Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

ŽRTVOVANJE SINA ZA DRŽAVU
Autor: Haris Hojkurić
Objavljeno: 13. September 2017. 19:09:02
Haris HOJKURIĆ: Kroz razgovor saznam da se radi o jednoj mnogobrojnoj Hrvatskoj porodici iz Teslića. Domaćin nam reče kako ima desetero djece: devet kćeri i jednog sina. MašaAllah rekoh. Baš sam se onako prijatno iznenadio. Upitam ga gdje su mu djeca. Kaže cure su ovdje sve sa mnom a sin je u Hrvatskoj u Zagrebu, radi kao policajac. Uh, rekoh. Meni se čini da tamo u Hrvatskoj baš ništa ne valja. Situacija je skroz loša, jesi li razmišljao da ga povučeš ovamo?
Ljeto 1991. U Jugoslaviji ključa, prvo JNA u martu htjela odluku Predsjedništva o uvođenju vanrednog stanja, Bogić Bogićević glasao protiv i odluka nije prošla. Bilo 4:4. U maju sad nisu Stipu Mesića htjeli izabrali za predsjednika Predsjedništva SFRJ. Srbija i Crna Gora sa svoja 4 glasa sve blokirali. Džaba što je ovamo za njega glasalo četiri druge Republike. Vojska uvela mobilizaciju barem kod nas u Banjaluci pa nakon sedam dana kad su vidjeli da neće biti ništa sve pustili kućama ili je to bio trening za pravu mobilizaciju, ko će ga sada znati.

Uglavnom, nadigao se ja sa rahmetli sestrom i zetom da idemo u Tešanj. Otac viće ma kud ćete sada, evo i kišica pomalo rovinja, al džaba hoćemo mi da idemo. Vidim, nebi njemu pravo. I tako krenuli pozajmljenom peglicom, sa 2,5 litara goriva u rezervoaru. Kontam, prva pumpa nasut ću goriva. Ma hoćeš malo sutra, tad naučih čim nastane kriza u državi prvo nestane goriva. Od jedne pumpe do druge, treće, pete... nigdje goriva ni za lijeka. Al’ šta sad, mi krenuli, sramota se vraćati nazad nego Harise gledaj čim se ide nizbrdo gasi auto i vozi u leru pa ćeš valjda nekako stići. Kad se krene iz Kotor Varoši popne se na Borije i onda tako spust do Teslića. Ugasim motor, ubacim u ler i da uhvatim zalet krenem bez kočnice, međutim kako je kišica rominjala plus navukla sitan šljunak na asfalt a u peglice ćelave gume, nas ti lijepo to zanese, brzina poprilična i dok si trepnuo okom završimo na krovu auta u tuđoj avliji.

Hvala dragom Bogu, svi smo ostali živi. Sestra se udarila u leđa, zet posjekao prst, a meni, opet hvala Bogu, nije bilo ništa.

Izađe domaćin iz kuće, izađe mu i žena, vide nas kraj kola, u šoku, podobro ukočeni od straha i nevjerice šta nas snađe i pozovu u kuću, na kahvu, da popijemo čašu vode, da malo dođemo sebi.

Tako i bi. I kad sam se oslobodio ukočenosti i straha, dok čekam Fikreta da iz Tešnja dođe kolima po nas, jer smo mu u međuvremenu javili šta je bilo, pijemo kahvu i pomalo razgovaramo. Kroz razgovor saznam da se radi o jednoj mnogobrojnoj Hrvatskoj porodici iz Teslića. Domaćin nam reče kako ima desetero djece: devet kćeri i jednog sina. MašaAllah rekoh. Baš sam se onako prijatno iznenadio. Upitam ga gdje su mu djeca. Kaže cure su ovdje sve sa mnom a sin je u Hrvatskoj u Zagrebu, radi kao policajac. Uh, rekoh. Meni se čini da tamo u Hrvatskoj baš ništa ne valja. Situacija je skroz loša, jesi li razmišljao da ga povučeš ovamo?

- Nisam kaže i neću, - odgovori mi onako, ni hladno ni energično, kao usput.

