Dva su odgovora na ovo pitanje. Jedan je lahak, a drugi je težak!
Lahak odgovor je: Bošnjacima treba nacija zato što i drugi narodi imaju naciju (objašnjenje razlike između pojma "narod" i pojma "nacija" drugom prilikom), ali Bošnjaci imaju naviku da se ne treba micati sa mindera oko nacije, jer je to opasno, jer to vidi nacionalizmu, kao što ih stalno upozoravaju neki naizgled bošnjački intelektualci. Umjesto toga, oni im implicite sugeriraju, treba se okupiti oko vjere, jer je vjera za Bošnjake mnogo važnija nego nacija.
Nacija odnosno "nacionalizam" je retrogradna ideja, koju Bošnjacima ne treba podmetati ili nametati, jer su Bošnjaci napredniji od ostalih nacija u smislu da se u nedostatku nacionalne svijesti i dalje kupe ili okupljaju oko univerzalne vjere, odnosno Islamske zajednice tako da u zadnje vrijeme primjećujemo da je sve više Bošnjaka povratnika, da ne kažem gubitnika u politici, gdje se vrednuje nacionalna, odnosno državna sposobnovst - kažem sve je više povratnika u sigurno ili osvojeno polje Islamske zajednici.
Zaključak: Bošnjaci su najbolji od svih u vještini osvajanja osvojenog polja, koji im po prirodi stvari pripada, a najlošiji su u vještini osvajanja neosvojenog polja, koje im, takodjer, po prirodi stvari pripada, kao što je nacija i država, ili država i nacija, odnosno realpolitika. Tu Bošnjaci redovno gube glavu, izgube teritoriju, napuštaju stražu i vraćaju se u Islamsku zajednicu da osvajaju osvojeno.
Imao sam veliku želju da ovaj bošnjački trend preokrenem. Želio sam da iz pozicije osvojenog polja vjere uđem u neosvojeno polje nacije. Mislio sam da su Bošnjaci spremni za taj poduhvat na način da su konačno shvatili da je u Europi nacija-država, odnosno država-nacija zaštićena vrijednost pa tek onda vjera i kultura. Mislio sam da su Bošnjaci nakon Genocida shvatili da im valja učiti o naciji-državi ili državi-naciji da bi bili sigurni u svojoj vjere i kulturi u Eoropi.
Ali, prevario sam se u procjeni. Bošnjaci, posebno oni koji obnašaju vlast i moć u ime Bošnjaka, još uvijek nemaju potrebne svijesti o naciji, kao državi, niti o državi kao naciji. Kod njih nema ni pomisli da bila šta ozbiljno urade na planu uspostave osnovnih nacionalnih institucija. A oni koji umjesto njih počno o tome misliti i nešto raditi bivaju tretirani kao nacionalni ili državni neprijatelji. To je moje iskustvo, koje vam danas želim saopćiti kao moju malu ispovijest.
Suočen s tim iskustvom, shvatio sam da je najbolje da se i ja povučem iz tog nesvojenog polja nacije i države i vratim se u osvojeno polje vjere, odnosno polje Islamske zajednice i to iz dva razloga. Prvo, zato što osvojeno polje vjere poznajem, tu neću udariti na nagaznu minu; i, drugo, zato što sam shvatio da moje osvajanje nacionalnog ili državnog polja nikom ne treba, posebno onim koji imaju vlast i moć, koja zadovoljava njihove lične potrebe, odnosno njih to polje ne zanima, pa se i ne trude da ga temeljito ispitaju i upoznaju. Oni se boje da u tom polju ne udare na nagaznu minu, pa se povlaće u sigurno polje Islamske zajednice. Tu, u tom osvojenom polju Islamske zajednice, sadašnji Bošnjaci liječe, kao i dosada, sve svoje frustracije neosvojenih nacionalnih i državnih bitaka. Shvatio sam i ja to, pa sam odlučio da se vratim iz neosvojenog nacionalnog i državnog polja u osvojeno vjersko i kulturno polje s jednim celjem, a to je da budem rame uz rame Reisululemi u odbrani osvojenog polja vjere i kulture, polje koje baštini Islamska zajednica, jer osjećam da slijedi vrlo važna, rekao bih, presudna bitka za očuvanje i dalje razivijanje osvojenog polja slobode Islamske zajednice. Jer, oni koji su jednom pokušali da ukinu vjeronauku u državnim školama, neće odustati od toga ako im se pruži prilika, a to znači ako im se dozvoli da se usele u osvojeno polje vjere, tj., Islamske zajednice, gdje bi oni sve prilagodili sibi i svojim ideološkim potrebama. Vjerujem da je i Reisululema Kavazović svjestan te oposnasti i zato sam spreman da mu budem na usluzi da se to ne dogodi.
Narovno, opasno je što Bošnjaci zapuštaju polje nacije tako da u njemu raste korov i opasno je što se povlače iz polja države, ostavljajući iza sebe pustoš i priliku da se u to polje useljevaju ljudi sumljivih namjera, dok se polje vjere IZ-e puni viškom, koji se prelijeva u ništavilo. Ali, to nam je sad tako, pa k'o velim da ne zakasnim da se i sam vratim u sigurno polje našeg bitisanja.
Eto, neka se drugi, ako ih ima, brinu o neosvojenom polju nacije, države i politike. Ja se, s Božjom milošću, vraćam u osvojeno i sigurno polje vjere po uzoru na mnoge promašene bošnjačke političare, koji jedino u Islamskoj zajednici mogu pogoditi neku metu, nije važno koju i nije važno za koga! Sad nas ima najviše tu u Islamskoj zadnjci za čast vjere. Na mjestima za slobodu nacije, države i politike nismo više nikome bitni!
O težem odgovoru na pitanje: Treba li Bošnjacima nacija?, drugi prilikom, ako Bog da!