Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


(PRED)RATNE PREVARE
Procitaj komentar

Autor: Haris Hojkurić
Objavljeno: 12. January 2018. 20:01:14

Naime, muslimani su iz straha i predostrožnosti od stradanja početkom rata ostavili svoje kuće i imanja te izbjegli kod familije i prijatelja u obližnju Banjaluku. Bili su smješteni već neko vrijeme kad ih je, jednog dana, posjetila visoka delegacija uglednih Srba, komšija.
Došli da ih mole da se vrate svojim kućama. Zapomagali su da će ih, ako se komšije ne vrate, ustaše pobiti i protjerati. Objašnjavali da je jedini način da prežive i opstanu taj da pozovu i dovedu muslimane nazad.


U bivšem sistemu (zvanična ideologija - ateizam) urijetko su bila otvorenja džamija. Kada bi negdje i bilo svečano otvorenje naš Odbor islamske zajednice Banja Luka zakupio bi autobus i organizovao odlazak na tu svečanost. Rahmetli otac, volio je putovati i ovakve prilike ne bi ni po koju cijenu propustio. Čini mi se da, haman nije bilo otvorenja džamije u Bosni, a da na njega nismo otišli. To je bila baš rijetkost.

Putovanja su bila zanimljiva, jer su osim te vjerske note: učenje ašereta, donošenja tekbira i salavata, te izvođenja ilahija i kasida, bila pravljena pomalo i turistički; gledalo se da se obiđe i upozna što više; po onoj ferijalnoj "upoznaj domovinu da bi je više volio".

I zaista, vidjelo se krajeva, upoznalo finih ljudi, posjetilo sela i gradova. Tako sam kao dijete obišao kulu Husein kapetana Gradaščevića u Grdačcu, tekiju na Buni, Stari Most, džamiju sultanije Esme, Stari grad Jajce, Zagrebačku džamiju.... upoznao sam i naše prvake i slušao ih dok govore okupljenom narodu - od rahmetli Huseina Đoze, Ahmeda Smajlovića, reisa Naima Hadžiabdića i mnogo, mnogo drugih.

Svaki put kada bi iz Banjaluke išli u pravcu Varcar Vakufa (Mrkonjić Grad) i Jajca prolazili bi kroz Bočac. Tad bi nekako u autobusu nastajao tajac, muk, jeziva tišina. U zraku osjetiš nelagodu i tjeskobu. Vidio sam, ljudi u sebi uče fatihe i potom polahko rukama potiru lice. Niko ništa nije govorio, svi šute. Znao sam o čemu se radi. Otac nikada nije propustio priliku da mi rukom pokaže na pitome, prelijepe, zelene predjele Bočca i okoline te prepriča slučaj iz Drugog svjetskog rata koji se tu odigrao sa našim narodom.

Naime, muslimani su iz straha i predostrožnosti od stradanja početkom rata ostavili svoje kuće i imanja te izbjegli kod familije i prijatelja u obližnju Banjaluku. Bili su smješteni već neko vrijeme kad ih je, jednog dana, posjetila visoka delegacija uglednih Srba, komšija.

Došli da ih mole da se vrate svojim kućama. Zapomagali su da će ih, ako se komšije ne vrate, ustaše pobiti i protjerati. Objašnjavali da je jedini način da prežive i opstanu taj da pozovu i dovedu muslimane nazad.

Sa njihove strane svima su garantovali bezbjednost i sigurnost, te da će ih štititi od četničkih jedinica iz šireg okruženja. Naši ljudi su im povjerovali i ubrzo se spremili da idu nazad svojim kućama.

Za dva - tri dana vratili su se na svoje. Sad sam zaboravio kako je to tačno bilo, kojim putem i prevoznim sredstvom su to napravili.

Uglavnom, svečano su ih dočekali, sa muzikom, pečenim volom na ražnju, janjetinom i slično. Dva dana je slavlje trajalo, orilo je i gorilo, pjevalo se i veselilo, puške su u zrak pucale... da bi ih treći dan, do zuba naoružane komšije opkolile, zarobile, iskupili su ih na sredinu mjesta i sve odreda poklali. Nisu birali ni jel' muško ni jel' žensko, mlado ili staro, zdravo ili bolesno; kama je sve čekala.



Tako je stradala gotovo sva porodica Dizdara. Samo jedan dječak dok su ih privodili, od nekih desetak godina zapomagao je da ga boli stomak i da mora ići u zahod. Četnik je dozvolio, rekao mu da požuri i čekao ga je ispred. Međutim, dijete je vidjelo da tu nešto nije u redu, probio je daske sa zadnje strane poljskog wc-a, polahko se izvukao i pobjegao u obližnju šumu.

*****

Dragan Stojičić je bio iz Baraća, sela iz Mrkonjić Grada. Išli smo zajedno u srednju školu. Bio je otvoreni srpski nacionalista, ali je u tome bio iskren, ništa nije zamotavao ili uvijao. Meni to nije smetalo jer sam bio načisto i znao s kim imam posla. Dosta smo razgovarali o nacionalnom pitanju u Bosni i Hercegovini pa i šire. Roditelji su mu jedno vrijeme živjeli u Australiji i bili su aktivni članovi kojekakvih emigrantskih, četničkih organizacija i pokreta, tako da je i on sam bio do srži u tome. Od njega sam dobio na čitanje knjige "Sudija" i čini mi se "Nož" Vuka Draškovića, i još neke druge, njihove literature, tako da sam dobio dobar uvid u srpsku ili bolje kazano velikosrpsku nacionalnu ideologiju.

U njega je pola familije bilo u četnicima, a pola u partizanima. Saznao sam i da su Baraći bili podijeljeni, tačno se znalo s koje strane ceste su bili četnici, a s koje partizani, gdje su se bitke vodile, ko je koga i gdje ubio, kako je koje selo zapaljeno, poklano, protjerano ili opljačano. Dragan je bio dobro upućen i detaljno mi je o tome govorio. A ja sam bio zahvalan slušalac; što jest, jest. S pažnjom sam ga slušao. Sad mi je žao što to tada nisam zapisivao. Tih detalja se više gotovo ništa ne sjećam, a znam da su bili značajni i da ih je trebalo pribilježiti. Šteta.

Često nam se tako u razgovoru znao pridružiti i Mastalo Jovo. Mastalo je bio iz Stričića, sela iz kojeg je bio i srpski pisac Petar Kočić. Rijetko se uključivao u razgovor, više je slušao.
Jednom tako, kaže mi: e vala Harise i ti trebaš doći kod mene na selo. Da vidiš kako mi proslavljamo i obilježavamo slavu.

A ja mu hladno: jes vala, evo sve letim da dođem gore među vas, da me zakoljete!! Ne pada mi napamet!!
On iskolačio oči, gleda i ne trepće.
- Ti nisi normalan!, - povika
Šta to pričaš, čovječe?!
Jel' s tobom sve u redu?!
Pusti Jovo, Boga ti, k'o da ja vas ne znam. Prvih par sati bi bili fini, ljubazni, pravi domaćini, a onda bi se ponapijali, naroljali se da izvineš, gledali me ispod oka, dok nebi neko zakrvavio i rekao: vidi onog 'turčina' da mu majku njegovu, da mi njega sad odradimo. I to bi bilo to.
Kasnije ujeo vuk magarca, a mene više nema.
- Ti si lud.
Sad već smirenije govori, al' i dalje u mene gleda sav zaprepašten.
- Neću više o tim stvarima da pričam, reče odlučno i ode. Uzrujan sjede na svoje mjesto. Dugo je sjedio i šutio, gledao zamišljeno u daljinu. Više se nikada meni i Draganu nije priključio dok smo bistrili politiku.

A meni pred očima slika onog našeg nevino nastradalog naroda. Mislim se: neka sam ja Jovo i lud i budala, al' nek' sam ti ovo rekao. Da znaš da nas ima koji znamo, a i pamtimo. Siguran sam da smo se nas dvojica vrlo dobro razumili.

*****

Nije prošlo dugo, od te Jovine i moje diskusije, kao da sam bio nešto naslutio, kad se u Gornjem Šeheru desi strašan zločin. Jedan sugrađanin kome sad ne mogu da se sjetim imena zašao po ulici i počeo redom da ubija muslimansku djecu, dvoje je uspio usmrtiti, i jednog čovjeka od nekih 30 - tak godina koji je pritrčao i pokušao da ga zaustavi. Jedno dijete je bilo ranjeno. Žao mi je što sam svima njima zaboravio imena, ali banjalučani će se već sjetiti. Dženazu smo im klanjali na mezarju pokraj Halil pašinog turbeta.

Zvanična verzija događaja bila je da je bio lud. Pa naravno da je bio čim je uradio takve, grozne stvari. Ali ipak jedan detalj je bio znakovit i o njemu se po čaršiji pričalo: prije nego što bi dijete ubo nožem svako je upitao - kako se zoveš? Ako je čuo muslimansko ime nož je radio. Tu s muslimanskom djecom igrala se i jedna djevojčica srpske nacionalnosti, kad mu je rekla ime nije je dirao nego je rekao da tu ne treba da se igra i da ide kući. Nastavio je da traži i ubija muslimane.

Sjećam se dobro kad se na času u Elektro školi kod nastavnika Branka Kovačevića povela priča o tome i kad je neko sa strane rekao da je ubica lud, kako je Vernesa Hamzić prokomentarisala: dobro, kad je lud kako je onda znao da bira i ubija samo muslimasku djecu? Na to njeno pitanje nije bilo odgovora. Odgovor je stigao par godina kasnije.

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» MEVLUD U BANJALUCI
09. October 2023 02:25
» OŽENI SE MIRSO MLAD
05. May 2021 15:52
» MA MOŽE SE I BESPARA
19. April 2021 14:01
» SPRAM OBRAZA!
17. February 2020 01:27
» I JOŠ JEDNOM O ANDRIĆU
03. August 2019 08:52
» NEDELJKO
20. September 2018 21:04
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif