interpretaciju istine, da ugrozi pravdu, osakati stvarnu sliku onoga što je bilo.

Posebno moramo biti operzni kad su u pitanju dešavanja vezana za obilježavanje 11. jula - internacionalnog Dana genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Niz manifestacija koje prethode samom završnom činu kolektivne dženaze i ukopa posmrtnih ostataka identificiranih žrtava genocida, moraju biti sistematski pripremljeni sa ekspertnim timom ljudi koji znaju šta znači riječ genocid u njezinoj punoj suštini. S toga je jako bitno skrenuti pažnju na greške koje su nam se da li namjerno ili nenamjerno potkrale, a mogu biti katastrofalne za budućnost, a tiču se se marša, odnosno trase puta koju svake godine nekoliko hiljada ljudi pređe kao sjećanje na strahote i golgotu, koju su preživjeli i koju nisu preživjeli oni koji su pokušali da iz srebreničkog džehenema od četničkog zuluma potraže spas kroz šume, kako bi došli do slobodne teritorije pod kontrolom časne i slavne Armija R BiH. Tu trasu smrti, užasa, džehenema neko je nazvao „marš mira“, u toj riječi mir se krije toliko fašizma da je to nemoguće riječima opisati. Zašto se pokušava preimenovati istina, zašto se jednostavno taj put ne nazove njegovim pravim imenom „put smrti – put spasa“, jer za mnoge je bio samo hod u jednu od masovnih grobnica. Na tom putu su na najsvirepiji način ubijani ljudi, tjerani očevi da svoje sinove zovu u sigurnu smrt. Na tom putu koji danas neko nazva „marš mira“ na ljude su bacani bojni otrovi, ljudi su ubijani strujom, dovođeni u stanje halucinacija, umirali od gladi i žeđi... Na tom putu je bilo svega, osim što je bilo mira i života. Dalje po BiH gradovima se u povodu 11. jula organizuju „mirne šetnje“, ne znam da šetnja može biti nemirna, na kojima se često ne spomene stvarni razlog okupljanja, zašto se takve šetnje ne nazovu stvarnim imenom GENOCID, kako bi se svakome zaledila krv u žilama od same pomisli na stravičnost samog povoda okupljanja.



Dozvoljavamo si previše slobode koju nemamo, za koju nismo dobili ni legalitet ni legitimitet, da slušamo i da sami učestvujemo u pričama o pomirenju. Priča o pomirenju sa agresorima i dželatima našeg naroda je samo kopanje novih masovnih grobnica u kojima ako nastavimo sa ovakvim ponašanjem ćemo tražiti neka nova tijela nekih novih generacija, da nas Allah sačuva tog iskušenja. S toga riječ pomirenje treba izbaciti iz našeg jezika, jer se mi Bošnjaci ni sa kime nismo svađali, mi Bošnjaci nismo otišli u Srbiju da izvršimo agresiju, mi Bošnjaci nismo počinili genocid, niti zločine protiv čovječnosti, mi Bošnjaci nemamo Tomašice, Crni vrh, Prijedor, Srebrenicu, Markale, Tuzlansku kapiju, Brčko, Dretelj.... Mi Bošnjaci iza sebe nismo ostavljali Have Tatarević, Nazije Beganović, Munire, Hatidže, Aiše, Kade, Bakire. Mi na savjesti ne nosimo ubijenu djecu Prijedora, Sarajeva, Biljana, Srebrenice, Ahmića, Stupnog Dola...Mi Bošnjaci smo smo uspjeli da ne posegnemo za osvetom, nego smo osvetu tražili u pravdi.

S toga mi se ni sa kime nemamo potrebu miriti, jer ni za šta nismo krivi. Sve što mi Bošnjaci tražimo jeste da Republika Srbija i njezini poslušnici u Banja Luci prestanu negirati genocid, da se iskreno pokaju uz obećanje da će odustati od svakog oblika nasilja nad Bošnjacima, da se izvinu za počinjena zvjerstva i genocid da u tom stanju sačekaju Dan suda, na kojem će se sresti sa žrtvama koje padoše od njihovih kama, da vide da li će im oprostiti. Bošnjaci – preživjeli genocid, niti mogu, niti imaju pravo na oprost. Oprost je isključivo pravo žrtve. Preživjeli Bošnjaci imaju obavezu da njeguju kulturu sjećanja na genocid, da pamte, opominju, tragaju za istinom i pravdom. S toga bilo kakva priča o pomirenju sa dželatima, koji dvadeset dvije godine od završne faze genocida, još uvijek ližu krv žrtava sa svojih kama, koji uživaju u zločinu, koji veličaju zločine kroz veličanje ratnih zločinaca, negiraju genocid, je samo vrijeđanje istine, pravde i žrtava kako onih ubijenih tako i onih preživjelih u genocidu.



