Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
Serijal: Bošnjački globalni izazovi (8) BOŠNJAČKO PITANJE (II DIO) Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.
Najmanje je tri nivoa u teritorijalnom kontekstu za sagledavanje uloge i značaja otvaranja javne debate i sveobuhvatne analize o temi „Bošnjačko pitanje“ – i to na lokalnom, državnom i globalnom. Isto tako, interesantno bi bilo da se analizira „Bošnjačko pitanje“ u odnosu na vrijeme – u historijskom kontekstu, gdje bošnjaštvo u pojedinim fazama ima epsko-herojske dimenzije koje sa današnje pozicije Bošnjaka, gdje je prisutno pomračenje duha, svijesti i morala, izgleda kao fantazija, a zbog čega je budućnost neizvjesna, obzirom da mnogi socijalni pokazatelji ukazuju da smo došli do ruba ponora. Također, „Bošnjačko pitanje“ može se promatrati i analizirati sa aspekta iznuđene podjele Bošnjaka na maticu i dijasporu, gdje se čine ogromni napori da se kroz institucije društva ovjeri otuđenje građana BiH od svoje domovine, a koji su, danas to nije više tajna, planski raseljeni diljem svijeta da bi kroz administrativno spletkarenje bili trajno otuđeni od svoje domovine. Za ovu priliku, sagledat će se uloga i značaj „Bošnjačkog pitanja“ kroz uzročno-posljedičnu teritorijalnu relaciju, gdje se već decenijama metodom razvlačenja pameti želi postići efekat kolektivnog pomračenja svijesti, pri čemu se gubi značaj pojedinačnog iskustva i spoznaje – uslijed okretanja kriterija vrijednosti naglavačke i afirmacije agresivnog primitivizma.
„Bošnjačko pitanje“ na lokalnom nivou prisutno je dvojako na teritoriji BiH: ima jednu manifestaciju u lokalnim zajednicama gdje su Bošnjaci većina (1), a sasvim drugu u lokalnim zajednicama gdje su Bošnjaci manjina (2). Tamo gdje su Bošnjaci većina, a to je u većini većih gradova u BiH, Bošnjaci omogućavaju jednakopravnost za druga dva konstitutivna naroda u BiH, dok na prostorima gdje su manjina, Bošnjacima su u velikoj mjeri ugrožena osnovna ljudska prava, tako da im je život sveden na egzistencijalne okvire i status građana drugog reda. Posebno je otežan život povratnika u mjesta iz kojih su prognani zločinačkom metodom „etničkog čišćenja“, a gdje su zločinci ostavljeni da žive kao da se ništa nije desilo – a što samo po sebi je očita nepravda jer su zločinci prošli nekažnjeno za učinjene zločine. „Bošnjačko pitanje“ se, nažalost odnosi i na prostor gdje su većina jer su u velikoj mjeri ekonomski okupirani, nametnuti su im nefunkcionalni zakoni, tako da vlast, a koju čine Bošnjaci u većini, ne može da rješava nagomilane probleme. Recimo, nije tajna da su Bošnjacima podmetnuli pse lutalice da terorišu građane godinama i da je na hiljade ljudi izujedano, da su mnoga djeca trajno unesrećena zbog preživljenih napada čopora pasa. Da li lutalice napadaju i teroriziraju djecu po Beogradu, Zagrebu ili drugim prijestolnicama u Evropi? Naravno da ni slučajno to nije moguće – ali se to dozvoljava u Sarajevu i drugim gradovima u BiH gdje i danas-dan ima žrtava. To je minorno u odnosu na ostale zakonske nelogičnosti koje su u funkciji zagorčavanja života građanima BiH, sa ciljem da se mladi - koji su izloženi neminovnoj društvenoj frustraciji – usmjere ka odlasku iz BiH jer je život u njoj katastrofalan. Naravno da je isuviše očekivati da mladi razumiju uzroke, a koji su uglavnom nametnuti od neprijatelja BiH i Bošnjaka, sa ciljem da se BiH prikaže kao nefunkcionalna, a time i nemoguća državna tvorevina. Mlade ne zanima što se ne poštuje zakon i prolazi nekažnjeno ugrožavanje i narušavanje ustavnog poretka – i usmjeravaju se van BiH gdje se i za male prijestupe građani mnogo više kažnjavaju od onih koji čine teške krivične prekršaje u BiH. Ali, jednom će to mladi shvatiti i spoznat će da se u BiH svjesno sve okreće naopako – da bi baš u njima probudili mržnju prema svojoj domovini. To će svakako shvatiti, ali nadati je se da neće biti kasno za – ljubav, koja je oduvijek pobjeđivala sile zla na prostorima BiH. To neprijatelji BiH dobro znaju – a nadati je se da će i većina mladih to spoznati, ma gdje bili