Evo prođe lijepi mubarek bajram. Mnogo šta lijepog se dešavalo u i nakon ovog velikog muslimanskog blagdana. Neki su obilazili rodbinu, komšije, prijatelje, dijelili kurbane, lijepo dajrili, veselili se, ‘nako tradicionalno baš kako dolikuje muslimanu, Bošnjaku, uz šerbe, kahvu, baklavu, hurmašicu, tufahiju… uz lijepe izvedbe ilahija, kasida, sevdaha, uz kucanje u saz i druge muzičke instrumente… Uz sve nabrojano i ono što nismo, preko socijalnih mreža pratili smo naše drage hadžije koje su nam sa fotkama dočarali ljepotu svetih mjesta Mekke i Medine. Vjerujemo da su mnoge potakli da dove Stvoritelju da ih pozove da budu Njegovi musafiri i obave petu islamsku dužnost. Insha’Allah!

Nego, nakon svega skupljamo dojmove što je za pohvalu; s obzirom da među nama i onih koji izlaze iz konteksta tradicije, zato ćemo par riječi napisati kako za pouku ali i za upozorenje za naredne bajrame.

Kod skromnih, a baš dragih insana primjeti se i taj merhamet, solidarnost, skromnosti i u vrijeme mubarek bajrama. Čestitki je bilo raznih, od svakoga, pa i svakome. No, pošto smo različiti, pa su nam ponašanja i djela različita, ponešto se može i razumjeti, a razumjet će onaj koji je lijepo odgojen, učen, koji ima sabur, koji vodi računa o tradiciji, o vjerskim, nacionalnim i državnim praznicima. Koji vode računa i baštine isključivo svoju kulturu, ljepotu svojeg bosanskog jezika u svakodnevnom životu, brižno prenoseći na svoje mlađe.

Upravo u danima bajrama pojedinci, ugostitelji ili neka udruženja, klubovi i organizacije u trci za materijalizmom na najprizemniji način skrnave ljepotu bajrama. Organiziranjem derneka sa polugolim srbijanskim kahvanskim i vašarskim “pevaljkama” i “pevačima” pod motom “bajramski” je upravo udarac na veliki islamski mubarek dan, na tradiciju Bošnjaka, odnosno muslimana u BiH i Sandžaku i šire. Zato ovakve činjenice bole i pogađaju svakog čestitog insana ravno u srce! Jer nesavjesni pojedinci sa turbo folk opijankama i orgijanjem skrnave posebno bajram ali i kulturnu tradiciju. Pored ostaloga i područje bosanske i sandžačke ljepote, kulture, naslijeđa, a to je sevdah. To znači, skrnave ljubav jednog naroda koji sa ponosom njeguje sevdah.

TURBO izvođači će se pitati, pa kakve veze ima sevdah sa bajramom? Ima, ima, kako da nema… bajram je sevdah naroda Bosne i Sandžaka, i tamo gdje svaki Bošnjak bitiše, pa kada se razlije ljepota glasa i saza… Bajram ide, bajramu se nadam…

Uvozni turbo-folk izvođači, nemaju osjećaja za bošnjačkom tradicijom i ljepotom bajarama, njih zanima lova koju zarade na tezgi. Najzad to najaviše zarađuju golotinjom a ne glasom. Ali i o njima ćemo pisati u narednom periodu imenom i prezimenom, jer je dobar dio njih u vremenu agresije na BiH pjevali su po ratištima bodreći četničke i ustaške zlikovce. Nažalost takav jedan šund slijede dosta naših mladih koji su nakon srpsko-crnogorske genocidne agresije ugovorom postali zarobljenici mahom srpske mašinerije beogradskih show produkcija, time dobiju zadatak da nastupaju na raznim mjestima u vrijeme bajramskih večeri i programa. Nastupi bošnjačke omladine iz BiH i Sandžaka u raznim show programima su toliko uočljivi posebno zbog skrnavljenja bosanskoj jezika. Jasno je da tekstopisci i vlasnici show produkcija slijedeći njihove genocidne institucije rade planski na zatiranju bosanskog jezika. Namjere agresora su jasne, ali nas čudi kako mladi izvođači i njihovi roditelji pristaju tako lijep jezik kakav je bosanski da zamijene sa bilo čijim. To je toliko nedoraslo i zlobno, najzad pored svih dušmana Bosne i sami pristaju da na nju udaraju i na njenu opstojanost.

Zar nije jasno da već nekoliko godina nakon rata naši mladi potpisuju ugovore sa nekim produkcijskim kućama u komšiluku, samim tim imaju i neke obaveze. Naslućujete li sad? Garant, NE!

Ti isti mladi zarađene honorare na bajramskim dernecima, pored toga što ne plate porez, ulažu ih izvan BiH, sve radi da snime jednokratne pjesme koje su zaboravljene prije nego izađu iz studija nekog tamo Granda, Pinka itd., i to plaćaju 5 000, 10 000 ili više KM.

Da li se sjećate niza naših mladih izvođača koji su u BiH plijenili publiku, pjevali sevdah vodeći računa oko svake izgovorene riječi, a nakon odlaska u Beograd, sva ta djeca su oskrnavili bosanski jezik, čak i neke sevdalinke ekavizirali, što je kranje nedopustivo i zlonamjerno. Time organizirano sa svojim gazdama skrnave sevdahlinku, bosanski jezik i državu Bosnu. Da li su svjesni toga?

Razumijete li sad kakve veze ima sevdah sa našim mladim talentima i sa tim što rade protiv bosanskog jezika!?!

Dakle, sevdah izvođačima u BiH i dijaspori pomaže da zarade lovu i da nakon toga snimaju kojekave vulgarnosti. Pitajmo se da li su samo oni krivi za to?