Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


Tutin, Pešter, Sandžak
NOĆAJE – SELO NEZNANOG ŠEHA
Procitaj komentar

Autor: Prof. dr. Hajrudin Balić
Objavljeno: 08. February 2018. 02:02:34

Autor: Prof. dr. Hajrudin Balić, sin Vezire Šehović-Balić: I tako, selo je živjelo svoj skladni i moderni život, mnogi su u tome vidjeli sjaj. Niko nije ni slutio da idilični život ovoga sela odbrojava svoje zadnje dane. Ono što nisu učinili ratovi, bolesti i druge pošasti, život ovoga sela ugrozi iseljavanje stanovnika. Muhadžirluk u Tursku sredinom dvadesetog vijeka, odlazak omladine krajem dvadesetog vijeka i iseljavanje porodica u gradove, Noćaje nije preživjelo. U novi milenijum ovo mirno sandžačko selo ulazi bez svojih žitelja i tako lagahno umire.


Sada je zima 2018. godina, vrijeme velikih naučnih i tehnoloških dostignuća. Vrijeme u kome vidiš sagovornika koji je hiljadama kilometara daleko, kad pratiš dešavanja širom svijeta uživo, kao da si prisutan, haman kao da ti se neposredno blizu to i dešava. Kad putuješ brzo i čitave meridijane i države za nekoliko sahata preletiš, doručkuješ ovamo a ručaš negdje tamo. Kad imamo svega, skoro napretek. Kad su nam kuće postale komotne i udobne, kad blagodati ne možemo ni pobrojati...
U sjenci spomenutoga nečujno nam se nešto uzelo. Život nam se promijenio, nešto smo dobili, ali mnogo toga izgubili.



Samo prije dvadeset godina kao dječak sam dolazio u goste svojim daidžama, djedu i biki u selo Noćaje. Bijaše to brdsko seoce na obroncima Šiba, šumovitih brda iznad sela koje stanovnici sa koljena na koljeno stoljećima tako zvahu. Čukar je brdo koje kao stasiti stražar strpljivo bdi nad gomilom kuća u njegovoj sjeni.
Noćaje je jedno od malih sela u opštini Tutin koja se nalazi u Sandžaku. Selo se uzdiže iznad visoravni Koštanpolje u oblasti Donje Pešteri. Geografski položaj Noćaja je povoljan, okružuju ga brda i šume štiteći ga od jakih sjevernih vjetrova koji nemilosrdno pušu sa planine Ninaje. Veliki broj izvora pitke vode, plodna zemlja, život mještanima učiniše lakšim. Bar se vode nije oskudijevalo a pšenica i ječam su se mogli zasijati. Ovo selo je zanimljivo po tome što ga nastanjivahu pripadnici jedne porodice sa prezimenom Šehović. Na dnu sela je i groblje koje primi sve one koji na onaj svijet preseliše a među njima i legendarnog Šeha koji je služeći turskoj vojsci u kraj došao iz daleke Anadolije. Po legendi koju s koljena na koljeno pračaju mještani ovoga sela, Šeh je na Pešteri došao sa suprugom i sinom, tu se udomaćio i dobio brojnu familiju. Legenda kaže da su Šehovići po njemu dobili prezime. Po dostupnim podacima to se desilo negdje između 1810. i 1820. godine. Od tada se Noćaje razvija i bilježi svojevrsni razvoj.



