Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Jubilej
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

ŽRTVOVANJE SINA ZA DRŽAVU
Autor: Haris Hojkurić
Objavljeno: 13. September 2017. 19:09:02
Haris HOJKURIĆ: Kroz razgovor saznam da se radi o jednoj mnogobrojnoj Hrvatskoj porodici iz Teslića. Domaćin nam reče kako ima desetero djece: devet kćeri i jednog sina. MašaAllah rekoh. Baš sam se onako prijatno iznenadio. Upitam ga gdje su mu djeca. Kaže cure su ovdje sve sa mnom a sin je u Hrvatskoj u Zagrebu, radi kao policajac. Uh, rekoh. Meni se čini da tamo u Hrvatskoj baš ništa ne valja. Situacija je skroz loša, jesi li razmišljao da ga povučeš ovamo?
Ljeto 1991. U Jugoslaviji ključa, prvo JNA u martu htjela odluku Predsjedništva o uvođenju vanrednog stanja, Bogić Bogićević glasao protiv i odluka nije prošla. Bilo 4:4. U maju sad nisu Stipu Mesića htjeli izabrali za predsjednika Predsjedništva SFRJ. Srbija i Crna Gora sa svoja 4 glasa sve blokirali. Džaba što je ovamo za njega glasalo četiri druge Republike. Vojska uvela mobilizaciju barem kod nas u Banjaluci pa nakon sedam dana kad su vidjeli da neće biti ništa sve pustili kućama ili je to bio trening za pravu mobilizaciju, ko će ga sada znati.

Uglavnom, nadigao se ja sa rahmetli sestrom i zetom da idemo u Tešanj. Otac viće ma kud ćete sada, evo i kišica pomalo rovinja, al džaba hoćemo mi da idemo. Vidim, nebi njemu pravo. I tako krenuli pozajmljenom peglicom, sa 2,5 litara goriva u rezervoaru. Kontam, prva pumpa nasut ću goriva. Ma hoćeš malo sutra, tad naučih čim nastane kriza u državi prvo nestane goriva. Od jedne pumpe do druge, treće, pete... nigdje goriva ni za lijeka. Al’ šta sad, mi krenuli, sramota se vraćati nazad nego Harise gledaj čim se ide nizbrdo gasi auto i vozi u leru pa ćeš valjda nekako stići. Kad se krene iz Kotor Varoši popne se na Borije i onda tako spust do Teslića. Ugasim motor, ubacim u ler i da uhvatim zalet krenem bez kočnice, međutim kako je kišica rominjala plus navukla sitan šljunak na asfalt a u peglice ćelave gume, nas ti lijepo to zanese, brzina poprilična i dok si trepnuo okom završimo na krovu auta u tuđoj avliji.

Hvala dragom Bogu, svi smo ostali živi. Sestra se udarila u leđa, zet posjekao prst, a meni, opet hvala Bogu, nije bilo ništa.

Izađe domaćin iz kuće, izađe mu i žena, vide nas kraj kola, u šoku, podobro ukočeni od straha i nevjerice šta nas snađe i pozovu u kuću, na kahvu, da popijemo čašu vode, da malo dođemo sebi.

Tako i bi. I kad sam se oslobodio ukočenosti i straha, dok čekam Fikreta da iz Tešnja dođe kolima po nas, jer smo mu u međuvremenu javili šta je bilo, pijemo kahvu i pomalo razgovaramo. Kroz razgovor saznam da se radi o jednoj mnogobrojnoj Hrvatskoj porodici iz Teslića. Domaćin nam reče kako ima desetero djece: devet kćeri i jednog sina. MašaAllah rekoh. Baš sam se onako prijatno iznenadio. Upitam ga gdje su mu djeca. Kaže cure su ovdje sve sa mnom a sin je u Hrvatskoj u Zagrebu, radi kao policajac. Uh, rekoh. Meni se čini da tamo u Hrvatskoj baš ništa ne valja. Situacija je skroz loša, jesi li razmišljao da ga povučeš ovamo?

- Nisam kaže i neću, - odgovori mi onako, ni hladno ni energično, kao usput.

Pa reko čini mi se da bi tamo moglo biti rata, gledam sve nekako oprezno da mu ukažem na opasnosti koje mogu nastati.



- Pa sve je moguće, - odgovori on.
I dalje misleći da ne shvata ozbiljnost situacije u kojoj mu je sin, kažem mu: pa da ti njega ipak pokušaš dovesti ovamo, jer ako tamo bude rata mogao bi poginuti, da ne izgubiš to jedino muško dijete.

A on hladno, povuče dim cigarete, otpuhnu i reče:
- Neću! Ako je za Hrvatsku neka pogine!

Pogledam mu u ženu, šuti, ne progovara ni riječi, ali i njoj na licu vidi se ukočen znak odobravanja.

Auuuu, ušutih. Sve do tada sam nekako i ostavljao nekog prostora da bi Jugoslavija mogla opstati, da Hrvati nisu toliko odlučni da naprave samostalnu državu, da se odvoje ...Ali kad čuh ovog čovjeka, kad vidjeh sa kakvom odlučnošću daje sve, svoju krv, kako kurbani svoje dijete, i to kao Hrvat iz Bosne, mogu samo misliti kakvi su onda tamo u Hrvatskoj, Boga mi rekoh ovi će se izboriti za ovo šta su naumili.

Mislim se tako u sebi, čim su ovi ljudi spremni bez pola riječi da žrtvuju sinove jedince, nema te ljudske sile koja će ih spriječiti da dobiju svoju državu. Tako i bi.



Ostali prilozi:
» JESU LI BOŠNJACI ODUSTALI DA LIČE NA SAMI SEBE ILI SU PRISTALI DA LIČE NA SVOJE PROTIVNIKE?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. May 2018 16:05
» ŽIVIMO U SADAŠNJOSTI A NE U BUDUĆNOSTI
Arsim Tarik Saliji | 21. May 2018 20:20
» NEDELJKO
Haris Hojkurić | 19. May 2018 01:31
» ZLOĆUDNA, BLAJBURŠKO-RAVNOGORSKA OSOVINA ZLA!
Mr. Milan Jovičić | 17. May 2018 20:44
» RAMAZANSKI DERT
Aziz Hurem | 17. May 2018 14:51
» RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. May 2018 15:19
» POGREŠNO JE VEZATI SE ZA POLITIČKE GUBITNIKE
Džebrail Bajramović | 15. May 2018 21:32
» IZRAŽAVANJE VLASTITIH MISLI BEZ TEŽNJE KA DOMINACIJI
Medina Hodžić | 10. May 2018 20:42
» KOME TO SMETA DOLAZAK ERDOANA?
Mr. Milan Jovičić | 10. May 2018 17:40
» MALEJZISKO ČUDO ZA POUKU I PORUKU SVIM POLITIČARIMA KOJI IMAJU PAMETI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. May 2018 14:17
» ATIF DUDAKOVIĆ - BOŠNJAČKI ARMINIUS (HERMANN)
Nedim Kadrić | 08. May 2018 16:48
» NAVODNO ZABRANJENI INTERVJU MEŠE SELIMOVIĆA
Sead Zubanović | 08. May 2018 16:48
» ODLAZAK U DŽAMIJU, NAŠ ISTINSKI POVRATAK JEDINSTVU
Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema | 07. May 2018 15:42
» SVE JE – OPTIMIZAM – JE SVE
Medina Hodžić | 01. May 2018 16:27
Ostali prilozi istog autora:
» NEDELJKO
19. May 2018 01:31
» SJETIT ĆEŠ SE MOJIH RIJEČI
28. January 2018 15:33
» (PRED)RATNE PREVARE
12. January 2018 20:41
» ORGANIZOVANO DEŠAVANJE NARODA
01. January 2018 23:23
» JNA - E TO JE VEĆ POSEBNA PRIČA
22. December 2017 02:16
» DEMOKRATSKE PROMJENE
03. December 2017 14:53
» PROĐOH BOSNOM KROZ GRADOVE
25. August 2017 20:30