Aziz HUREM: Država, Nacionalna banka i njihove institucije upumpavaju sve više novca u opticaj. Samim tim realna vrijednost novca opada, a to povlači za sobom veču potražnju nego ponudu. U takvim momentima je naočita i prisutna nevidljiva ali nestabilna monetarna politika koja lančano se proteže na sav finansijski i privredni sistem. Mnogo bespotrebnog novca je u opticaju i taj novac prouzrokuje poskupljenja svega i svačega. Ukoliko privatne štediše a tako i bankice i banke žele izbjeći inflacioni šok koji bi po upozorenju njihovih finansijskih savjetnika mogao nastupiti tobože po njihovim prognozama onda te štediše moraju ili trebaju pretvoriti svoje ušteđevine u to famozno zlato koje ovijek ostaje zlato.

Još u mojim, tadašnjim dječijim ušima mi odzvanja rečenica kojoj nisam pridavao veliki značaj ali koju i sada nakon pedeset i više godina pamtim, a sada dobro razumijem. Četvorica su ljudi u cijelom Svijetu koji upravljaju novcem, i sva četvorica su .....i, tada je to tako bilo.

Namjerno sam izostavio ko su ti ljudi, imena i nacion. Nakon pedeset godina to više nije ni bitno.

Zlato nikad ne hrđa, – kaže narod.

Zlato u bilo kojem obliku i formi / nakit, poluge, dukati kao platežno sredstvo ili ….. / nije nikada a niti će izaći iz mode. Oni koji mu obaraju i podižu cijenu rade to vrlo smišljeno i planski.

Imao sam jednog prijatelja koji je imao a ima i danas – za nas obične ljude – neobično mnogo novca. Svakako da on voli taj prokleti novac kao i svi ljudi, neko manje neko više. Nije ni u šta investirao a bio je veliki štediša. Novac se godinama gomilao a on u štednji postajao sve radikalniji. Bankari ga oblijetali, salijetali i nagovarali da kupi kakvih nekretnina jer to mu je sigurna investicija, ali on je više volio da vidi na svom kontu pozamašne cifre nego kulu i vile.

No jedne godine se nije mogao oteti. Banke drastično smanjile kamatu a na ušteđevinu je morao da plati još nekave poreze tako da je skoro pa bilo izlišno imati novac u banci te ga bankarska gospoda koja ima uvida u njegovu basnoslovnu ušteđevinu ubijede da kupi zlato. Radilo se tu o stotinama hiljada Eura i o nekoliko kg. zlata u polugama. Koliko se sjećam to se sve zbilo krajem 2012. godine.

Država, Nacionalna banka i njihove institucije upumpavaju sve više novca u opticaj. Samim tim realna vrijednost novca opada, a to povlači za sobom veču potražnju nego ponudu. U takvim momentima je naočita i prisutna nevidljiva ali nestabilna monetarna politika koja lančano se proteže na sav finansijski i privredni sistem. Mnogo bespotrebnog novca je u opticaju i taj novac prouzrokuje poskupljenja svega i svačega. Ukoliko privatne štediše a tako i bankice i banke žele izbjeći inflacioni šok koji bi po upozorenju njihovih finansijskih savjetnika mogao nastupiti tobože po njihovim prognozama onda te štediše moraju ili trebaju pretvoriti svoje ušteđevine u to famozno zlato koje ovijek ostaje zlato. Ali ovdje, u ovom momentu zakaže razum svih enormno bogatih ljudi kojima bogatstvo a posebno zlato predstavlja najviši cilj u životu.

Trenutno, danas u oktobru 2016. g. Alfred Grusch – expert za zlato i ostale forme kapitala i štednje u „Poneer Investments“ očekuje potražnju samo za ovu godinu u zapremini više od jedne hiljade tona.



Zapremina današnjeg volumena zlata „World Gold Council“ iznosi 175.000 tona. Svake godine na ovu sumu možemo dodati 1,5 % nove godišnje proizvodnje u cijelom svijetu. Ovu sumu bi mogli slikovito predstaviti kao jednu zlatnu kocku koja ima stranice dužine 21 metar. Ovako mali porast akumulacije zlata bankari i ekonomisti objašnjavaju smanjenjem rezervi i izraženim smanjenje atraktiviteta zlata kao forme štednje u odnosu na druge oblike investicija. Oni koji se vrte oko zlata i koji od toga jedu hljeb kazuju da i zlato treba posmatrati kao novac odnosno kao platežno sredstvo - s tim što ponuda i potražnja zlata kao platežnog sredstva ne formira njegovu cijenu kao što je to slučaj sa sirovom naftom, pšenicom, željezom, energentima, .. itd.

„Oni“ misli se na one koji su ne dokučivi / propagiraju i dalje da da mi obični ljudi investiramo indirektno u fizičko zlato putem akcija ili u koncerne koje vrše iskop, separaciju i proizvodnju zlata upozoravajući da akcije u zlatu rastu brže i više nego cijena zlata . --- Tako to kaže kanadska firma „La Victoria Gold /Silver Projekt“ - Eloro Resources Ltd in Peru“. Bogatstvo Perua zlatom, srebrom i bakrom datira još od vremena Inka. Proizvođači zlata iz Perua samo za Evropu distribuiraju 170 tona zlata godišnje.

-Dobiti novac, ili imati više novca preko noči bez rada i truda je i može biti samo velika prevara i pljačka. To ništa drugo nije nego kao i kocka u Casinu koji nam obećava veliki dobitak, a za gubitak smo kao tobože sami krivi. Vi kao akcionar možete samo da pratite berze i da lomite prste da ne krenu na niže.
– A tu ste bespomoćni, ništa ne možete promijeniti a akcije vam postaju manje vrijedne.

- Nešto se već duže vrijeme u industrijskom svijetu govori o ukidanju novca. To ako promotorima uspije oni su onda ostvarili svoj cilj. ,,Za njih više nema krize na suprot onih 99,999999 koji će stalno biti u krizi. A to je u jadnu ruku i „logično“. Zar je moguće da na zemaljskoj kugli svugdje bude dan i sunčano? Ne. Naravno da nije. Dok je ovdje dan tamo negdje je noć, dok su jedni u miru drugi moraju ratovati, dok su jedni bogati oni drugi moraju biti siromašni,... itd. Tako je i sa bogatstvom. Kako se jedni sve više bogate na drugoj strani je sve više siromašnih.

- O tom bogaćenju bez graške znoja nam je dobar primjer „Bitcoin“ - novac koji ne postoji. Jedan Bitcoin je prije jedan mjesec, dakle u augustu 2017., – vrijedio oko četiri hiljade Eura. Danas, sada, nakon jedan mjesec vrijedi malo manje od tri hiljade. Ovaj apstraktni novac koji ne postoji ni u bilo kojem obliku ni u bilo kojoj formi / Krypto-novac / žele da uvedu kao platežno sredstvo oni koji hoće da dođu do bogatstva bez graške znoja. Rast i veču vrijednost „Bitcoina“ pripisivali bi naravno sebi od čega bi i lizali svoje prste a pad i manju vrijednost opet nekom drugom na dugom kraju Svijeta kao transakcije sa Kinom, Japanom itd. Na ovo se nadovezuju trendovi koji vladaju u tom momentu, špekulacije, manije, euforije, ekonomski i tehnološki bumovi, kreditni ciklusi, zajmodavatelji od Hong-Konga, Bagkoka, UAR-a, Kuvajta do Londona i Njujorka.

- Dobro je rekao jedan evropski ekspert za finansije: -Bitcoin je kao balon, ili kao osušeni cvijet maslačka kojeg i najbezazleniji povjetarac može raznijeti.

- Zato je moj prijatelj sa početka ove priče već za nekoliko dana odnosno odmah u januaru iduće 2013.godine imao isto onoliko zlata koliko je i kupio u decembru prethodne ali to zlato je nečijim prljavim igrama odnosno to se može nazvati čistom pljačkom vrijedilo za jednu trećinu manje u realnom novcu. Na pitanje zašto je to tako dobio je odgovor da mora sačekati jedno tridesetak godina kako bi zlato doseglo prvotnu vrijednost kada ga je on kupio.

MASLAČAK
Hej, maslačku uz poljski put,
a gdje ti je dukat žut?
Pravio sam trampu:
dao ga za lampu.
A kome ćeš sjati,
može li se znati?
Djeci, kad me pušu,
obasjat ću dušu.
(G.V.)