Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Reportaža o Mirsadu Škalji, čovjeku, hadžiji, vrsnom zanatliji koji čezne da znanje ostavi nekom
HADŽIJINE RUKE PUNE ZNANJA
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 22. August 2017. 16:08:28

Mirsad Škaljo sa svojim rezbarijam


Cestom za Mošćanicu nisam prošao dugo, ima preko dvadeset godina. Ne prepoznajem više ni put, potonuo i poderan asfalt. Ulazimo u selo i zaustavljamo se u mahali Živkovići gdje nas pred jednom kućom pogleda čovjek sa zelenom kapicom, i daje nam išaret da nas očekuje. Rukujemo se, a on nam otvara široka kanata avlije, da uđemo u tu tišinu punu mirisa procvalog starinskog cvijeća i pčelinjeg voska sa satnih osnova okačenih ispod strehe.

Hadžija Mirsad Škaljo, rođen je 13.februara 1951.godine, baš u toj kući koja je sada oronula, ali se odupire vremenu i svakim svojim dijelom čuva uspomene iz prošlosti. Nestrpljivo nas uvodi u prvu sobu gdje završene rezbarije malih šestougaonih stolova, peškuna, čekaju na lakiranje. U drugoj sobi je njegov radni sto, na kojem stoji zdjela tek dozrelih šljiva i nešto priručnog drvorezbarskog alata, sa kojim ucrtava svoje ideje i urezuje šare u suhi bosanski javor. Odmah mi reče da je zanat naučio od Besima Nikšića iz Konjica, i još mi reče kako je

Hadžija Mirsad Škaljo na kanatima svoje avlije
Besimova majka iz Dusine kod Lašve, odakle je oženjen i hadžija Mirsad. A kada mu ja rekoh da sam i ja Konjičanin, razgovor se proli poput ljetne kiše na koju žedna zemlja čeka. Završio je školu učenika u privredi, bravar, ali ga vuklo da nauči i druge zanate. Tako je naučio i kovački i varilački zanat, i naposljetku drvorezbarski. Tamo iza hambara, na kraju avlije u podrumu ima i svoju kovačnicu u koju mu svrate komšije da im otkuje sjekiru ili naoštri nož.

- Neće niko da preuzme zanat, a meni žao, ko će kad ja umrem, pita se hadžija, oprezno progovarajući, kao da dlijetom urezuje zahtjevnu arabesku, bojeći se da drvo ne pukne. Onda mi spomenu staru džamiju u koju ode često da klanja. Iako u selu ima nova i veća, njemu je ona stara prirasla srcu. Kaže, kako mu je i dedo bio hodža u Mošćanici, a iza njega ostalo mnogo knjiga sakrivenih na tavanu, i dokumenata iz turskog vakta.

- Prije nekolika godina doš'o mi naki restaurator, Adi Rifatbegović iz Tuzle, i veli on će to kopirati, a meni urediti moja dokumenta i knjige da ih čuvam, koje su ostale još od pranane. Bilo je tu katastarskih dokumenata sa muhurom (pečatom na prstenu, op.a.) i berat mojih deda (potvrda da su begovska porodica, op.a). Kako tada odnese do danas ništa, sa žaljenjem ispriča hadžija pa ustade. Iz vitrine u ćošku vadi Kur'an dede efendije, zatim knjigu pisanu bosančicom, pa Takvim iz 1962.godine sa reisom Sulejmanom Kemurom.

- Moja hanuma hadžinica i kćerka Azra znaju bosančicu. Azra je profesorica engleskog i arapskog jezika u Sarajevu. A sin je vrstan automehaničar, i on je u Sarajevu. Moja hanuma djecu uvodi u Kur'an. Sve ih je uvela i sada idu na takmičenje, priča mi nekako požurujući, dok pokazuje sliku unučadi i od sina i od kćerke sa Harisom Silajdžićem, uokvirenu na zidu.

