Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Iz pera bosanskog Srbina
AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 25. September 2017. 16:09:54

Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Agresije, sa istoka i sa zapada, na naše prostore, sa velikosrpskim i velikohrvatskim osvajačkim apetitima, učinili su svoje. Rasturili su nam državu u materijalnom pogledu, ojadili nam duše i ljudske vrijednosti čovječnosti sveli nam na minimum ljudskog dostojanstva i ostavili nam močvare kao žabokrečine, u kojima možemo da životinjarimo poput žaba kreketuša. Najezda ovih različitih „izama" od fašizma do nacionalizma, ostavila nam je silnu mržnju među narodima i građanima, koji su nekada živjeli u slozi i ljubavi.


Ovo nam je ljetno doba, zaista, bilo u znaku nepodnošljivog zvizdana, sa temparuturama zraka i preko 50 Celzijusovih stepeni.Ljudi su jednostavno postajali ošamućeni i u svojim razmišljanjima, a poneki su odgovorni, bar u našem društveno političkom životu, često i mahnitali, što im i nije bilo zamjeriti. Kako su neki od njih ostali i bez svoga psihijatra, već poduže otsutan na sudskome putu u Hagu, teško je bilo i lektorisati sopstvene tirade klijenata, u njihovom retoričkom istupu na javnoj sceni naših prostora.

Prisjetih se i inserta, nedavno napisanog moga razmišljanja, da li smo mi zaista ostali stanovnici države, zvane Apsurdistan, a kako starinska veli da je ponavljanje, majka znanja, odlučih da ponešto i obnovim ili ponovim.

Živimo u vremenu i prostoru šarenila u svakom smislu, sa puno apsurda, na brdovitom Balkanu i zajebanom vilajetu, našoj domovini zvanoj Bosna i Hercegovina. Zašto je ne bi mogli nazvati i zemljom apsurda ili Apsurdistan, jer njeni smo državljani?

Nekada smo živjeli u zajedničkoj državi, zvala se Jugoslavija, učili nas da su naše različitosti pravo ljudsko bogatstvo, a šarolikost zemljopisne mape, poput tigrove kože, negdje crna ili bijela ili šarena, činila nam je zadovoljstvo. Upravo su nas, po prirodnim ljepotama i bogatstvu naših zelenim prostora, šuma, rijeka, jezera i mora, te bogatstva unutrašnjosti zemlje sa rudnim sadržajima, sasvim normalno i primjereno upoređivali sa divnom Švicarskom. Dakle, bili smo Švicarska u malom, a danas smo Bosna i Hercegovina, sa našim apsurdima država Apsurdistan, u koijem smo primorani živjeti, dokle li i kako?

Istina je da doživljavamo Andrićevu sintagmu: “Dođu neka vremena kada pametni zašute, budale progovore, a fukare se obogate!“

Agresije, sa istoka i sa zapada, na naše prostore, sa velikosrpskim i velikohrvatskim osvajačkim apetitima, učinili su svoje. Rasturili su nam državu u materijalnom pogledu, ojadili nam duše i ljudske vrijednosti čovječnosti sveli nam na minimum ljudskog dostojanstva i ostavili nam močvare kao žabokrečine, u kojima možemo da životinjarimo poput žaba kreketuša. Najezda ovih različitih „izama" od fašizma do nacionalizma, ostavila nam je silnu mržnju među narodima i građanima, koji su nekada živjeli u slozi i ljubavi.

Međutim, danas se pitamo, nije li to bilo samo prividno, ili su nas tako pogrešno učili, pitanja su kako za koga, a odgovori neka budu prepušteni svakom individualnom subjektu ili bilo kojem kolektivitetu, jer svako ima svoje pravo na istinu i nikada nećemo dostići tu jednu i jedinu istinu.

Kao građani i narodi različitih nacionalnih obilježja i vrijednosti, u svim domenima ljudskoga života i djelovanja, živjeli smo u nekom „bratstvu i jedinstvu“ kao tekovini antifašističke borbe, smatrajući je postulatom ili aksiomom, bez bilo kakvog dokazivanja. Ta naša famozna multietičnost, preko noći se pretvorila u „mutnoetičnost“, pa nam više nije aktuelna niti ona Božija zapovjed „Ljubi bližnjeg svoga“.

Šta se desilo u vremenu i na ovim prostorima, u našem Apsurdistanu, izvršena je prisilna transformacija ove vrijednosti u porive mržnje, netolerancije, nerazumjevanja i nemogućnosti zajedničkog poimanja, šta nam je to značilo i do kakvog nas je apsurda dovelo.

Možemo se samo podsjećati, da smo na vrhu države imali jednog vrijednog i sposobnog čovjeka, koji je to sve razumjevao i koji je znao upravljati i sa državom i narodima, to je bio naš idol i ideal, drug Tito, kakvog danas nemamo. Za nekog je bio diktator ili fašista, za nekog veliki nacionalista, za nekog najcrnji komunista i tako redom, međutim stvorio nam je državu, davno spremnu za Evropu, obezbjedio je pristojan rad i život svima u njoj, stvorio dostojanstvo ljudskog postojanja u svim domenima ljudske djelatnosti i socijalnih potreba.Slobodu i sigurnost kretanja i života, od Triglava do Đevđelije, u svim destinacijama, bilo to u parkovima ili sopstvenim kućama i stanovima, gdje se svaki građanin mogao osjećati sigurnim i zaštićenim. Nažalost, ostale su nam danas od svega toga, samo misaone imenice i naše neostvarene želje.