Dvadesetak kuća skrivenih u dolinama i na brežuljcima Noćaja udomilo je stotinak stanovnika. Dobri domaćini koji se bavahu stočarstvom i zemljoradnjom stoljećima nastojaše da ishrane svoju čeljad. Noćaje je nekada bilo sjedište mjesne kancelarije, imalo je prodavnicu, a sve ove ustanove su bile smještene u jednoj zgradi na vrh sela koju su seljani zvali “dom“. Stanovnicima sela nije bilo lahko priuštiti sve potrebno, ali puke sirotinje nije bilo. Selo je bilo daleko od glavnih puteva, čaršija i pijaca, a da ne pričamo o ambulanti, školi, prodavnici. Mještani su morali prelaziti dug put da bi došli do prve prodavnice a djeca bi do škole putovala satima. Izuzimajući kratke periode ugodnosti i raskoša, život u ovom selu je bio težak i pun iskušenja - posebno u zimskim mjesecima kada je sniježni pokrivač otežavao kretanje i rad. Kuće u selu su izgrađene obično na dva nivoa od kojih bi prvi - prizmeni bio namijenjen za stoku, a drugi su nastanjivali ljudi. Noćaje je bilo jedno od prvih sela koje je ovu praksu dokinulo i skoro svako domaćinstvo je napravilo posebne zgrade za stoku - takozvane štale.
Uprkos surovim uvjetima življenja koje odlikovaše sva pešterska sela i zaseoke u Noćaju je imalo i ugodnih trenutaka. Šehovići su ljudi blage naravi, lijepa ponašanja i vesele ćudi. Djevojke ovoga sela su nadaleko poznate po ljepoti i lijepom ponašanju i tako bile čežnja mladićima cijeloga kraja. Momci iz sela su voljeli igrati fudbala i druge igre, a poslovi u polju ih nisu mnogo zanimali, to bi radili samo kad su morali. U selu je bilo hodža što je značilo da je to selo pobožnih ljudi. Meni je ostao u sjećanju Nazim-efendija koji je bio oličenje smirenosti, pristojnosti i pobožnosti. Bilo je i svirača – dakle, u selu se i veselilo. Često bi se na Bazvama, brežuljku iznad sela, okupila mladež da uglas zapjevaju i kolo zaigraju. Pošto su bili rođaci, atmosfera je bila opuštena i u granicama pristojnosti. Momci su na ledini bacali kamenje i tako pokazivali svoju mladalačku snagu, dok su djevojke uz izradu rukotvorevina šaptale o mladićima koji nerijetko navraćahu u selo. Djeca su se zabavila svojim igrama, a za to su uvijek nalazili ideje i načina. Domaćini su pored brige o djeci i ostalim ukućanima vodili brigu o stoci. Šehovići su bili poznati kao dobri domaćini koji uzgajaju autohtone vrste bikova koji su na velikoj pijaci u Koštanpolju uvijek privlačili posebnu pažnju i imali dobru cijenu. Ešref je bio domaćin koji je svojom smirenošću i strogim pogledom ulivao poštovanje kod odraslih, a strahopoštovanje kod nas mlađih. Iako je odrastao kao siroče, Allahovom voljom i mukotrpnim radom, Ešref napravi svoju kuću i izgradi uzorito domaćinstvo. Sjećam se da je pored pune štale stoke imao i par volova domaće rase tamnosive boje. U selu su se uzgajale i bivolice koje davahu posebnu vrstu mlijeka od kojega je kajmak bio najukusniji, čuveni bivoljeći kajmak. Noćaje je bilo selo razboritih i hrabrih ljudi. Ta hrabrost ih je često koštala života. Poznati komita iz Noćaja bio je Sait Šehović. On se poput mnogih drugih sandžačkih komitaša svrstao u red onih koji su prkosili režimu i rizikujući sopstveni život stali u zaštitu svoga naroda. Komitaši Sandžaka su branili narod od čestih nasrtaja četničkih hordi sa planine Golije. Ovi heroji su kasnije bili meta navodnim oslobodiocima koji viđene Bošnjake ubijaše. Mnogi viđeni Bošnjaci planiranim procesima torture završiše u jamama Hadžeta. Sait je nekim čudom preživio pogrom sandžačkih prvaka.