na zemaljskoj kugli – a u tome i jeste sama suština „Bošnjačkog pitanja“. Nešto što se ne može poreći, a što je veoma negativan trend u BiH i koji se treba i mora promjeniti, je postojanje dva kriterija koja su dio ustaljenih javnih tokova – jedan aršin je za Bošnjake i on podrazumijeva da se u tom kontekstu traži besprijekornost, savršenstvo i perfekcionizam (1), dok se istovremeno ne-Bošnjacima toleriše od uništavanje banaka, promjena toka rijekama do permamentnog negiranja bosanskog jezika, državnosti BiH, kao i otvorenog rušenja ustavno-pravnog poretka BiH (2). Šta ako bi se ti aršini zamjenili? To je nezamislivo jer kada su mnogi narodi izgubili svoj dignitet u vrijeme agresije na nezavisnu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu – Bošnjaci, kao žrtve te brutalne agresije položili su test antifašizma, demokratije i čovječnosti. To je pečat epohe – jer su Bošnjaci, zajedno sa patriotama iz drugih naroda, braneći sebe, svoj kućni prag, čast svoje porodice i teritoriju i ponos svoje domovine – odbranili civilizacijske vrijednosti i čast čovjeka na Balkanu, Evropi i svijetu. Svakako da je Dejton zaustavio rat, ali i donio nepravedan mir koji je Bošnjacima u BiH navukao luđačku košulju kroz šizofrene zakonske odredbe gdje su žrtve dovedene u poziciju da se dogovaraju sa dželatima o zajedničkom uređenju društva. Naravno da to nije moguće i da to nikada i nigdje nije dovelo do uređenja države – te je svjesno BiH gurnuta u društveno-politički haos te je po svemu što je pozitivno na začelju u regionu, a u svemu što je negativno prednjači i u širim teritorijalnim okvirima. Jasno je da bi se to isto desilo i sa bilo kojom drugom državom u kojoj bi vladali zakoni kao u BiH. Naravno, da niko ne želi da ulazi u to – ko je, kako i zašto oborio na stotine zakona koji su trebali da urede BiH kao perspektivno društvo, ali ne treba biti posebno inteligentan pa da se spozna da to nije mogao biti interes Bošnjaka. Isto tako je jasno da uređena i funkcionalna BiH ne ide u prilog zločincima i kriminalcima, tako da su spremni da učine bilo šta da ne bi odgovarali za svoja zlodjela. Ako su spremni ubijati nevine ljude – šta je za njih kršiti propise i zakone? Oni koji tragaju za istinom a i žele ući u suštinu društveno-političkih odnosa u BiH neminovno da će doći do pitanja – ko je i kako omogućio nekažnjavanje zločina u BiH? Onda proizilazi logično – zašto se ne sankcioniše kršenje zakona u BiH, pa i neprovođenje odluka Ustavnog suda. Gdje to ima na svijetu da se ne provode odluke Ustavnog suda? Naravno da takve države ne mogu postojati. Pa šta je onda sa BiH? Kako ona opstaje? Tu se krije misterija koja je skrivena Bošnjacima uslijed kolektivnog slijepila, a kao najbrojniji narod u BiH je i najodgovorniji za državu i njenu funkcionalnost. Krajnje je vrijeme da Bošnjaci preuzmu odgovornost za svoju domovinu – jer svakim danom, u ovakvoj konstalaciji društveno-političkih odnosa Bošnjaci sve više propadaju u marginalnost, što neminovno ima svoj epilog u nestajanju. Otvaranjem „Bošnjačkog pitanja“ na državnom nivou, a gdje je ono tabu tema, prvi je korak na putu konsolidacije države BiH u demokratskom kontekstu – jer trenutno Bošnjaci žive u prividu demokratije, sa čim se primarno trebaju suočiti unutar sebe. Nemoguće je da Bošnjaci budu uspješni na globalnom nivou dok su nefunkcionalni na lokalnom i državnom nivou. Bošnjaci kao kolektiv vjerovatno najviše energije troše kritikujući svoju politiku na globalnom nivou, zatim su ogorčeni na politiku na državnom nivou, a malo ili skoro nikako se ne bave lokalnom politikom – što je odraz političke nepismenosti i nedoraslosti utemeljenju ozbiljnog političkog rezona, tj. građenju funkcionalnog društveno-političkog principa koji omogućava konstruktivnu političku praksu. Da se radi o pogrešnoj percepciji govori logika političke pragme – gdje je jasno da Bošnjaci imaju najmanji uticaj na globalne političke odnose, a da najviše mogućnosti za kreiranje društveno-političkih odnosa u bh. društvu Bošnjacima na raspolaganju stoji baš u lokalnim zajednicama, na