Ne mogu se otrgnuti ni utisku, da Bošnjaci u svojoj književnosti imaju takve pisce koji su živjeli Bosnu i za Bosnu i bošnjaštvo umirali, koji i danas žive Bosnu i Bošnjake, koji su napisali takva vrhunska djela, koja su prevedena na više stranih jezika, te uvrštena u obaveznu školsku lektiru u nekoliko zemlja svijeta, kao što su Mehmedalija Mak Dizdar, Enver Čolaković, Nedžad Ibrišimović, Isnam Taljić, koji je napisao „Roman o Srebrenici“, ne nađu mjesto da se odlomci iz njihovih djela izvode u Potočarima, nego se uzme Meša Selimović, kontraverzna ličnost, koji je sam za sebe tvrdio da je Srbin i da pripada srpskoj književnosti. Ne vidim da se iz „Romana o Srebrenici“ ne može izvući citat koji bi jezikom umjetnosti opisao genocid u Srebrenici, nego je Meša našao mjesto da nam ocrtava trasu našeg stradanja...

I dok mi, Bošnjaci, preživjele žrtve genocida biramo riječi kojima bi nazvali genocid da ne bi uvrijedili zločince, dok pričamo o nekakvom pomirenju sa dželatima koji se ponose svojim zločinom genocida, dok mi stazama smrti, zločina, zuluma dajemo ime „marš mira“, Dodik u Bratuncu na obilježavanju izmišljenog stradanja Srba, samo dan poslije dženaze i kolektivnog ukopa dijelova posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici i obilježavanja dana genocida izjavljuje kako se Bošnjaci nakon agresije ponovo vraćaju da okupiraju Drinu, izjava:
- “Poznati su projekti raznih fondacija, prije svega islamskih, koje su tražili i usmjeravali svoje pare kako bi se ovdje uz Drinu vratili nakon otadžbinskog rata muslimani i da bi ponovo okupirali Drinu na taj način”.

Bošnjački narod mora da ima veliki oprez jer u ovoj izjavi Dodik je najavio nastavak genocida. On je to rekao u prisustvu ambasadora Srbije u BiH, kao i zvaničnika srpske politike u BiH, SPC.... Sada su na red zvaničnici međunarodne zajednice u BiH da li će i kako će reagovati, ili Dodik sve čini u dogovoru sa njima. Isto tako, vidjeće ćemo šta će uraditi bošnjački zvaničnici za zaštiote svoj narod od genocida.

Iz svega navedenog da se zaključiti ili izvesti dijagnoza. Kriza identiteta, koja rezultira ulizičko i podaničko ponašanje koje obiluje potrebom da se dželat ne uvrijedi, nego da mu se tepa i podilazi. Nema poštovanja žrtava, nema časnog nošenja emaneta šehida i gazija, dokle god se vagaju riječi spram genocidnih okota, dok im se jasno ne kaže ko su i šta jesu. Da je priznavanje genocida i odustajanje od daljih genocidnih planova, uz izvinjenje jedini način da se uspostavi najmanji oblik povjerenja. Sve ostalo je puko politikanstvo koje će opet da plati narod.




Ostali prilozi:
» DOŠLO JE VRIJEME, DA PUZIMO I BEZ GAĆA
Mr. Milan Jovičić | 21. July 2018 15:25
» DA LI OVE IZBORE MOŽEMO SHVATITI OZBILJNO?
Tarik Delić | 19. July 2018 12:40
» A-A-A- GDJE SMO MI? EVO NAS NA BAŠČARŠIJI!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. July 2018 23:53
» SKENDER KULENOVIĆ NA BRANIKU BOSNE I BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 15. July 2018 03:24
» SREBRENICA, RAJSKA PTICA
Akademik dr. Ferid Muhić | 14. July 2018 13:10
» KAKO ĆEMO ŠEHIDIMA NA OČI?
Muhamed Mahmutović | 12. July 2018 21:24
» DODIKOVAC VASIĆ MEGAFON GENOCIDNOG OKOTA
Elmedina Muftić | 12. July 2018 17:43
» SREBRENICA - VJEČNA SUZA NA LICU BOSNE
Dževad Ponjević | 11. July 2018 14:38
» RIJEČ JE O GENOCIDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. July 2018 13:40
» DJEČAČKI SNOVI U OKOVIMA SREBRENICE
Mufid sin Rame Mustafić | 09. July 2018 03:52
» GENOCIDOM ZADOJENE ZVIJERI
Avdo Metjahić | 05. July 2018 21:51
» SRBIJA JE PIROMAN BALKANA
Prof. Habib Mandžić | 03. July 2018 18:40
» NE HALALIM TI, BOŠNJAČE!!!
Elmedina Muftić | 01. July 2018 15:35
» MTV IGMAN NIJE SLUČAJNOST, ON JE NAŠA REALNOST
Sead Zubanović | 01. July 2018 15:20
» POKUŠAJ LEGALIZACIJE KORUPCIJE
Džebrail Bajramović | 30. June 2018 15:40
Ostali prilozi istog autora:
» NE HALALIM TI, BOŠNJAČE!!!
01. July 2018 15:35
» DUŠMANI BOSNE I BOŠNJAKA
21. June 2018 21:01
» PROBUDI SE, BOŠNJAČE!
12. February 2018 17:41
» DRŽAVA, NAROD I GAZIJE
28. December 2017 13:57