Mir ovog malog sela s vremena na vrijeme prekidale bi razmirice i svađe pojedinih stanovnika koje bi nekad završavale i ubistvima. Nemali broj rođaka stradao je u ovom selu zbog sitnih svađa i razmirica. Ovo je poput kletve bivala sudbina mnogih pešterskih sela čija zemlja je natopljena krvlju ubijenih u raznim nesrećama od kojih su nažalost i međubratske svađe.
U vremenima duge historije ovoga mjesta važnu ulogu su imale žene. Domaćice iz Noćaja su prkosile uvjetima življenja i u naručju su odgajale generacije svoje djece. One su pravi heroji koji se nosiše sa nedaćama, iskušenjima i teškim uvjetima življenja. Majke Šehovića dopriniješe da život u Noćaju bude izdržljiv i pun dinamike i ugodnosti. Noćajke, kako se popularno zvahu žene Noćaja, rame uz rame sa svojim muževima, braćom i sinovima davahu doprinos održavanju na ovim brdovitim predjelima Pešteri. Razne rukotvorevine žena ovog mjesta činile su važan izvor nafake. Djevojke su organizovale posjetke- sijela i prela na kojima su pravile stazice i ćilime. Ove nesvakidašnje proizvode mještani nazivahu „sprema“ što je podrazumijevalo ukrasnu tkanu robu koju bi djevojka nosila kao sopstveni dar kod udaje. Kad bi se osigurala sprema onda bi se tkale stazice i ćilimi koji bi se prodavali kao trgovačka roba koja je svoje mušterije nalazila u Novom Pazaru, a stizala je čak i do Dubrovnika i Stambola. Domaćice su od kravljeg i ovčijeg mlijeka pravile prepoznatljivu vrstu domaćeg sira, kajmaka i metanice. Danas mi je u sjećanju kajmak moje rahmetli bike Kimete. Ukus hrane koju je ona spremala nikada više nisam nigdje okusio.
Majke bi obavezno podučile kćerke neophodnim vještinama tkanja, pletenja i heklanja. Nezamislivo je bilo da se djevojka uda a da već nije savladala pripremu hrane, posebno je važno bilo znati da se pravi hljeb, pita i slatko.



Ljeti se vrijedno radilo i zimski odmor zamijenila bi motika i ralo. Njive se još ne bi osušile od otopljenog snijega a volovi bi već bili upregnuti. Sa prvim sunčanim danima orio bi se glas onih koji gone volove. Nadaleko se čuje glas vrijednih seljaka koji riječima „hojs ovamo“ upravljaju volove. Nekim čudom volovi bi razumjeli upute gazda i tačno su znali šta koji glas znači - među njima je postojala skladna komunikacija. Obrada njiva i setva žitarica trajala bi oko mjesec dana. Taman kada bi trebalo da se od proljetnih poslova odmore, domaćini bi ocijenili da je vrijeme za kosidbu. Kosidba bi trajala čitav mjesec dana tokom ljeta i uglavnom se kosilo ručno. Završetkom sakupljanja zadnjih vila sijena s kojima bi se završili naviljci, plastovi i sijena, već je bilo vrijeme za žetvu ječma i malobrojnih njiva pšenice. Prije jeseni bi se kopali krompiri, sakupljale tikve i pobralo voće. Noćaje je poznato po ukusnim vrstama kruške i šljive. Jerebazva i Đula, autohtone vrste kruške i jabuke, nigdje nisu ukusne kao u Noćaju.
I tako redom, od posla do posla, okretao se životni krug mještana Noćaja. Sječa drva po obroncima gajeva najavljivaše blizinu hladne i duge zime. Noćajci nisu bili kao ostali mještani Pešteri koji ne bi sakupljali drva prije snijega. Po nekom, meni nejasnom, ustaljenom običaju domaćini u mnogim pešterskim selima nisu gomilali drva prije snijega već bi po potrebi sa sjekirom na ramenu i upregnutim kljusetom, kako su nazivali konje, odlazili u obližnju šumu da odsječu jedno drvo i tako familiji osiguraju ogrjev, i to tek za nekoliko dana. Vrijedni domaćini u Noćaju drva bi pripremili na vrijeme. Sjećam se da bi oni na volujskim kolima tovarili džakove brašna i soli. U zimu se spokojno ulazilo tek onda kada su drvljanici složeni a koševi u hanbarima i na tavanima puni ječma i pšenice. Brašno je bilo smješteno u Naćvar. Naćavar je posebno napravljen magacin za brašno.
I tako sa prvim sniježnim pahuljicama selo bi unišlo u svoj dugi zimski odmor. Duge zimske noći bile su prilika za posjetke i muhabete.
Kad bi iz podnožja sela dolazio musafir ili kakav namjernik, prvo bi se začuo lavež domaćih pasa koji kao u horu dočekuju gosta. Selom bi se brzo pročuo glas da su kod nekog došli musafiri. Svako ko je imao goste morao je računati i na rodbinu koja će doći na posjedak da muhabeti sa musafirima. Domaćin bi ozbiljno zamjerio rodstvu – rodbini ako ne bi došli na posjedak i zajedno otvorili muhabet. Musafiri bi u selu ostajali nekoliko dana i to bi značilo da se u tom domu otvaraju ozbiljne teme, sprema najbolja hrana i biva ugodno i lijepo - baš onako serbes kako se tada govorilo. Stariji bi se okupili oko mangala (metalni predmet namijenjen za iznošenje žara iz vatre) i muhabetili svoje teme. Kao u svakoj bošnjačkoj kući i kod Šehovića je imala posebna soba za musafire. Ako bi broj musafira bio velik, to nipošto ne bi predstavljalo problem za domaćina. Najbliži rođaci bi se ponudili da sa zadovoljstvom ugoste musafire koji nemaju mjesta u njegovoj kući – za njih bi to bila posebna čast. Ovo bi bivalo važno onda kada je u selu svadba ili neki drugi vid okupljanja.
Viđeni ljudi u Noćaju nisu bili poput domaćina u drugim pešterskim sredinama, uvijek su imali sluha za potrebe mladih i dopuštali su da se oni druže, okupljaju, igraju i tako ispunjavaju slobodno vrijeme, koga su, posebno zimi, imali napretek.



