Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Pouke i poruke Hidžre
NOVA MUSLIMANSKA GODINA SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 22. September 2017. 03:09:49
U povodu nastupajuće Nove 1439. hidžretske godine u četvrtak večer, 1.muharema i Zenici, u džamiji u Trgovišću – Mokušnice, reisu-l-ulema (1993-2016) dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, održao je predavanje na temu „Nova muslimanska godina sa starim muslimanskim pitanjima“, koje u nastavku objavljujemo.


DR. MUSTAFA CERIĆ: Nakon ciklusa od sedam prvih stoljeća kad su muslimani punili svoje i svjetske hambare kulturom i civilizacijom i sedam drugih stoljeća kad su muslimani praznili svoje hambare u korist drugih kultura i civilizacija, muslimani su danas na navom početku, kao u Hidžri, kao u Jesribu, kao u Medini, kao u nadi da se vrate tamo gdje su bili, da iznova pune svoje kulturne i civilizacijske hambare sljedećih sedam stoljeća u ciklusu, koji ih sudbinski prati. Otuda mi danas možemo čitati četrnaest poruka i pouka iz četrnaest stoljeća po sedam stoljeća podjeljenih u dva ciklusa od kojih je prvi pun pobjeda a drugi pun poraza. Ne smiju ni pobjede da nas občaraju, niti smiju porazi da nas razočaraju. Moramo ostati uspravni u svakom slučaju.


Draga braćo i sestre,
Tako bih ocjenio stanje našeg Ummeta danas: Nova muslimanska godina sa starim muslimanskim pitanjima.

***

قال الله سبحانه وتعالي:
يوسُفُ أَيُّهَا ٱلصِّدِّيقُ أَفْتِنَا فِي سَبْعِ بَقَرَاتٍ سِمَانٍ يَأْكُلُهُنَّ سَبْعٌ عِجَافٌ وَسَبْعِ سُنبُلاَتٍ خُضْرٍ وَأُخَرَ يَابِسَاتٍ لَّعَلِّيۤ أَرْجِعُ إِلَى ٱلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَعْلَمُونَ.. قَالَ تَزْرَعُونَ سَبْعَ سِنِينَ دَأَبًا فَمَا حَصَدْتُمْ فَذَرُوهُ فِي سُنْبُلِهِ إِلَّاقَلِيلًا مِمَّا تَأْكُلُونَ.. ثُمَّ يَأْتِي مِنْ بَعْدِ ذَٰلِكَ سَبْعٌ شِدَادٌ يَأْكُلْنَ مَا قَدَّمْتُمْ لَهُنَّ إِلَّا قَلِيلًا مِمَّا تُحْصِنُونَ. ثُمَّ يَأْتِي مِنْ بَعْدِ ذَٰلِكَ عَامٌ فِيهِ يُغَاثُ النَّاسُ وَفِيهِ يَعْصِرُونَ. [يوسف:، 47، 48، 49 ، 46[
46 - Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.
47 - "Sijat ćete sedam godina uzastopno" - reče - "pa ono što pažanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti.
48 - Jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.
49 - Zatim će, poslije toga doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti.

Sa jučeršnjim jučerišnjim zalskom sunca, srijeda 20. septembar 2017. po Mīlādu, nastupila je Nova 1439. godina u petnaestom stoljeću povijesti islama. Nakon hadžskih blagdana, muslimani novu hidžretsku godinu dočekuju sa pažnjom, ali ne toliko snažno kao što dočekuju bajrame i druge pobožne blagdane. Muslimani novu hidžretsku godinu doživljavaju kao trenutak od povijesnog značaja za muslimane te kao orjentaciju u vremenu po lunarnom sistemu računanja vremena. Alejhisselamova hidžra, selidba, iz Mekke u Medinu, povijesni je čin, koji je označio prekretnicu u razvijanju i očuvanju posljednje Božanske poruke svjetovima. Bilo je i drugih važnih trenutaka u ranoj povijesti islama, ali pravedni halifa Omer ibn Khattab je 638. godine ustanovio da muslimani uzmu datum hidžre Božjeg Poslanika Muhammeda Alejhisselama i prvih muslimana iz Mekke u Medinu kao trenutak za računanje muslimanske povijesti po lunarnom sistemu, počevši od prvog (1) muharrema, prve hidžretske godine, što odgovara petnaestom (15) julu, šesto dvadeset i drugoj (622) miladskoj godini.

Dvanaest je lunarnih mjeseci po arapskim imenima: (1) muharrem, (2) safer, (3) rabīu-l-evvel, (4) rabīu-l-ākhir, (5) džumade-l-ūlā, (6) džumade-l-ākhir, (7) redžeb, (8) ša'bān, (9) ramadān, (10) ševvāl, (11) zu-l-qa'de i (12) zu-l-hidže. Ovih dvanaest mjeseci čine jednu lunarnu godinu, koja je kraća od solarne godine od 10 do 11 dana. I kao što postoje sveta ili pobožna mjesta, tako isto postoje i sveta ili pobožna vremena. Mekka, Medina i Quds (Jerusalem) su sveta mjesta: Mekka je orjentacija u prostoru - Kibla; Medina je orjentacija u povijesti - Hidžra; Kuds (Jeruslalem) je orjentacija ka nebu - Mīrādž. Sveta ili pobožna vremana je definirao Kur'an (9:36): - Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, zapisanih u Allahovoj Knjizi, od dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, a četiri su sveta mjeseca... (muharrem, redžeb, zu-l-ka’de, zu-l-hidže)... U tim mjesecima nemojte sami sebi zulum činiti...
Povijesne činjenice same po sebi ne znače ništa. Mi im dajemo značenje, mi povijesne činjenice osmišljavamo i definiramo. Tako je i sa povijesnom činjenicom Alejhisselamove Hidžre. Hazreti Omer se mogao sjetiti i nekog drugog događaja u ranoj povijesti islama pa prema njemu ustanoviti početak muslimanskog kalendara, ali nije. On je izabrao Hidžru i na taj način joj dao kako povijesni značaj tako i duhovni smisao. Čini mi se da se hem kod nas hem u muslimanskom svijetu posvećuje mnogo više pažnje povijesnom značaju nego duhovnom smislu Hidžre. Ponavljaju se iste priče svake godine na početku nove hidžretske godine. Hatibi petkom na džuma-namazu i vaizi u džamijama i tribinama prepričavaju ono što najbolje znaju iz školskih udžbenika bez značajne poruke i pouke ne samo iz događaje Hidžre, već i iz ukupne islamske povijesti od Hidžre do danas. A to je ono što je najbitnije kad govorimo o Hidžri, odnosno hidžretskim stoljećima od kojih su četrnest povijesno zatvorenih u dva prepoznatljiva sedamstoljetna ciklusa, poput Jusufovih, alejhisselam, sedam godina kad se sijalo, kupilo i u hambar slagalo i sedam godina kad se jelo, rasipalo i iz hambara raznosilo. Danas se nalazimo u prvoj polovini petnaestog stoljeća; nalazimo se u burnoj povijesti muslimana na Istoku; nalazimo se u dramatičnoj povijesti na Zapadu; nalazimo se u neizvjesnoj povijesti planete Zemlje, koja se sve više zagrijava zbog klimatskih promjena, koja se sve više trese od nuklearnog otpada, koja se sve više ježi od krvi, suza i gladi unesrećenih ljudi.

Nakon ciklusa od sedam prvih stoljeća kad su muslimani punili svoje i svjetske hambare kulturom i civilizacijom i sedam drugih stoljeća kad su muslimani praznili svoje hambare u korist drugih kultura i civilizacija, muslimani su danas na navom početku, kao u Hidžri, kao u Jesribu, kao u Medini, kao u nadi da se vrate tamo gdje su bili, da iznova pune svoje kulturne i civilizacijske hambare sljedećih sedam stoljeća u ciklusu, koji ih sudbinski prati. Otuda mi danas možemo čitati četrnaest poruka i pouka iz četrnaest stoljeća po sedam stoljeća podjeljenih u dva ciklusa od kojih je prvi pun pobjeda a drugi pun poraza. Ne smiju ni pobjede da nas občaraju, niti smiju porazi da nas razočaraju. Moramo ostati uspravni u svakom slučaju. Moramo u zdravoj pameti i čistoj duši čitati i učiti iz duhovne povijesti, kao pouku i poruku za danas i za sutra, za novi ciklus od sedam sljedećih stoljeća kad treba da se sije uzastopno, pa ono što se požanje treba da u klasu ostane, osim ono malo što treba da se jede... (Kur'an, 12:49).


I
Pouke i poruke iz prvog ciklusa od sedam aktivnih hidžretskih stoljeća:
1) Prvo stoljeće (622 - 719)
S idejom bratimljenja ljudi na principu vjere u Jednoga Boga, obilježeno je prvo stoljeće islama. Ali, i više od toga, islam je u prvom stoljeću udario temelje za suživot u različlitosti vjera i kultura. Otuda, prvo stoljeće islama možemo nazvati "stoljećem bratstva i solidarnosti". Te dvije vrijednosti nikad nisu izgubile na važnosti u povijesti. Ako nekad i jesu, onda je to bilo na štetu općeg napretka čovječanstva. “Medinska povelja”, koju je Muhammed Alejhisselam dao napisati u Medini odmah nakon Hidžre svjedoči o inkluzivnoj ideji islama. Taj jedinstveni povijesni dokument nije izgubio ni danas na važnosti. Naprotiv, “Medinska povelja” o suživotu i toleranciji različitih vjera, nacija i rasa u okviru muslimanskog društva bila je osnova za “ Marakešku deklaraciju” od 27. januara, 2016. god., kao odgovor na krizu manjinskih zajednica na muslimanskom istoku. Tekst “Marakeške deklaracije”:




U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Marakeška deklaracija o pravima vjerskih manjina u većinskim muslimanskim zajednicama

OBZIROM da su uslovi u raznim dijelovima islamskog svijeta opasno pogoršani usljed upotrebe nasilja i oružane borbe kao sredstva za rješavanje sukoba i nametanje jednostranog mišljenja;

OBZIROM da je ova situacija također oslabila nadležnost legitimnih vlada i omogućila kriminalnim grupama da izdaju ukaze koji se pripisuju islamu, ali koji, zapravo, alarmantno iskrivljuju njegove temeljne principe i ciljeve na načine koji su ozbiljno oštetili društvenu zajednicu u cjelini;

OBZIROM da se ove godine obilježava 1400-ta godišnjica “Medinske povelje”, ustavnog ugovora između Poslanika Muhameda, neka je Božiji mir i blagoslov na njega, i naroda Medine koja je garantovala vjersku slobodu svih, bez obzira na vjersku pripadnost;

OBZIROM da su se stotine muslimanskih naučnika i intelektualaca iz više od 120 zemalja, zajedno sa predstavnicima islamskih i međunarodnih organizacija, kao i lideri različitih vjerskih grupa i nacionalnosti, okupile u Marakešu na ovaj dan kako bi ponovo potvrdili principe “Medinske povelje” na jednoj velikoj konferenciji;

OBZIROM da je ova konferencija održana pod pokroviteljstvom Njegovog Veličanstva marokanskog kralja Muhameda VI i da je organizovana od strane Ministarstva zvakufa Kraljevine Maroka i Foruma za promovisanje mira u muslimanskim društvima sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima;

TE IMAJUĆI U VIDU težinu ove situacije koja pogađa muslimane, kao i narode drugih vjera širom svijeta, a nakon temeljitog razmatranja i rasprave, muslimanski naučnici i intelektualci:

OVIM PUTEM OBJAVLJUJU svoju čvrstu posvećenost principima artikulisanih u “Medinskoj povelji”, čije odredbe sadrže niz principa ustavnog ugovornog državljanstva, kao što su sloboda kretanja, vlasništvo nad imovinom, uzajamna solidarnost i odbrana, kao i principi pravde i ravnopravnosti pred zakonom; te da: ciljevi “Medinske povelje” osiguravaju odgovarajući okvir za državne ustave u zemljama sa muslimanskom većinom, kao i to da su “Povelja Ujedinjenih Nacija” i srodni dokumenti, poput “Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima”, u skladu sa “Medinskom poveljom”, uključujući i obzir za javni red i mir.