čemu kao kolektiv u suštini nisu ni aktivni. Zašto je to okrenuto naopako? Odgovor je jednostavan – kod Bošnjaka su općenite društvene vrijednosti okrenute naglavačke, tako da je po toj nakaradnoj logici, a po kojoj funcioniše bošnjačka društveno-politička praksa, normalno da sve bude onako kako ne treba, tj. naopako. Kako to prevazići? Kako postaviti stvari onako kako je normalno i prirodno da se postave i promatraju, da im se prilazi i da se sagledavaju? To je suština globalnih bošnjačkih izazova – jer tek kada dođe do opće, kolektivne spoznaje kod bošnjačkog naroda o stvarnim uzrocima problema koji ih pritišću i more u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini imat će priliku da ih i rješavaju. Ovako, sad za sad, to nije moguće. Ne može praksa ići prije misli. Prvo se osmisli rješenje pa se ono provodi u djelo. Dakle, Bošnjaci imaju problem sa PRINCIPIMA RACIONALIZMA – i to je njihov osnovni problem u globalnoj sferi. Kada se problemi identifikuju, onda je pitanje mudrosti tog naroda da se iznađe praktičan modalitet za njihovo rješavanje. Bošnjaci treba da stvore elemantarne predpostavke unutar svoga naroda koje će omogućiti rješavanje pitanja od svog interesa, a gdje svoje mjesto ima i „Bošnjačko pitanje“ u sklopu općih društveno-političkih odnosa u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini. To Bošnjaci mogu i to se od njih očekuje. -Nerješavanje „Bošnjačkog pitanja“ u BiH znači pristanak na marginalizaciju Bošnjaka u BiH. -Pristanak na marginalizaciju Bošnjaka u BiH u dugoročnom smislu znači pristanak na nestanak Bošnjaka sa ovih prostora, a time i nestanak države Bosne i Hercegovine. -Oni koji šute na sve nepravde koje se Bošnjacima čine u BiH, a plaćeni su da zastupaju i brane interese Bošnjaka, u suštini prećutno legitimiraju nepravdu koja se Bošnjacima čini na svakom pedlju njihove domovine, a to u djelovima gdje su manjina, poprima alarmantne dimenzije jer su realno svedeni na građane drugog reda. -Čija je dužnost, a i nadležnost, a time i odgovornost da afirmira rješavanje bošnjačkog pitanja u dijelovima BiH gdje su manjina i gdje su im u velikoj mjeri uskraćena osnovna ljudska prava? Od tih bošnjačkih predstavnika u vlasti treba zahtijevati javnu odgovornost. - Kako to da je cjelokupna javnost u BiH obavještena da se osoprava bosanski jezik i da bošnjačkoj djeci nije omogućeno da pohađaju nastavu na svom - bosanskom jeziku – i da to traje decenijama, a niko od nadležnih ne ide dalje od suhoparnih saopćenja koja u biti samo ohrabruju one koji provode teror nad bošnjačkim etničko-nacionalnim identitetom, a što im je Ustavom zagarantovano – jer oni koji narušavaju Ustav negirajući bosanski jezik ne podliježu nikakvim sankcijama. Nekažnjavanje onih koji narušavaju Ustav je – krivično djelo podjednako kao i onih koji ruše ustavni poredak. Zbog toga su Bošnjaci izloženi DVOSTRUKOJ NEZAKONITOJ TURTURI – od strane onih koji narušavaju zakon (1) i od strane onih koji ne kažnjavaju one koji ruše ustavno-pravni poredak u BiH (2). Svakako da je ovo alarmantna situacija – i sasvim dovoljno da se shvati da je aparhejd koji polako guta BiH – krenuvši od zamrzavanja demokratije u Mostaru, a što oni koji se kunu u demokratiju promatraju uz osmijeh preporučujući „dogovor svih zainteresovanih strana“ – u stvarima gdje je on nemoguć – a što je alibi da se u BiH zadrži stanje sumraka demokratije u kojem se trenira kolektivno slijepilo gdje nije moguće uočiti da je svrha svih nečasnih igara baš marginalizacija „Bošnjačkog pitanja“. Neophodno je da Bošnjaci saopće javno: MI TO RAZUMIJEMO – isto kao što znamo da dok je BiH i Bošnjaka u njoj nije moguće sakriti posljedice nerješavanja „Bošnjačkog pitanja“ – čije rješavanje otvara vrata odavno blokiranoj ustavnoj reformi kao uvijetu za evroatlantske integracije, što jeste mjera evropske civilizacijske vrijednost a u šta je ugrađena ogromna kulturna baština Bošnjaka, kao autentičnog evropskog naroda. Geteborg; 14.avgust, 2017.godine Dossier: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjački globalni izazovi |