-Reci mi hadžija, kada je insan spreman umrijeti, uključi se pitanjem naš prijatelj Amir.

Prsti dodirnuše donju usnu, ne da se zamisli, nego da nam ispriča više, pa otpoče.
- Ja sam spreman još po dolasku sa hadždža. Čim sam se vratio rekao sam, hvala Allahu, jer sam se nekako vratio u putanju. Tamo kuda bi svaki insan trebao da ide. Činiti dobro, misliti dobro, kako za sebe isto i za druge. Samo da mi je nekome ostaviti ove zanate koje nosim u rukama. Žao mi da to ode sa mnom, priča sve tiše, ali svaka njegova riječ nekako ulazi u moja čula, urezuje se duboko i pravilno, kao šara na javorovom drvetu, pa nastavi.

- Ja i dok rezbarim mislim o Allahu, Gospodaru svjetova! Pa i ove šare urezujem „ulijevo“ k'o tavaf (obilaženje, kruženje oko časne Kabe, op.a.). Ako okrenem dugačije odmah se ubodem dlijetom. I auto pored džamije gledam parkirati prema kibli. Ako nije, nešto mi fali...

Ustajemo da obiđemo i druge prostorije hadžijine kuće u kojoj boravi sam, jer je hadžinica uglavnom u Klopču i dođe ponekad. U bosanskoj sobi poredane male sehare, neke nedovršene, sve djelo hadžijinih ruku. Pored zida, kao u nekom arhivu, složeno nebrojeno primjeraka novina „Preporoda“.

- To sve hadžinica moja pročita i čuva, govori hadžija Mirsad, dok u fišek pakuje majčinu dušicu prostrtu na čaršafu ispod prozora, našem prijatelju kome eto zamirisa čaj.
Krećemo do stare džamije i mezarja, ali prije toga zavirujemo u kovačku radnju. Slika hadžije na kanatima učini mi se nekako prijeko potrebnom za ovu priču pa ga i uslikah. Hodamo mahalom a hadžija nam ispriča kako Mošćanica ima na stotine mezaristana i u njima na stotine mezarova. Ima ih puno iz truskog vakta. Gore, iznad sela gdje se zaustavilo iskopavanje zemlje i kamena u potražnji uglja, ostalo je još nekoliko velikih nišana koji nisu porušeni. A naprijed dalje od nove džamije, niže puta, ima staro osmansko Tatarsko greblje.

U mihrabu Stare džamije
U svojoj kova;nici


Stižemo do džamije čiji su zidovi ispucali i ulazna vrata se otvaraju teško i sa škripom. Unutra zaustavljeno vrijeme u kojem odjekuje glas hadžijinog dede efendije koji podučava djecu mekteba. Ili glas Mustafe efendije Bajtarevića iz Gračanice kod Visokog koji je u Mošćanici ostavio svoj radni vijek u hodžaluku, ali i svoje srce. Klanjali smo ikindiju a onda još obišli neke mezarove, među kojima i mezar Ilhana Atlija zvanog Pilot, Bošnjaka iz Burse (R Turska) koji se nekada prezivao Raković. Majka mu je bila porijeklom sa Mošćanice, od Imamovića. Zato je ukopan kraj svojih predaka,a njegove hrabre pogibije 1993.godine, se dobro sjećam. Čujem, neki dan su njegov mezar posjetili ljudi iz Turske, kažu bio ih pun autobus. Saznadoh, da je nedavno u Turskoj, preselio na ahiret i njegov otac. Nakon Fatihe šehidu i gaziji kojeg sam poznavao, razgledam neobične nišane stare stotinama godina koji okružuju staru džamiju, i pomislim kako se malo brine o svojoj prošlosti.

Kakvu to budućnost sanjamo?

Ako zaboravljamo juče, a zatiremo spomenike iz puno ranijeg perioda, nas će ubiti zaborav.


