Zoran Čegar posebne emocije pokazao je spram ratnog zločinca Slobodana Praljka.

ELMEDINA MUFTIĆ: Bitno istaći da R Hrvatska jeste priznala BiH 1992.godine i za taj period i nije suđena, nego je presuda donesena za period 1993.godine i dio 1994.godine. (...) Što se tiče agresije Srbije na RBiH, koja je izostala iz presuda haškog suda, a koja posebno boli Zorana Čegara i tu odgovor može da potraži na adresi Dragana Čovića i ostalih sljedbenika Tuđmanove politike u BiH, koji su svojom licemjernom suzdržanošću po pitanju Revizije tužbe BiH protiv Srbije za agresiju i genocid, trajno zatvorili put da se R Srbija kazni za agresiju, ali ko se licemjerno ponaša, taj se suoči sa posljedicama.

Reakcije na drugospetenu presudu Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu u slučaju Prlić i ostali, u kojoj je presuđeno da je na R BiH u periodu 1993.godine izvršena agresija od strane R Hrvatske, odnosno UZP, te ukupna kazna zatvora od 111 godina, za šestoricu bosanskih Hrvata koji su po komandnoj odgovornosti krivi za zločine protiv čovječnosti, koje su nad bošnjačkim civilima izvršili pripadnici HVO-a kojim je direktno komandovao vojni i politički vrh R Hrvatske.

Ova presuda nije samo pomogla da se dođe do istine o ratu u BiH, te da se već jednom stavi tačka na onu morbidnu priču kako je u BiH vođen 'građanski rat', kako su postojale tri zaraćene strane, nego je otkrila prava lica ne samo onih za koje već odavno znamo da su dušmani ove zemlje, nego i onih za koje smo do jučer vjerovali da su na strani istine, koja se jednostavno može prevesti u jedinstvenu, suverenu BiH, gdje se jasno zna ko je bio agresor, a ko je bio žrtva.

Reakcije na Presudu su postale pravo bljuvalište laži i obmana, iskrivljenja istine, te jasnih činjenica, na osnovu kojih je Međunarodni sud u Hagu donio presudu po kojoj je Hrvatska izvršila agresiju na R BiH. Sve što radi zvanični Zagreb sa svojim slugama u BiH, oličenim u Draganu Čoviću, Boži Ljubiću i inim drugim poslušnicima nije ništa drugo do potvrda da nacistička prošlost Hrvatske još uvijek živi u sadašnjosti, te da trenutna vlast u Hrvatskoj, a i isturenom komandno mjesto u BiH, (HDZ i HDZ 90), su rušitelji evropskih vrijednosti, te poštovaoci ratnih zločinaca i njihovih počinjenih zločina.

Svjesnog građanina BiH, onog koji je svjedočio i živio agresiju Srbije i Crne Gore i Hrvatske ne čude ovake reakcije na Presudu sljedbenika zločinačkih i agresivnih politika, ali nas čudi kad po istom principu negacije agresije, odnosno negiranja presude nastupe oni koji su nam se do jučer prodavali za patriote BiH, za borce za njezinu jedinstvenost i suverenost.

U svojoj reakciji na presudu posebno se ističe izjava Zorana Čegara, bivšeg pripadnika Odreda policije „Bosna“, trenutnog zaposlenika Federalne uprave policije, koju je dao za Večernji list, u kojoj ističe bol što je Hrvatska označena kao agresor na R BiH, obrazlažući da je to nemoguće iz više razloga, kao npr. da je R Hrvatska među prvima priznala BiH, da je prihvatala izbjeglice te pomagala u naoružavanju Armije BiH. Za presuđene ratne zločince imao je samo riječi hvale, te tvrdio kako oni nisu tipovi ljudi koji mogu nekoga ubiti, zaklati i silovati. Posebne emocije pokazao je spram ratnog zločinca Slobodana Praljka.

Možda bi nas ovo i zaboljelo da već nemamo iskustva sa ovakvim likovima, koji su vrijeme agresije bili sa nama, a po prestanku su počeli da se ulizuju agresorima. Niti je Zoran Čegar prvi, a neće biti ni posljednji, koji nije mogao da pobijedi sebe i ostane na strani istine i pravde.

Zoran Čegar za presuđene ratne zločince imao je samo riječi hvale, te tvrdio kako oni nisu tipovi ljudi koji mogu nekoga ubiti, zaklati i silovati.

Ono što treba da se pojasni i Zoranu Čegaru, ali i svim drugim ožalošćenim presudom za agresiju R Hrvatske, te izrečenom kaznom za počinjene zločine protiv čovječnosti, jeste da Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu donosi presude na osnovu priloženih činjenica, a one su u ovom slučaju bile neoborive. Isto tako je bitno istaći da R Hrvatska jeste priznala BiH 1992.godine i za taj period i nije suđena, nego je presuda donesena za period 1993.godine i dio 1994.godine. Što se tiče milosrđa koje je pokazala spram izbjeglica iz BiH, posebno Bošnjaka, to milosrđe najbolje su osjetile upravo te izbjeglice za koje je R Hrvatskoj od strane UNHCR-a bilo plaćeno za njihov prihvat po danu 18 dolara po izbjeglici, da ne pričamo koliko je novca u R Hrvatsku došlo od strane islamskih zemalja kao pomoć izbjeglicama Bošnjacima, posebno se tu istakla humanitarna organizacija „IGASA“. Pitanje je koliko su stvarno od te pomoći hajra vidjeli krajnji korisnici, izbjeglice Bošnjaci, na kojima sad R Hrvatska glumi humanizam? I o ovom pitanju se može dobiti dosta bolnih odgovora. Što se pak tiče „ljudskosti“ ove šestorice osuđenih, o njima najbolje svjedoče njihovi tragovi, a ti tragovi nas upućuju na Ahmiće, Stupni Do, Han ploču, Heliodrom, Dretelj, Gabelu, Donji Vakuf, Stari most i razrušeni Mostar... O njihovoj ljudskosti govore stravične izjave preživjelih žrtava i logoraša, o njima govore na stotine nišana nevino ubijenih Bošnjaka. S toga je čisti fašizam negirati presudu, te se stavljati na stranu zločinaca i agresorske politike. Zoran Čegar, kao pripadnik policijskih snaga R BiH, koji je bio sudionik svih dešavanja, sad priča laži, te negiranjem presude i uzdizanjem ratnih zločinaca, svrstava se u miru na stranu agresora, a za vrijeme agresije je bio na strani žrtve. Što se tiče agresije Srbije na RBiH, koja je izostala iz presuda haškog suda, a koja posebno boli Zorana Čegara i tu odgovor može da potraži na adresi Dragana Čovića i ostalih sljedbenika Tuđmanove politike u BiH, koji su svojom licemjernom suzdržanošću po pitanju Revizije tužbe BiH protiv Srbije za agresiju i genocid, trajno zatvorili put da se R Srbija kazni za agresiju, ali ko se licemjerno ponaša, taj se suoči sa posljedicama.

Što Zorana Čegara boli, to ublažava bol žrtvama. Ono što ubija laž, direktno oživljava istinu. Ako nije bilo agresije od koga je onda Zoran sa svojim saborcima branio BiH, ili od koga su je branili pripadnici Armije R BiH u Mostaru, od koje vojske je Armija R BiH oslobodila Vareš, ako to nije bila agresorska vojska, koja je za cilj imala okupaciju dijela teritorija R BiH s namjerom pripajanja R Hrvatskoj, prije toga očišćenoj od nehrvatskog življa.

Očito da Zoran Čegar ima više istina u koje vjeruje, ili je pak kao i većina sunarodnjaka povjerovao u laž. U šta god on i slični njemu vjerovali, istina je jasna agresija na R BiH je izvršena od strane R Hrvatske uz činjenje zločina protiv čovječnosti, za koje su tek odgovarali po komandnoj odgovornosti, izvršioci tek trebaju doći na red.