IMAJUĆI DALJE U VIDU da ozbiljno razmišljanje o krizama koje ugrožavaju čovječanstvo zahtjeva neizbežnu i hitnu potrebu za saradnjom svih vjerskih grupa, mi OVIM PUTEM POTVRĐUJEMO da takva saradnja mora biti zasnovana na "Zajedničkoj riječi", koja zahtjeva da da bude više od međusobne tolerancije i poštovanja, mora pružiti potpunu zaštitu prava i sloboda svim vjerskim grupama na civilizovan način koji izbjegava prinudu, pristrasnost, i aroganciju.

NA OSNOVU GORE NAVEDENOG, mi ovim putem:
- Pozivamo islamske učenjake i intelektualce širom svijeta da razviju praksu koncepta "državljanstva" koja uključuje različite grupe. Ovakva pravna filozofija će biti ukorjenjena u islamskoj tradiciji i principima i uzima u obzir globalne promjene.
- Podržavamo islamske obrazovne institucije i vlasti da sprovedu hrabri pregled obrazovnih nastavnih programa koji iskreno i suštinski pristupaju bilo kojem materijalu koji podstiče na agresiju i ekstremizam, dovodi do rata i haosa i rezultira uništavanjem naših zajedničkih društava;
- Pozivamo političare i donosioce odluka da poduzmu političke i pravne korake neophodne za uspostavljanje ustavnog ugovornog odnosa između svojih građana i podržavaju sve formulacije i inicijative koje imaju za cilj jačanje odnosa i razumijevanja među različitim vjerskim grupama u islamskom svijetu;
- Pozivamo obrazovne, umetničke i kreativne članove naših društava, kao i organizacije civilnog društva, da uspostave široki pokret za pravično postupanje sa vjerskim manjinama u islamskim zemljama i da podignu svijest o njihovim pravima, te da rade zajedno kako bi se osigurao uspjeh ovih napora.
- Pozivamo različite vjerske grupe vezane istim nacionalnim platnom da rješavaju svoj zajednički status selektivne amnezije koja blokira uspomene vjekova zajedničkog života na istoj zemlji; mi ih pozivamo da obnovimo prošlost oživljavajući ovu tradiciju druženja i vraćanja zajedničkog povjerenja koje su ekstremisti oštetili upotrebom terora i agresije;
- Pozivamo predstavnike različitih religija, sekti i vjeroispovesti da se suprotstave svim oblicima vjerskog nepoštivanja, nasilja i poništavanja onoga što drugi smatraju svetim, kao i svim govorima koji promovišu mržnju i nepoštovanje;
NA KRAJU, POTVRĐUJEMO da je nesmotreno koristiti vjeru u svrhu agresije na prava vjerskih manjina u islamskim zemljama.

Marakeš

27. januar 2016. godine




2) Drugo stoljeće (719 - 816)
Islam se širi velikom brzinom i osvaja prostor neviđenom vještinom zahvaljujući svojoj neizmjernoj širini srca, otvorenosti uma i djelotvornosti ruke. Sve što je lijepo i korisno u kulturi i civilizaciji drugih, islam usvaja kao svoju kulturu i civilizaciju, dajući tome svoj prepoznatljiv pečat. Ljudi različitih vjera i kultura osjećaju se komotno u okrilju islamske civilizacije. Muslimani u drugom stoljeću shvataju da je širina srca, otvorenost uma i djelotvornost ruke put uspjeha na ovome i put spasa na drugome svijetu. Kreativni muslimanski um počinje da daje dragocjene plodove.

3) Treće stoljeće (816 - 913)
Drugo stoljeće bilo je samo uvod za treće stoljeće, u kojem će se najviše napuniti muslimanski hambar kulturom i civilizacijom, koja će promijeniti cijeli svijet, posebno u Europi. Islamski zapad sa sjedištem u Kordobi i islamski istok sa sjedištem u Bagdadu natječu se u dobru. Svud se sije sjeme nauke i umjetnosti. Arapski jezik i islamska kultura dostižu visoki stupanj u svakom pogledu. Nove knjige se mjere zlatom, nova saznanja se traže dukatima. Muslimani su priznati i cijenjeni i po imenu i po djelu. Otvorenost muslimanskog duha i principjelnost muslimanskog morala plijenili su Europu. U trećem stoljeću musliamnima je izgledalo sve moguće u nauci i tehnici; činilo im se da će to tako zauvijek trajati. Hambar muslimanske kulture bio je prepun. Sve je polagano u klasu, osim ono malo što se moralo jesti. U trećem stoljeću ideja islama je dokazala svijetu da je životna i djelotvorna zahvaljujući otvorenosti svoga duha i dosljednosti svoga morala.

4) Četvrto stoljeće (913 - 1009)
Četvrto hidžretsko stoljeće bilo je u znaku orjentacije ummeta na svjetskoj sceni kroz vrhovnu glavu halife, koji je imao uvid u stanje muslimana u svijetu i čija se riječ poštovala na svjetskom nivou. Muslimani su bili nosioci aktivne povijesti i imali su inicijativu za uređenje svijeta, imali su globalno srce, globalnu pamet i globalnu ruku.

5) Peto stoljeće (1009 - 1106)
Peto stoljeće je stoljeće velikih pojedinaca širom musliamnskog svijeta od mašrika do magriba. Veliki umovi muslimana ostavili su neprocjenjljivo duhovno, intelektualno i umjetničko blago svjetskoj kulturi i umjetnosti. Muslimansk Španija je svjetlo u mraku Europe.

6) Šesto stoljeće (1106 - 1203)
Puni snage, muslimani u šestom hidžretskom stoljeću postaju zasićeni svojim uspjesima, gube orjentaciju svjetske povijesti i počinju da svoju duhovnost, intelektualnost i umjetnost svode na lokalnu pamet bez snažne univerzalne svijesti. Razbija se središte islama na račun mnogih periferija islama, posebno na islamskom zapadu u Andalusu.

7. Sedmo stoljeće (1203 - 1299)
Sedmo hidžretsko stoljeće je bilo vrijeme u kojem se muslimansko duhovno i materijalno blago trošilo nemilici, u kojem se nije znalo ko je glava muslimanskog ummeta. U tim okolnostim Mongoli su uspjeli ne samo osvojiti Bagdad 656 po Hidžri /1258. godine po Miladu, već potuno isprazniti hambar muslimanske duhovnosti i kulture.



II
Pouke i poruke iz drugog ciklusa od sedam pasivnih hidžretskih stoljeća sostoje se u tome da shvatimo da sve što je po Jusufovoj formuli značilo sedam klasova koje su muslimani u klasu ostavljali, osim ono malo što su jeli, u sedan narednh stoljeća značilo je suprotnost zbog koje su sedam mršavih krava, tj., sedam narednih mršavih stoljeća, pojelo je sedam debelih prvih bogatih stoljeća.

8. U osmom stoljeću muslimani su izgubili osjećaj za univerzalno bratstvo i globalno prijateljstvo. Dakle, jelo se ono najbitnije što je činilo islamsku kulturu i civilizaciju.

9. Svijet islama ne samo da se ne širi, već se sve više sužava. Posljednje uporište muslimana u Šapaniji, Kordova, biva predano 1492. godine.

10. U desetom hidžretskom stoljeću muslimani u Osmanskom carstvu, koje preuzima ulogu univerzalnog simbola islamskog prisustva u povijesti, zaustavljaju pad, ali ne uspjevaju da uhvate korak u nauci i tehnologiji.

11. Umjesto halife kao orjentacije muslimana u povijesti, nastupa osmanski sultan, koji se poziva na islam, ali se nema više ni moralnu ni ekonomsku snagu da štiti muslimane.

12. Dvanaesto hidžretsko stoljeće je stoljeće kad muslimani gube inicijativu upovijesti i postaju sve više ovisni o znanju i vještinama dugih.

13. U trinaestom hidžretskom stoljeću muslimani su bačeni na marginu povijesti.

14. Četrnaesto stolje je stoljeće u kojem muslimani nastoje da se vrate u povijest, pozivajući se na svoju slavnu prošlost, ali bez jasne i snažne ideje kako vratiti zasluženu čast i poštovanje u svijetu, posebno u zapadnom, za njihov doprinost svjetskoj kulturi i civilizaciji. Da bi to postigli, muslimani se okupljaju oko dvije ideje: ideja sekularizacije po zapadnom modelu; i, druga ideja: reislamizacija muslimana po vlastitom modelu. Muslimani su danas u sukobu sa ove dvije opcije. Opcija sekularizacije imala je prednost cijelo jedno stoljeće. Trenutno reislamizacija ima incijativu. Petnaesto stoljeće, prvi korak od sedam za sijanje i žetvu klasova zelenih, bit će presudna za novi ciklus islamske povijesti po Hidži. Sedam mršavih stoljeća je pojelo sedam debelih stoljeća. Vrijeme je da se to nadoknadi po receptu iz prvih sedam stoljeća islama po Hidžri, a to znači da se muslimani moraju vratiti ovim vrijednostima:
1) Bratstvo i prijateljstvo!
2) Rad i trud!
3) Nauka i moral!
4) Red i poredak društva na čelu sa savjesnom i odgovornom glavom!
5) Širokogrudnost srca i otvorenost uma!
6) Briga za djecu i pažnja prema starijima!
7) Vjera kao motiv za dobro i moral kao vodilja do plemenitog cilja!