Hadžijine rezbarije


Rastajemo se sa hadžijom Mirsadom Škaljom, a znam da je ostalo puno neispričanih priča iz prošlosti, kao i znanja koje ovaj dobri čovjek nosi u svojim rukama, pun želje da to znanje nekome pokloni, ko će znati čuvati i biti od koristi ljudima. Sunce se naslanja na ostatke rudnika i Mošćanicu. To pitomo selo koje je nekad brojalo više kuća nego Zenica, i bilo središte poštanskih puteva i roba, selo koje zarasta u korov, baš kao mezarovi davnih predaka. Dok ispijamo čaj od svježe ubrane nane u avliji domaćina Imamovića u gornjem dijelu Mošćanice, konačno shvatih hadžijinu želju, punu insanske topline i imana što se na hadždžu duboko ureza kao najljepša šara na peškunu. Tvoje je samo ono što daš, pa i znanje u rukama, hadžija Mirsad čeka da nekome da, kako bi samo dobra djela ponio na ahiret.

Said Šteta, književnik i novinar



Ostali prilozi:
» HISTORIJA IMIGRACIJE U AMERICI
Aiša Purak | 19. November 2017 01:07
» “FOKUS“ U FOKUSU
Zijad Bećirević | 16. November 2017 19:47
» BAKIR GOVORI ISTINU! VUČIĆ LAŽE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. November 2017 15:57
» JE LI VRIJEDNO, BRATE?
Dženis Pepić | 12. November 2017 15:04
» GENIJALAC I VIZIONAR, VREMENA I HERCEGOVAČKIH PROSTORA
Mr. Milan Jovičić | 05. November 2017 04:34
» TREBA LI BOŠNJACIMA NACIJA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. November 2017 18:59
» SAMO SLOBODA SPAŠAVA BOŠNJAKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 03. November 2017 14:21
» UHODE
Aziz Hurem | 03. November 2017 13:02
» SAUDIJSKI ISLAM – OD PROCVATA KA SLOMU
Dr. Ahmed er-Rejsuni | 01. November 2017 16:21
» DOSTA NAM JE ROKĆANJA, MUKANJA I BLEJANJA, SRPSKOG RODA
Mr. Milan Jovičić | 31. October 2017 18:07
» ALIJA IZETBEGOVIĆ - MORALNI UZOR I POLITIČKI UČITELJ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 28. October 2017 21:42
» KAKO JE IZGUBLJENO PODRUČJE SUTORINE
Prof. dr. Jusuf Mulić | 27. October 2017 17:02
» VOLJELI SU ALIJU IZETBEGOVIĆA SVI ONI KOJI SU VOLJELI ISTINU, PRAVDU I SLOBODU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. October 2017 20:31
» SANDŽAČKI LOKALNI ŠERIFI
Mirsad Kuburović | 12. October 2017 16:10
» BOŠNJACI POTURČENI, A HRVATI POKATOLIČENI SRBI
Al Jazeera | 09. October 2017 17:09
» ZAŠTO JE DODIK FRUSTRIRAN? ZAŠTO GA ČOVIĆ BAŠ DANAS TJEŠI? ZAŠTO JE VUČIĆ BLAŽI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 12:52
Ostali prilozi istog autora:
» OTAC KOJI SA KAMENOM PRIČA
05. November 2017 04:25
» DJEČAK NA STEPENICAMA
30. October 2017 20:29
» POLITIČKO SEVDISANJE
02. October 2017 00:22
» SUSJEDO
22. September 2017 18:42
» PELJEŠKA
21. September 2017 12:21
» TRAŽILI SU PJESMU
19. September 2017 01:52
» ILADŽ LICE AMRE DOKTORICE
02. August 2017 01:13
» APARTMAN ZA DUŠU
19. July 2017 03:55
» SREBRENIČKI ZOV
09. July 2017 15:54
» DIRLIJA IZ LAKTAŠA
23. March 2017 00:48
» OTVORENO PISMO
03. March 2017 17:16