MUHAMED PAŠALIĆ: Kako bi pravoslavci postupili da u nekom pravoslavnom selu, nekome od njih bespravno izgrade džamiju? Ta džamija ne bi osvanula a bila bi srušena, kao što su rušene u toku rata. Razlika između nas je ta, što mi čuvamo a oni ruše, ovim putem su gradnjom crkve srušili most tolerancije između dva naroda. Džamija u Zemun Polju je srušena preko noći, jer je izgrađena bez građevinske dozvole, a crkva u avliji Fate Orlović, na tuđoj zemlji, bez bilo kakve dozvole već dvadeset i kusur godina stoji netaknuta. Zapitajte se.

U ljeto 1996. godine, u dvorištu Fate Orlović Srpska pravoslavna crkva bespravno je sagradila crkvu.

Po završetku rata i zaključivanju mirovnog sporazuma, gradnja pravoslavnog (čitaj političkog) objekta na posjedu povratnice Fate Orlović, bio je znak da mira zadugo neće biti. Nema ga ni danas, nema ni države, za mene nije država ona država koja ne može pružiti svojim stanovnicima osnovna ljudska prava i zaštitu istih. Pravo na imovinu i njenu nepovredivost je osnovno ljudsko pravo. Napadali su nanu, policija i vjerski službenici uz opravdanje da ometa vjersku službu.
U Srebreničkom paklu, jula 1995. godine, u genocidu, nana Fata je izgubila supruga, 22 sestrića i bratića i još 10 Orlovića.

Nana kaže: „Ne plašim se ja njih, sinko, nimalo. Na sred puta da su je sagradili ne bi mi smetala. Ali u mojoj avliji smeta. Pobili su mi sve moje i da im ja dam zemlju. Ovo je moje! I da me ubije, ostat će u historiji da me je ubio za moje, nije za svoje.“

Nuđeni su joj milioni maraka da proda zemlju, ali ponos i čestitost nane Fate, koja je pravi primjer istinskog Bošnjaka muslimana, nemaju cijenu.

„Dolazio mi je i onaj, uvijek mu zaboravim ime, Dodik. Kaže da nas je zavadila neka banda, hajde da se pomirimo. Srpska ti republika daje dva miliona, a ja ću ti dati pola miliona da se pomirimo. Velim ja njemu, nismo se ni svađali, samo ti nju nosi sa moje avlije, kad bi mi dao cijelu Jugoslaviju za moju avliju, ne dam!“, priča mi nana.

Sudstvo BiH je u ovom slučaju zakazalo.

Zagrljaj sa nanom Fatom je ostavio poseban dojam na mene, nije ovo prvi put da svraćam nani, ali je prvi put da pišem o tome. Bošnjaci su za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu čuvali bogomolje - jevrejske, pravoslavne i katoličke. Mi smo narod kojem vjera nalaže da čuva tuđe, nije nam dozvoljen ni tuđi život ni tuđi imetak. Ostali smo čistog obraza, ne smeta mi ni ova crkva, smeta mi samo što je izgrađena na zemlji čestite i ponosne Bošnjakinje koja svako jutro mora da otvara oči i gleda u političku građevinu onih koji su pobili njene najmilije. Međunacionalna i međureligijska tolerancija je u ovom slučaju zakazala, Konjević polje je mjesto gdje gotovo i ne žive pravoslavci, ova crkva više stoji kao simbol moći srpskog naroda u teroru i iživljavanju nad Bošnjacima koji žive u manjem Bh entitetu.

Ne razumijem, a opet u jednu ruku i razumijem, nemoć države koja je ustrojena korumpiranom i nesposobnom vladom, ali ne razumijem nas Bošnjake, ne razumijem sve normalne ljude, svako normalan bi trebao stati u odbranu i zaštitu osnovnog ljudskog prava svakog čovjeka prije nego na stranu bilo koje institucije, u ovom slučaju crkve. Nije se narod nikada sabrao i okupio ispred Vlade RS-a i protestovao zbog nelegalno sagrađene crkve. Nisu nikada iskoristili moć koja im je data demokratijom. Mi smo narod koji pasivno posmatra sve ono što se dešava u našoj okolini, sve dok nas ne zadesi neka nedaća. Stavite se u situaciju, da ste vi Fata Orlović, da ste vi izgubili desetine članova obitelji i da su Vam oni, koji su ubijali vaše rođake, očeve, muževe i sinove sagradili crkvu u avliji u koju morate gledati svako jutro i da taj zulum traje već 20 godina. Kako bi postupili? Kako bi pravoslavci postupili da u nekom pravoslavnom selu, nekome od njih bespravno izgrade džamiju? Ta džamija ne bi osvanula a bila bi srušena, kao što su rušene u toku rata. Razlika između nas je ta, što mi čuvamo a oni ruše, ovim putem su gradnjom crkve srušili most tolerancije između dva naroda. Džamija u Zemun Polju je srušena preko noći, jer je izgrađena bez građevinske dozvole, a crkva u avliji Fate Orlović, na tuđoj zemlji, bez bilo kakve dozvole već dvadeset i kusur godina stoji netaknuta. Zapitajte se. Toliko od mene. (postscriptum.ba)