To bi bile samo neke pouke i poruke Hidžre!

Moj Ummete, duša me boli što patiš zbog džehla džāhila i šerra ešrāra, ali i tome će doći kraj kad shavtiš da je tvoj put, put vjere, znanja i morala, kao što je bio put Poslanikov i prvih muslimana kad su učinili Hidžru ne fizičku, već duhovnu tako što su preselili svoju dušuiz mjesta iz laži u mjesto istine, iz mjesta krivde u mjesto pravdu, iz mjesta zla u mjesto dobra, iz mjesta ružnog u mjestolijepog svijeta. Samo tako i mi danas u našoj Bosni možemo se nadati da budemo ono što vjerujemo da jesmo - muslimani, a to doslovnoznači: ("miroljubivi ljudi"), koji su zaduženi da nose i pronose Posljednji Božji zavjet svijetu radi uspjeh čovjeka na Ovome i njegovom spasu na Drugome svijetu.

Stoga, neka nam je sretna Nova 1439. godina po Hidžri!
Amin!



Ostali prilozi:
» VOLJELI SU ALIJU IZETBEGOVIĆA SVI ONI KOJI SU VOLJELI ISTINU, PRAVDU I SLOBODU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. October 2017 20:31
» SANDŽAČKI LOKALNI ŠERIFI
Mirsad Kuburović | 12. October 2017 16:10
» BOŠNJACI POTURČENI, A HRVATI POKATOLIČENI SRBI
Al Jazeera | 09. October 2017 17:09
» ZAŠTO JE DODIK FRUSTRIRAN? ZAŠTO GA ČOVIĆ BAŠ DANAS TJEŠI? ZAŠTO JE VUČIĆ BLAŽI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 12:52
» VRIJEME JE DA ZNAMO DA IMAMO: VOLJU ZA ŽIVOTOM! VOLJU ZA SLOBODOM!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. October 2017 14:04
» SOPSTVENO PROBIJANJE PRTINE
Ibrahim Husejnović | 04. October 2017 17:22
» PRVI BOŠNJAČKI SABOR - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. September 2017 14:34
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
Mr. Milan Jovičić | 29. September 2017 13:38
» AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
Mr. Milan Jovičić | 25. September 2017 16:21
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 22. September 2017 21:54
» NOVA MUSLIMANSKA GODINA SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. September 2017 03:54
» HIDŽRA
Elmedina Muftić | 20. September 2017 21:07
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
Fikret Hafizović | 17. September 2017 00:47
» DA LI NAM ALEKSANDRE, DONOSIŠ NADU U BOLJU BUDUĆNOST?
Mr. Milan Jovičić | 07. September 2017 01:31
» KOD MOĆNIH PAZARKI PUNA KUĆA POMOTERKI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. September 2017 20:54
» IGRAJTE FER PLAY!
Dr. Mersim Ziljkić | 03. September 2017 02:15
Ostali prilozi istog autora:
» IMA LI SELAMETA OD AMANETA?
23. October 2017 02:27
» MRŽNJA JE OTROV
09. October 2017 16:25
» PRVI BOŠNJAČKI SABOR - ŠTA JE TO?
30. September 2017 14:34
» VLADIKO HRIZOSTOM, BOSNA JE VJEČNA!
05. September 2017 14:57
» BRAVO, INZKO! SHAME ON, KURZ!
25. August 2017 14:22
» LJUBIĆ KAO CEZAR U RIMU
22. August 2017 21:07
» ALIJIN ROĐENDAN ILI MEVLUD
09. August 2017 13:53