Srbija i Hrvatska nikada nisu priznale, teritorijalni integritet, politički subjektivitet i suverenitet države BiH. To nepriznavanje je matrica antibosanske politike koja se prije svega ogleda u nametanju antibosanske teorije i prakse da su u BiH suvereni narodi, a ne da je suverena država BiH, podjeli državne imovine na entitete i vlastitim naoružavanjem. Deklaracija o srpskom narodu i najavljena deklaracija o hrvatskom narodu pokušavaju kroz afirmiciju principa suverenosti naroda u odnosu na suverenitet države, dovršiti ono što se nije završilo u agresiji i genocidu, podjela BiH. Na toj matrici se vaspitaju mlade generacije o BiH kao nemogućoj državi.

Navedena antibosanska kampanja se sve više prenosi u dijasporu, posebno sjevernoameričku dijasporu. Radi se o ofanzivi udružene antibosanske politike, posebno eskalirane, nakom ovogodišnje sjednice Generalne skupštine UN, putem osnivanja raznih paradiplomatskih predstavništava, ilegalnih organizacija i zajednica. Za paradiplomatske udružene antibosanske politike i prakse, najodgovornija je država BiH, ali odgovorni smo i mi – bosanskohercegovački državljani koji statusom i porijeklom, s vanjske strane – iz dijaspore, posebno iz Sjeverne Amerike, moramo i hoćemo zaštititi interese bosanskohercegovačke države.

Udružena paradiplomatska, antibosanska koalicija, koja je za mjesto svog udruženja, ne slučajno, izabrala teren Sjeverne Amerike, proturječi svojoj bosanskohercegovačkoj državi koju zapravo ne prizna, a navodno diplomatski predstavlja, ali i proturječi i općim, univerzalnim principima ljudskih prava i sloboda, demokratije i međunarodno priznatih konvencija. Matrica antibosanskog djelovanja je prije svega usmjerena na takozvanom ekstremizmu i radikalizmu Bošnjaka. Antibosanska matrica je toliko jaka da pojedini, dovoljno ne informisani sjevernoamerički akademski i drugi krugovi, počinju manje vjerovati u historijske i naučne dokaze o bošnjačkm faktoru kao faktoru očuvanja ne samo BiH, već i Evrope, faktoru koji je svoj narodni kredo gradio ne samo priznavanjem, poštovanjem i prihvatanjem drugog i drugačijeg, već i zaštitom drugog i drugačijeg.

Navedena antibosanska koalicija sarađuje sa onim djelatnicima u diplomatiji BiH koji ruše vlastitu državu, a pritom niko ih ne sankcionira niti procesuira. Rušitelji BiH su zauzeli mjesta u diplomatiji koja zapravo nije državna diplomatija. Takva diplomatija detaljno demontira BiH na veoma važnom i osjetljivom polju diplomatije.

Bosanskohercegovačka dijaspora, posebno u Sjevernoj Americi, mora mnogo jače ostati na liniji budnog motrenja zaštite bosanskohercegovačkog interesa. Zalažući se za mir, istinu, pravdu, ljudska prava i slobode definitivno treba odbaciti protagoniste antibosanske politike i prakse. Mlade generacije u dijaspori treba učiti o vrijednostima BiH, vrijednostima mira i slobode, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji.

Jedan od najvažnijih ciljeva intenzivne antibosanske kampanje u Sjevernoj Americi je pokušaj da se potpuno promijeni karakter agresivno genocidnog rata na BiH. Planski se pokušava sakriti ono što je nauka davno dokazala, a presude internacionalnih sudova potvrdile, a to su: na RBiH izvršena je oružana agresija, na teritoriji nezavisne i međunarodno priznate RBiH, članice UN, nad njenim građanima, posebno Bošnjacima, izvršen je zločin genocida. Radi se o ofanzivnom, organizovanom i planskom pokušaju antibosanske koalicije u Sjevernoj Americi u negiranju i prekrajanju navedenih naučnih i sudskih činjenica. Na ovako radikalno negiranje sudske i naučne istine, što je u principu negiranje međunardne pravde i međunarodnog prava ali, i međunarodno priznate bosanskohercegovačke države u Sjevernoj Americi, potreban je jasan odgovor bosanske udružene koalicije u matici i dijaspori, piše u saopćenju Instituta za istraživanje genocida, Kanada {IGK}.