Posebno, mi narodi i građani, ove nam zemlje Apsurdistana, ponajbolje to znamo i cijenimo, jer smo nekako i bili u svakom šarenilu, bilo prostornom ili ljudskom, čime smo i platili najvišu cijenu agresorskih nakana, već davno zacrtanih u raznim memorandumima, bilo srpske akademije nauka i Vožda Slobodana ili Vatikansko- papske ili Poglavničke dekleracije, o njihovoj čistoti roda i poroda, na željenim osvajačkim prostorima.

Dobili smo „troglavo“ Predsjedništvo, koje više liči na cirkusnu šatru sa tri klovna, od Mladena, Bakira i Dragana, jedan raštimovani orkestar sa guslama, sviralom i orguljama, za predstavljanjem našeg Apsurdistana, na svetskim vašerima i bez državne himne.Nije ih ni stid, niti sramota, zadovoljavajući nacionalističke apetite, da se kao takvi pojavljuju na nekim ozbiljnijim destinacijama, od svoje šatre i države iz koje dolaze.Svakako da građani i narodi ove zemlje, nešto bolje i civilizovanije, nisu ni zaslužili?

Nažalost, nesposobnost domaće vlasti, veliki podanički, uliznički i poltronski odnos, njihovih partnera u vlasti, Bošnjaka, uveliko je doprinio ovakvom stanju i neriješenom statusu moga grada Mostara, bez izbora, bez Gradskog vijeća i sa Gradonačelnikom, koji je godinama jedini i svemoćni imperator svih događanja u gradu, uz budžet građana, koji mu je neposredno na raspolaganju.Dakle, građani i narodi ovoga grada, mogu da bleje kao ovce, jer im je izgleda takav scenarij i pripremljen, do njihovog konačnog odumiranja. Srbi, kao narod ovdje i nisu bitni, niti uticajni, bez konstitutivnosti i ravnopravnosti, a osim toga, kao i strijelci sa „Čobanovog polja“ iz agresorskih vremena, nisu nikako poželjni, za sve dogovore i radnje u ovome gradu, bez njihovog je učešća i saznanja. Sve je pro forme, deklarativno, sa lažnom demagogijom, floskulama i patetikom, jer od zajedništva, u suštini svih događanja nema niti slova „Z“. Jedini protagonisti, poput nagovještaja ranog proljeća, o ovoj temi, ponekad se oglase međunarodni faktori, koji na našem prostoru poput domaćice kuharice, spremaju meni nekih jela i napitke, prema njihovom ukusu, za dobra lična primanja, a suština je pusta retorika, udaljena od naše svakodnevnice i realiteta odnosa i suživota, u cilju obmanjivanja i šire a posebno svjetske javnosti, kako malte ne u Mostaru, teče med i mlijeko???

Prema njihovim nalazima i izvještajima, uskoro se možemo nadati i povratku na „bratstvo i jedinstvo“ nekada tako ožitvoreno među građanima ovog grada, iako danas tako čvrsto i javno koračano u dalju budućnost ulicama „Ustaških čimbenika“ iz perioda NDH ? Redovno je prisjećanje i proslave njihovih agresorskih i osvajačkih postrojbi, koje su učestvovale i u udruženom zločinačkom poduhvatu, u formiranju logora „spasa“ njihovih komšija Bošnjaka i ponekog Srbina, sve u cilju stvaranja „čistokrvne nacije“. Ostvariti će oni i svoj entitet, po preporukama HNS-a i njihovog čelnika, akademika i...

Dakle, u ovoj zemlji čuda, Apsurdistanu, sa diskriminacijom na nacionalnoj osnovi, najvećim kriminalom, korupcijom, nepotizmom i raznim lopovlucima, moguće se i ovome nadati, u „stolnom gradu“ Mostaru, vaskrsnule nam Herceg Bosne???

Nikakvoga čuda, da se upravo po čelopeku i sanjaju neki čudni snovi, poput ovih, od guslara Milorada, iz Laktaša, uz blagoslove i njegovih najvećih crkvenih vjerodostojnika, poput patriharha Irineja ili Vladike Grigorija.


Ne želim se odreći snova da genocidna tvorevina i Srbija budu jedno


“Ne želim da se odreknem snova da Republika Srpska i Srbija budu jedno”, kazao je Milorad Dodik u petak u Beogradu, na otvaranju manifestacije Dani Srpske u Srbiji.Dodik je dalje nastavio „da Srbi tamo nisu na željenom mjestu”.

“Mi želimo biti u zajednici sa Srbijom. Uvjeren sam da se etabliranjem RS krenulo tim putem ujedinjavanjem srpskog naroda. Ne želim da se odreknem snova da RS i Srbija budu jedno”, završio je, guslar svoju „domoljubnu“ pjesmu i ostao je živ?


Ljubi ruku lijepi Mića patrijahr Irinej


Da bi mu u svojoj besjedi, podršku dao i patrijahr Irinej:
„Srbi treba da kao jedinstven narod grade sadašnju i buduću povijest, to jedinstvo je normalno, jer je to jedan narod s jednim jezikom, kulturom i poviješću, čime ispunjava sve uvjete da bude jedan narod koji živi u ovom vremenu, ali gradi svoju budućnost”, dodao je patrijarh Irinej.

Dakle, očito je, da se ovi velikosrpski „poskoci „i nisu odrekli svoje velike Srbije, zacrtane već poodavno u mnogim" načertanijama“ i memorandumima, samo još trebamo dočekati i usnulu njihovu „dekleraciju“, sa pustim snovima.

Tada će normalno moći, kako to zamišljaju, stado „ dodikovaca „ preko Drine, tamo i ovamo, Laktaša i do Dedinja, kao da je ovaj naš Apsurdistan ili Bosna i Hercegovina, njihova trajna babovina.



“Dodikovci“ u svojoj zamišljenoj velikoj Srbiji, ali još uvijek „neosvešćenoj“ svetom vodicom, od crkvenih velikodostojnika?
Ovih, vrelih dana, priskočio im je u pomoć Vladika Grigorije, koji u mome, nekadašnjem prosperitetnom i graditeljskom Gacku, na slavi Sv. Vasilija, voli da se prikazuje u javnosti kao čovjek koji širi mir i toleranciju među narodima u BiH, u radu MRV (međureligijskog vijeća), drži propovjed okupljenim mještanima, Srbima. Istu završava riječima (sa snimka), nažalost, sa mržnjom prema svojim komšijama, koji su i protjerani iz Gacka, „...da ne budu kao balije i Turci“.



Aferim, Božiji čovječe, nešto slično ste govorili i na mostarskoj televiziji, na OSCARU TV, kod Vrankića, da smo svi mi Srbi, ostali u Mostaru i Federaciji, neki „rezervni „ Srbi, što ste u svome djelovanju u crkvenim okvirima i demonstrirali aktivnostima u gradu Mostaru. Nažalost, ta paljansko- laktaška ideologija, nema uporišta kod normalnih Srba, Vaših i mojih sunarodnjaka, jer se može vidjeti i zaključiti, kuda ih vode, nakaradni snovi Vašeg pjevača i guslara iz Laktaša, Vašeg umobolnika, Milorada Dodika.



Ostali prilozi:
» VOLJELI SU ALIJU IZETBEGOVIĆA SVI ONI KOJI SU VOLJELI ISTINU, PRAVDU I SLOBODU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. October 2017 20:31
» SANDŽAČKI LOKALNI ŠERIFI
Mirsad Kuburović | 12. October 2017 16:10
» BOŠNJACI POTURČENI, A HRVATI POKATOLIČENI SRBI
Al Jazeera | 09. October 2017 17:09
» ZAŠTO JE DODIK FRUSTRIRAN? ZAŠTO GA ČOVIĆ BAŠ DANAS TJEŠI? ZAŠTO JE VUČIĆ BLAŽI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 12:52
» VRIJEME JE DA ZNAMO DA IMAMO: VOLJU ZA ŽIVOTOM! VOLJU ZA SLOBODOM!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. October 2017 14:04
» SOPSTVENO PROBIJANJE PRTINE
Ibrahim Husejnović | 04. October 2017 17:22
» PRVI BOŠNJAČKI SABOR - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. September 2017 14:34
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
Mr. Milan Jovičić | 29. September 2017 13:38
» AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
Mr. Milan Jovičić | 25. September 2017 16:21
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 22. September 2017 21:54
» NOVA MUSLIMANSKA GODINA SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. September 2017 03:54
» HIDŽRA
Elmedina Muftić | 20. September 2017 21:07
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
Fikret Hafizović | 17. September 2017 00:47
» DA LI NAM ALEKSANDRE, DONOSIŠ NADU U BOLJU BUDUĆNOST?
Mr. Milan Jovičić | 07. September 2017 01:31
» KOD MOĆNIH PAZARKI PUNA KUĆA POMOTERKI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. September 2017 20:54
» IGRAJTE FER PLAY!
Dr. Mersim Ziljkić | 03. September 2017 02:15
» RIJEČ O MORALIZMU ILI BIGOTIZMU ESADA DURAKOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. August 2017 13:15
Ostali prilozi istog autora:
» DOBRI LJUDI DANAŠNJICE
03. October 2017 21:44
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
29. September 2017 13:38
» SJEĆAJMO SE NAŠEG GENIJA FIŠERA
22. September 2017 03:05
» ISTINOM UZ BOŽIJU POMOĆ
05. September 2017 16:57
» BASNA U NOVOJ ŠKOLSKOJ GODINI
02. September 2017 16:46
» ZAR I TI SINE BRUTE?
29. August 2017 21:37
» GUSLARSKO-ORGULJAŠKE NOTE
19. August 2017 14:42