Vrijeme je okrenulo svoj točak sudbine i savremeno življenje dođe i u Noćaje. Sedamdesetih godina, u drugoj polovini dvadesetoga vijeka, u selo je došla struja, uključeni su prvi televizori i radioprijemnici. Omladina je krenula put velikih gradova, neki zbog školovanja i drugi brojniji zbog posla. Noćaje tada dobi i svoje prve gastarbajtere. Svi su mislili da za selo dolaze bolji dani, tako je izgledalo. Oni su jedan po jedan, trbuhom za kruhom i u potrazi za boljim životom napuštali svoja ognjišta. Sinovi Noćaja tako stigoše od Turske na istoku, gdje postoji velika populacija porodice Šehović u gradu Pendiku, preko Švedske u kojoj živi zavidan broj Šehovića a među njima i prosvjetni radnik Henefija Šehović sa porodicom, do daleke Amerike preko Atlantika gdje je stigao Bido Šehović sa familijom. Šehovića ima i u dalekoj Australiji gdje je živio Adem Šehović a čija porodica i danas tamo živi.


I tako, selo je živjelo svoj skladni i moderni život, mnogi su u tome vidjeli sjaj. Niko nije ni slutio da idilični život ovoga sela odbrojava svoje zadnje dane. Ono što nisu učinili ratovi, bolesti i druge pošasti, život ovoga sela ugrozi iseljavanje stanovnika. Muhadžirluk u Tursku sredinom dvadesetog vijeka, odlazak omladine krajem dvadesetog vijeka i iseljavanje porodica u gradove, Noćaje nije preživjelo. U novi milenijum ovo mirno sandžačko selo ulazi bez svojih žitelja i tako lagahno umire.

Žagor djece, lavež pasa, riku bikova i umiljati trk jaganjaca oko ovaca zamijeni mukla i sablašna tišina. Šehovića više nema na obroncima Šiba. Oronule kuće, mezarje na dnu sela samo su nijemi svjedoci da je tu nekada bilo života. Tek poneki znatiželjni nostalgični potomak Šehovića, a među njima i ja, nekad navrati da obiđe selo i sjeti se ne tako davnog života u njemu. Neki napraviše kućice u kojima provode ljetnje dane, ali to je samo pokušaj da se oživi nešto čega više nema.
Noćaje tako posta prvo sandžačko selo bez ljudi u njemu. Noćaje ljudi napustiše, a ono poput ranjenog tijela iskrvari i lagahno umrije.

Januar, 2018.
Novi Pazar

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif