Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Iz pera bosanskog Srbina
DOBRI LJUDI DANAŠNJICE
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 03. October 2017. 21:10:38

Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Velika je hrabrost, govoriti istinu i samo istinu, u ovom vremenu i na ovim prostorima gdje djeluje i buja neofašizam, njegovi sljedbenici i izvršioci. Istovremeno, ovo je jedan veliki doprinos ali i i primjer i potreba da tako pošteni i umni pojedinci utiču na čišćenju svojih neposrednih nacionalnih dvorišta, torova i zatrovanih jazbina, u kojima su još uvijek velika i jaka legla i izvori nacionalističkih klica.


Kako živimo u doba velikih turbulencija, cinizma i demagogije, sa lažima i floskulama, nikako da se okrenemo našoj realnosti prilika, događaja i trezvenih razmišljanja.

Naš um, memorija i shvatanja, su totalno zarobljena, određenom proslošću, sa idealima i idolima, kojih nema više, ne znamo ih posmatrati sa distance, okrenuti ružičastoj sadašnjosti i nekoj očekivanoj boljoj budućnosti.

Nikako ih zaboraviti, sjećati ih se sa poštovanjem, neizmjernom zahvalnošću i iskazanim pijetetom, u određenim datumima i prilikama, u neposrednoj vezi sa njihovim postojanjem, životnim i radnim djelovanjem, kao i značajem i doprinosom, adekvatnog kulta ličnosti i grandioznosti njihovih djela.

Međutim, u sadašnjosti i realnosti našeg sveukupnog življenja i djelovanja, kada su nam mnoge moralne vrijednosti devalvirane, tako reći, u svim segmentima našeg ambijenta djelovanja, u oblastima i strukama, nužno se osvrnuti, upravo, na naše dobre ljude sadašnjosti, a prije svih visoke intelektualce, koji svojim djelima, istupima, hrabro i bez dlake na jeziku, veoma gromko i istinito, ukazuju upravo, na sve negativnosti našeg sistema i njegovih nedoličnih aktera u vlasti, na svim nivoima, značaju i vrijednostima funkcija institucija u kojima djeluju.
Izuzetna je vrijednost i zapažanja, ovih intelektualaca, u neposrednom „čišćenju“ prije svega svoga sopstvenog dvorišta, odnosno ukazivati na sve negativnosti u svome narodu, kojem pripada, kako bi dalje u kontinuitetu nastavili i svoja zapažanja u cjelovitom zajedničkom društvu, našeg zajedničkog suživota. Upravo je, veoma malo takvih intelektualaca, bar kada je u pitanju situacija u našem gradu Mostaru, pa i šire u našoj cijeloj državi Bosni i Hercegovini.
Svi se oni, istinski, mogu nabrojati prstima dvije ruke, jer su oni drugi, bez obzira na svoju inteligenciju i najveća akademska zvanja i stručne kvalifikacije, izuzetni ćutolozi, povučeni, apatični, nezainteresovani, veoma pasivni ili su svojim podaničko-ulizivačkom naklonjenosti određenim stranačkim interesima, čuvari svojih privilegija, te su skloni talasanju, ali bez njihovog neposrednog učešća, po različitim vidovima ili oblicima djelovanja.

Svakako, među tim malobrojnim dobrim ljudima sadašnjosti, nije ih teško ni pronaći i imenovati, odnosno našoj javnosti , iako su veoma prepoznatljivi, ponavljati i ukazivati na njih, uz iskreno poštovanje i zahvalnost, za svaku njihovu izgovorenu riječ, iskazanu reakciju, primjedbe i sugestije.

Univerzitetski Profesor, vrsni matematičar, sa matematičke katedre, mnogih naših Univerziteta i njihovih fakulteta, u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i gdje ne već, uvijek postojan, karakteran i bez kompromisan pedagog, koji je tražio samo znanje od svojih studenata. Veoma oštrog kriterija, zahtjevan u pristupu svakog studenta ovoj matematičkoj nauci, uostalom, kakav je i sam bio student, kod afirmisanog i strogog Profesora, sa Beogradskog Univerziteta, gospodina Dragoslava Mitrinovića. Imao sam, lično, čast i zadovoljstvo, da i neposredno budem student istoga Profesora, tako su veoma poznate referense, kao i njihovi doprinosi matematičkoj nauci, kao i određena sopstvena rješenja, kako Profesora Mitrinovića, isto tako i njegovog, docnije znanog studenta, kao i Univerzitetskog Profesora, Behdžeta Bedže Mesihovića, našeg rođenog i ponosnog Mostarca.

Međutim, agresorska vremena i sudbina, nije mimoišla, veoma tragično i našeg visokog intelektualca, našeg Bedžu, što on to tako često i slikovito ističe, u svojim zapažanjima. Dakle, bio je logoraš, a na pragu roditeljskog stana u Mostaru, dušmani su mu ubili i rođenu majku, ali ga to nikada nije pokolebalo, da često naglasi, da nikoga ne mrzi i da prašta, što je svojstveno takvim karakternim i visoko moralnim osobama.

Međutim, kada su u pitanju pogledi i stavovi, na KNK (Klero nacionalističke konzervativne ili kriminalne) strukture, koje su na vlasti i tako ih naš Bedžo i naziva, nema milosti, niti praštanja, u iskazivanju sospstvenih osjećanja i osuda za njihovo bahato ponašanje.
Između ostaloga veli: - KNK mafijaške stranke u BiH su dokazale da su gore od tornada, jer tornado dođe i prođe, a KNK mafijaško zlo traje i ne prestaje!



Iz logoraških dana, veli:
„Povratak sa neplaćenog logorovanja u Dretelja i Heliodromu u aranžmanu HVO: od 27.06.1993. do 22.03.1994.
Desetina hiljada logoraša bili su po potrebi besplatna radna snaga ili živi štit za "vitezove" HVO.
Tako je i Dragan Čović, vilevlasnik, počeo da se bogati koristeći logoraše kao robovsku radnu snagu, a tek kasnije dolaze carinske i ine malverzacije u saradnji sa Bičakčićem, odnosno Pičakčićem kako ga prozvaše u Mostaru.
"Sve po zakonu" ili "Što je ko jamio, jamio je".

Na kraju ako se i neki tužilac ohrabri da ih optuži za lopovluke, imaju oni svoje sudije koji će originalne dokumente, koji dokazuju njihovu krivicu, zamjeniti bezvrijednim kopijama.
Sem toga i svjedoci umiru, ili ih smaknu, kao Željka Rebca, direktora carine u Mostaru.
Sud ih ne proglašava nevinim, nego konstatuje nedostatak dokaza; samo ako (ni)su krivi zašto je ta farsa od suđenja trajala skoro 12 godina?! Zar bi nekoga sa vrha vlasti, kad bi zaista bio nevin, tako dugo povlačili po sudovima. Dakle, svi znaju da su krivi, a oni koji im od izbora do izbora daju svoje glasove (ili ne izlaze na izbore) su njihovi jataci i saučesnici u njihovim lopovlucima.

SF i konstitutivnim b-h-s mafijaškim kleronacizmima, istina narodu!
Nije više važno kome ste ranije davali svoj glas, ali nemojte ponovo da pogriješite. Za kleronacionaliste nikako, oni su najveći dušmani ove zemlje...“

Naš Profesor i logoraš Behdžet, nikada i nije se libio otvoreno i hrabro govoriti i pisati o svim anomalijama, sadašnjeg našeg vladajućeg etablišmenta, o „jamadžijama“ KNK mafijašima, o učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, o induvidualcima u zabludi konkretne hrvatsko-bošnjačke ideologije i njihovog djelovanja u našem gradu Mostaru i šire. On ih je uvijek i redovno imenovao, tako su mnogi i vrapcima na granama poznati, pa ih ne bih ponavljao.
Da, to je mogao čovjek, visokih intelektualnih vrijednosti, čovjek koji je kao „nečovjek“ doživio sva logorska poniženja i mučenja, čovjek koji je od tih istih dušmana izgubio i rođenu majku na pragu njenoga doma, zato on ima i sva prava, da govori, piše, vrišti, ujeda i ako ništa drugo da „ ubija ovo zlo „ teškim i opakim kvalifikacijama i riječima. Kako reče latinska: „Veritas amare est /Istina je bolna/“, a Platon je i izrekao: “Da niko nije tako mrzak ljudima, kao onaj koji govori istinu“.

Dakle, naš poštovani Profesor Bhdžet Bedžo Mesihović, naš sugrađanin i hrabri intelektualac, govori samo istinu, te ga kao takvog, trebamo i voliti i poštovati, sa konačnom njegovom porukom:



Ništa manji i autentičniji „čistač“ svoga dvorišta, nije i uvaženi Univerzitetski Profesor, gospodin Slavo Kukuić, koji, istina nije doživio logorske dane „ugodnog“ boravka, ali je od ovih istih dušmana, preživio i bezbol palicu po sopstvenim leđima i glavi, upravo u svome profesorskom kabinetu. Naši bi stari govorili: “pojeo vuk magarca“, jer ko je to još kriminalcima i mafijašima KNK porijekla i stao u kraj, o tome potom!

Profesor dr. Slavo Kukić, žrtva HDZ–ove ideologije!


Našem razumnom čovjeku, u gradu Mostaru, ne može biti jasno, kako to da se na jednoj strani formira eminentna intelektualna institucija, koja je već promovisala novokomponovane akademike, iz reda vlastitog naroda, a na drugoj strani se istovremeno izvršava napad na jednog drugog istinski dokazanog akademika, Univerzitetskog profesora, veoma aktivnoga društveno-političkog sudionika, poštovanog i veoma cjenjenog gospodina Slavu Kukića. Akademik je je bez dlake na jeziku, jedan od rijetkih intelektualaca u našoj sumornoj svakodnevnici, koji je uvijek znao na vrijeme ukazati na sve negativnosti u našem društvu, posebno u svome hrvatskom korpusu, kada je riječ o našem Mostaru, o njegovoj sudbini i sudbini svih njegovih građana.

Njegovi, iznad svega, osmišljeni i plemeniti istupi, istupi su jednog intelektualca iz reda većinskog, hrvatskog naroda u gradu, i uvijek su se manifestovali iskrenošću i neposredno su udarali „u sridu“, kako bi to govorili naši Dalmatinci. Upravo ovakvi istiniti udari nisu odgovarali jednom i jedinome konkretnom i određenom INDENTITETU, upravo iz redova njegovog naroda.

Međutim, uvaženi akademik i profesor Slavo Kukić poručuje, što je odlika hrabrih: „Neće me ušutkati, što se mene tiče, nisu uspjeli. Ja ću nastaviti djelovati kao što sam djelovao“.
Često čitamo i slušamo razne informacije iz naše turobne svakodnevnice, gledamo mnoge TV emisije, neke radi uobičajene formalnosti, uz to sasvim diletantski pripremljene, a ima i tako lijepih i sadržajnih. Jedna od njih je svakako i emisija FACE TV, koju vodi i uređuje dokazani voditelj i novinar Senad Hađifejzović. Upravo, gledajući nedavno jednu od tih emisija, imao sam prilike slušati intervju sa profesorom, doktorom istorijskih nauka, uvaženim Draganom Markovinom. Pitanja i odgovori u emisiji djelovali su na mene veoma inspirativno, sa asocijacijama i prisjećanjima na protekla dešavanja, bolje reći neprilike našeg voljenog grada Mostara. Kao građanin ovoga grada, živi sudionik i neposredni svjedok mnogih zbivanja koja su se odigrala u njemu, radi istorije i nezaborava, zato upravo i pišu živi i Draganov intervju me je naveo na konkretna razmišljanja i pisanje.

„ Životna snaga jednoga čovjeka mjeri se, pored ostalog , i njegovom sposobnošću zaboravljanja . Vrline jednoga čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima“ (citat Ivo Andrić).

„Čovjek ne može da bira vrijeme u kojem će se roditi i živjeti; od njega i ne zavisi od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu; da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kome narodu i od kojih roditelja“. (citat patrijarh Pavle).

Upravo su naši dobri stari uvijek govorili „Neće kruška ispod jabuke“ ili „Kakav otac, takav i sin“. Dakle, osvrćući se na intervju Dragana Markovine, osjećam potrebu nešto reći o njegovom ocu, isto tako uglednom i poštovanom profesoru, doktoru tehničkih nauka, Roku Markovini, cijenjenom građaninu ovoga grada Mostara, a u stara dobra vremena i mome neposrednom susjedu, u naselju zvanom DUM (društvo uglednih mostaraca) ili kako su ga još mostarske liske nazvale u svom žargonu naselje JOKS (j..o ih otac koji ih sastavi). Dakle, sve ima smisla, svoje vrijeme i tako nam je to bilo simpatično i prihvatiti.

Govoriti i prisjećati se ovih dobrih i izuzetno intelegentnih i hrabrih ljudi, oca i sina iz obitelji Markovina, Mostaraca , znanih i voljenih osoba i izuzetnih ličnosti, upravo je i nužno radi nezaborava i poštovanja prema njima.
Jer, ljudi čine gradove, pa i ovaj naš Mostar!

„ Nema dobroga drveta koje donosi rđav plod, ni rđavoga drveta koje donosi dobar plod, jer svako drvo se poznaje po svome plodu. S trnja se ne beru smokve, ni grožđe sa kupine. Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek, iz zle riznice iznosi zlo jer usta govore ono čega je srce puno“ (citat Evanđelje po Luki).

Upravo u navedenom intervjuu, poštovani profesor Dragan iznosio je neke detalje o svome ocu Roku, na upit voditelja Senada, a široj javnosti su malo poznati. Istina je, da je cijenjeni profesor Roko bio veoma aktivni, poznati i priznati društveno-politički radnik i član SDP-a, te je kao takav bio i parlamentarac, u vremenu i sazivu Parlamenta koga je moja malenkost napustila, jer na vlast dolaze nacionalističke snage. Isto tako je i činjenica, da dolaskom i pojavom ovih snaga i njihovih pogubnih ideologija, veoma će brzo i naš Roko napustiti i Parlament i slijedom događaja i svoj voljeni grad Mostar, dakle u vrijeme i periodu o kome se mnogo govorilo i pisalo, a ima se još uvijek mnogo toga reći.

Međutim, u post dejtonskome periodu i prvim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, činjenica je to što je istakao i Dragan u svome intervju, da je rukovodstvo SDP-a iz centrale u Sarajevu ponudilo Roku kandidaturu na jedinstvenoj listi za grad Mostar. Sasvim razumno, kada se već morao otisnuti na rodnu Korčulu iz veoma znanih razloga i zbog dešavanja u gradu Mostaru i veoma je opravdano i cijenjeno njegovo razmišljanje da nema smisla da se sa te distance ponovo angažuje i uključi u život grada Mostara. Na listu se tada uključio i veliki čovjek i građanin ovoga grada, pokojni Josip Musa- Jole.

Ne lezi vraže, upravo svi oni koji su sa HDZ-om i uvezli pogubnu nacionalističku i fašističku ideologiju i provodili agresorske nakane i prema gradu i njegovim građanima, pa evo i prema svojim sunarodnjacima, pucali su neposredno i na našeg Jolu, u njegovom stanu, sa namjerom da ga likvidiraju. Dakle, nisu im odgovarali normalni Hrvati, naši sugrađani, afirmisani i dokazani patrioti Bosne i Hercegovine i voljenoga Mostara, u kojem se na jedinstven način i poput najljepšeg mirisnog cvijeća vijekovima njegovao suživot u različitostima. Treba isticati i nezaboravljati, bar mlađim generacijama da je , zaista, postojala takva kategorija normalnih Hrvata, umnih i veoma sposobnih i poštovanih građana ovoga grada, kao što su Roko, Dragan, Jole i ini, te i ovih drugih nacionalističko-fašističke orijentacije, kojima ni njihovi sunarodnjaci nisu odgovarali.

Radi prisjećanja, u vremenu prvih izbora u gradu Mostaru, moja malenkost kao mirni i pametni građanin ovog grada, kao profesor Elektrotehničke škole na „zapadnoj“ strani, koji je učio i njihovu djecu, kao istina, jedan od rijetkih građana srpske nacionalnosti, nije im odgovarao ni po krvnoj grupi i po svojim stavovima i opredjeljenjima. Zato sam doživio sličnu sudbinu od svojih susjeda poput Roka i Jole, u istom naselju, u ulici Petra Drapšina 41. Lijepo je to opisao, u ono vrijeme, hrabri i pošteni tjednik „Feral Tribune“ i mnogi drugi naši i svjetski mediji o dešavanjima u vezi sa mojim progonom i mojom golgotom u vremenu, kada su ti isti, pucali na Jolu, kada su okupirali stan Roka i natjerali ga da se više ne vraća u ovaj grad. Istina je da mi je moj stan vraćen tek 2000. godine, devastiran i opljačkan od poznatih „čimbenika“ ali zajedničkog života više nije bilo u takvoj nacionalističkoj i neofašistićkoj sredini.
Mostarcima je, zaista, sve poznato, ali radi istorije i dolazećih generacija, nije na odmet ponešto i ponoviti. Hrabri i pošteni i veliki intelektualac i profesor Sveučilišta, Roko Markovina, normalni Hrvat i cijenjeni građanin ovoga grada u svojoj kolumni, ista se može naći i pročitati na stranicama portala „Tacno.net“ izjavljuje: „Moji su sunarodnjaci 9.maja 1993 godine zabili nož u leđa svojim komšijama ... sve je bilo normalno do 19. travnja 1993., kad su se počele naslućivati tenzije između HVO-a i Armije BiH. Konačno, 9. svibnja, u pet ujutro u Mostaru počinje drugi rat. Mostar je zapravo uništen u drugom ratu, a tu Muslimani s pravom osjećaju da su izdani i da im je zabijen nož u leđa“. (citat Roko Markovina)


Profesori Dr. Univerziteta u Mostaru i Splitu, Roko i sin Dragan Markovina


Sve je istinito, jer toga jutra u zoru i u ovom našem naselju i u cijelom gradu Mostaru i događati će se progoni, otvaranje mnogih logora, od Heliodroma, Dretelja, Ljubuškoga i mnogih drugih. Tako je to bilo, što svjedoči izjava velikog čovjeka i normalnog Hrvata, poštovanoga Roka, a ne da je to priča samo jednog Srbina Milana ili sličnih njemu.

Isto tako, u predmetnom intervjuu, na Senadov upit u priči o Mostaru i stanju u njemu, jer je to istinski „ grad slučaj„ zašto je to tako i koji su uzroci takvog stanja, poštovani i isto tako nadareni i normalni Hrvat, profesor Dragan Markovina je odgovorio: „U pitanju je hrvatski nacionalizam „što odgovara činjeničnom stanju o kome bi se mogli elaborirati primjeri i primjeri koji bi potvrdili kvalifikaciju „grada slučaja“.

Velika je hrabrost, govoriti istinu i samo istinu, u ovom vremenu i na ovim prostorima gdje djeluje i buja neofašizam, njegovi sljedbenici i izvršioci. Istovremeno, ovo je jedan veliki doprinos ali i i primjer i potreba da tako pošteni i umni pojedinci utiču na čišćenju svojih neposrednih nacionalnih dvorišta, torova i zatrovanih jazbina, u kojima su još uvijek velika i jaka legla i izvori nacionalističkih klica.

Uvijek sam cijenio i poštovao takve velike, umne i iznad svega hrabre, koji su imali razuma i snage da prvo pokušaju osuditi i raščistiti sa nedaćama i lošim nakanama svojih sunarodnjaka ili što bi naši stari rekli, da prvo počiste svoje dvorište i da tada preko plotova pomognu i svojim komšijama. Često bi takvi plaćali svojom glavom, progonima i maltretiranjima, bez obzira na čistotu svoje krvne slike.

„ Važno je sačuvati ono dobro u sebi i imati povjerenja u sebe.Samo tako čovjek može gledati naprijed, biti zdrav, koristiti Bogu, sebi i drugima“ (citat otac Tadej).

Naši dobri ljudi u sadašnjosti, još uvijek su živi svjedoci, sveukupne naše zbilje, zato nam je očekivati još dosta njihovih poruka, informacija, krikova i praktičnih sugestija.
Živi nam i zdravi bili, dugovječni!



Ostali prilozi:
» PRAVNI OKVIR EUROREGIJA I SANDŽAKA KAO PREKOGRANIČNE EUROREGIJE
Dr. Rizvan Halilović | 17. December 2017 22:48
» IZGUBLJENA KATOLIČKA MOLITVA ZA BOSNU
Amir Telibećirović | 17. December 2017 14:38
» NOSTRIFIKACIJA DIPLOME MEHMED EF. HANDŽIĆA
Prof. dr. Jusuf Mulić | 15. December 2017 17:07
» MOSTARSKO-HERCEGOVAČKA PARADIGMA
Mr. Milan Jovičić | 14. December 2017 18:12
» BOSNA I HERCEGOVINA - GLOBALNA RASKRSNICA
Senad Ušanović | 14. December 2017 16:18
» PUT AUSTRIJSKE VLADE TOTALNO ‘’UDESNO’’
Dženis Šaćirović | 13. December 2017 20:42
» BOŠNJAČKI GLOBALNI PRIORITETI (II DIO)
Džebrail Bajramović | 11. December 2017 20:29
» BOŠNJAČKI NAROD JE POLITIČKI OBESPRAVLJEN
Sead Turulja, prof. | 11. December 2017 17:48
» SLAVENSKI ANTISEMITIZAM ZA HEBREJE I ZA BOŠNJAKE
Amir Telibećirović | 10. December 2017 03:19
» VUKOVE „ALFABETE“
Mr. Milan Jovičić | 10. December 2017 02:01
» DRŽAVNIČKI POTEZ BAKIRA IZETBEGOVIĆA
Elmedina Muftić | 07. December 2017 18:46
» BOSNA I HERCEGOVINA U VRTLOGU DOBRA I ZLA!
Senad Ušanović | 07. December 2017 16:21
» GUBITAK IDENTITETA PLAĆA SE ROPSTVOM I PONIŽENJEM
Larisa Karaosmanović | 06. December 2017 21:43
» ‘ODŽA ‘USKIĆ
Aziz Hurem | 06. December 2017 20:26
» OTROVNE EMOCIJE ZORANA ČEGARA
Elmedina Muftić | 04. December 2017 02:15
» U ALUMINIJU, DOMAĆI, UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT
Mr. Milan Jovičić | 04. December 2017 01:50
» SANDŽAK KAO OKUPIRANA I ANEKTIRANA TERITORIJA
Dr. Rizvan Halilović | 03. December 2017 16:13
Ostali prilozi istog autora:
» MOSTARSKO-HERCEGOVAČKA PARADIGMA
14. December 2017 18:12
» VUKOVE „ALFABETE“
10. December 2017 02:01
» HISTERIJA POLITIKANATA
15. November 2017 17:03
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
29. September 2017 13:38
» AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
25. September 2017 16:21
» SJEĆAJMO SE NAŠEG GENIJA FIŠERA
22. September 2017 03:05