Pa reko čini mi se da bi tamo moglo biti rata, gledam sve nekako oprezno da mu ukažem na opasnosti koje mogu nastati.



- Pa sve je moguće, - odgovori on.
I dalje misleći da ne shvata ozbiljnost situacije u kojoj mu je sin, kažem mu: pa da ti njega ipak pokušaš dovesti ovamo, jer ako tamo bude rata mogao bi poginuti, da ne izgubiš to jedino muško dijete.

A on hladno, povuče dim cigarete, otpuhnu i reče:
- Neću! Ako je za Hrvatsku neka pogine!

Pogledam mu u ženu, šuti, ne progovara ni riječi, ali i njoj na licu vidi se ukočen znak odobravanja.

Auuuu, ušutih. Sve do tada sam nekako i ostavljao nekog prostora da bi Jugoslavija mogla opstati, da Hrvati nisu toliko odlučni da naprave samostalnu državu, da se odvoje ...Ali kad čuh ovog čovjeka, kad vidjeh sa kakvom odlučnošću daje sve, svoju krv, kako kurbani svoje dijete, i to kao Hrvat iz Bosne, mogu samo misliti kakvi su onda tamo u Hrvatskoj, Boga mi rekoh ovi će se izboriti za ovo šta su naumili.

Mislim se tako u sebi, čim su ovi ljudi spremni bez pola riječi da žrtvuju sinove jedince, nema te ljudske sile koja će ih spriječiti da dobiju svoju državu. Tako i bi.



Ostali prilozi:
» DUŠMANI BOSNE I BOŠNJAKA
Elmedina Muftić | 21. June 2018 21:01
» ZAŠTO NAS UBIJAJU
Aziz Hurem | 21. June 2018 18:40
» S E V D A L I N K A
Mehmed Meša Delić | 18. June 2018 18:07
» NA "DAN ŠEHIDA" KOD RASIME, MAJKE GAZIJE IZETA NANIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. June 2018 16:30
» RAMAZAN POSTAJE MUSLIMANSKI SVJETSKI "BRAND"
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 14. June 2018 20:21
» ZA „TREĆI ENTITET“ SVE JE SPREMNO
Džebrail Bajramović | 14. June 2018 19:55
» ZLOČIN BEZ KAZNE
Mr. Milan Jovičić | 14. June 2018 16:00
» RAMAZANSKA PRIČA 2
Aziz Hurem | 11. June 2018 17:32
» JE LI NAM RAMAZAN VRATIO SMISAO ZA ŽIVOTOM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. June 2018 16:59
» DIVAN JE LI DOBAR IMETAK U RUKAMA DOBROG ČOVJEKA
Arsim Tarik Saliji | 09. June 2018 14:56
» SVI ČOVIĆEVI IZBORNI IZAZOVI
Amir Sužanj, BHR1 | 06. June 2018 19:06
» MI, NASER ORIĆ I ONI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. June 2018 20:23
» BEĆIREVIĆEVA SDP BAZA JE ANTIBOŠNJAČKA I ANTIISLAMSKA
Elmedina Muftić | 03. June 2018 20:41
» BOSANSKI JEZIK U AUSTRALIJI
Dr. Džavid Haverić | 31. May 2018 16:28
» AUFWIEDERSEHEN HERR, - GOOD BYE, VLADIKA GRIGORIJE!
Mr. Milan Jovičić | 30. May 2018 18:10
» BLAGODATI RAMAZANA I PRIORITETI MUSLIMANA
Abdullah ef. Hodžić | 29. May 2018 16:57
Ostali prilozi istog autora:
» NEDELJKO
19. May 2018 01:31
» SJETIT ĆEŠ SE MOJIH RIJEČI
28. January 2018 15:33
» (PRED)RATNE PREVARE
12. January 2018 20:41
» ORGANIZOVANO DEŠAVANJE NARODA
01. January 2018 23:23
» JNA - E TO JE VEĆ POSEBNA PRIČA
22. December 2017 02:16
» DEMOKRATSKE PROMJENE
03. December 2017 14:53
» PROĐOH BOSNOM KROZ GRADOVE
25. August 2017 20:30