Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Današnji svečarski dani, u ovome gradu „ slučaja „ Mostaru, na dan 10-tog travnja, sada uz prisustvo gostiju iz Republike Srbije i njihovog predsjednika, Aleksandra Vučića, veoma je lukavo, perfidno i krajnje licemjerno organizovano, u privatnoj režiji, orguljaša, Dragana Čovića i njegove, HDZ-ove falange, jasno bez Bojane Krišto nikada, i inih čimbenika. Ovoga puta, bez prisustva naših predstavnika Bošnjaka, ništa nije slučajno, „lukavi i perfidni“ gospodar i domaćin ovih događanja, Dragan Čović, dobro je to osmislio, po receptu i ugledu iz 90-tih godina, ali ovoga puta sa izloženim zastavama, HDZ-a ili Herceg Bosne i Republike Srbije.

Glede istine, osobno se javljam iz grada „slučaja“ Mostara, na današnji dan i podsjećanja, na tmurne trenutke iz prošlosti, od 10. travnja 1941. godine i formiranja Pavelićeve, ustaške tvorevine NDH.

Upravo, na današnji dan, u ovome gradu, kakve li slučajnosti, svečano se otvara i sajam gospodarstva, a da ironija života i svih prethodnih događanja, bude ilustritativna, partner je Republika Srbija, a njen govornik-partner i uvodničar, je njen predsjednik, Aleksandar Vučić.
Simbolična transformacija i naše prošlosti i naše budućnosti, veoma karakteristična, ali za mnoge, naše građane i narode maglovita i neshvatljiva, te je nužno, pomalo i rasvjetliti, sa malo više hrvatskih riječi, kako bi je razumio i naš susjed, „ugroženi“ i „čistokrvni“ hrvatski građanin i njegov doglavnik, akademski orguljaš, iz mostarskih Bara, Dragan Čović.



Njegov, privatni i osmišljeni, veoma „lukavi“ scenarij, a imao je od koga i naučiti, od svoga mentora i poglavnika, Franje Tuđmana i njegovih čimbenika, iz nacionalističko-ustaške ili bolje rečeno, fašističke, naslijeđene tvorevine iz vremena NDH, tzv. Hrvatske demokratske zajednice, kao dokazanih realizatora, osmišljene i realizovane agresije, na ovaj grad i našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu.

Njihovom lukavstvu i licemjerstvu, teško je dodkočiti i shvatiti, poentu svih njihovih nakana, kako u proteklom periodu, isto tako i danas, sa ovim slučajnim organizovanim svetkovinama i pozvanim gostima.
Radi prisjećanja, za naše građane i sve narode, početkom 90-tihz godina, po formiranju nacionalno- nacionalističkih stranaka, u našoj državi, veoma nam je znano da su se na stadionu Koševa, u mome rodnom Sarajevu, viorile, uvezane zastave, SDA i HDZ-a, istina sa slabim čvorovima vezivanja.Za umne i pametne građane, patriote ove nam jedine domovine, nagovještaji su bili nešrijatni, sa okusom gorčine i zloćudnih nadanja, što se veoma brzo i ostvarilo, sa krvavim posljedicama, hiljadama nevino ubijenih i prognanih građana, sa razrušenim domovima i uništenim materijalnim dobrima, sa razorenim fabrikama i opljačkanim dobrima.

Tako je to bilo ‘90-tih godina

Međutim, današnji svečarski dani, u ovome gradu „ slučaja „ Mostaru, na dan 10-tog travnja, sada uz prisustvo gostiju iz Republike Srbije i njihovog predsjednika, Aleksandra Vučića, veoma je lukavo, perfidno i krajnje licemjerno organizovano, u privatnoj režiji, orguljaša, Dragana Čovića i njegove, HDZ-ove falange, jasno bez Bojane Krišto nikada, i inih čimbenika.
Ovoga puta, bez prisustva naših predstavnika Bošnjaka, ništa nije slučajno, „lukavi i perfidni“ gospodar i domaćin ovih događanja, Dragan Čović, dobro je to osmislio, po receptu i ugledu iz 90-tih godina, ali ovoga puta sa izloženim zastavama, HDZ-a ili Herceg Bosne i Republike Srbije.

Tako je to danas, 10. travnja 2018. godine Večera bez Bošnjaka: Pogodan teren za zagovaranje HDZ-ovih izmjena Izbornog zakona BiH

Pitajmo se, da li je ovo dobro, da li nas asocira, na nešto već viđeno i doživljeno, sa tragičnim posljedicama, iz naše tmurne i kobne prošlosti.
Ovakve prilike i povodi, sajmova gospodarstva, ne smiju biti nikakav paravan, ovakvih „lukavih“ nakana, da se i zaboravi 10-ti travanj koji ima svoju tragičnu simboliku, ali bilo kakve priče o izbornom zakonu i nastojanja, ovakvoga domaćina, usmjeravanje vode na svoj mlin, igrokaz je za malu djecu. Dovoljno je bilo, da je taj isti, samozvani akademik i gangaš, Dragan Čović, već ranije, usmjerio i promjenio tok rijeke Radobolje, oko svoje hacijende, „znojem“ izgrađene. Nije, nikakvo čudo, da mu upravo, u takvom ambijentu, za organizovanu večeru ovim gostima, na izvoru Radobolje, simbolično odgovara i prija, jer je ista HDZ-ova, a ni porezi se ne moraju državi plaćati.
U svakom slučaju, ovom prilikom, veliko i iskreno priznaje i čelnicima iz reda Bošnjaka, prije svih gospodinu Bakiru Izetbegoviću i Denisu Zvizdiću, da su na vrijeme prozreli sve nakane i namjere, „lukavog“ domaćina i normalno se nisu odazvali ovome sijelu i neukusnim besjedama o izbornom zakonu, na neprimjerenim mjestima.

Iskreno mi je žao, što je naš „slatko- riječivi“ Vučko, uletio u ovakvu zamku, te bi po povratku u Beograd, trebao održati predavanje svim svojim savjetnicima, a možda ih ostaviti i bez plate za mjesec travanj?

Kada sam se nadao, da bi naši organi bezbjednosti, konačno i mogli, našeg velikog separatistu, mrzitelja i rušitelja, jedine nam domovine, privesti pred sud pravde, jer isti prije par dana i zvanično, po ko zna koji puta, izjavljuje; „Vrijeme je za ujedinjenje Srbije i Republike Srpske".

Kako, dalje kaže u istom svome intervju;“ Bez obzira na težinu tragedije koju su preživjeli, Srbi moraju da se saberu, okupe i definišu svoje nacionalne ciljeve, istakao je u intervjuu za beogradski list “Alo” predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Mislim na integraciju srpskog naroda u svakom pogledu, u državotvornom, ali i na integraciju u smislu naših vrijednosti – svuda gdje žive Srbi. Treba doći do svake srpske zajednice, gdje god da se ona nalazi, kako bismo se integrisali u tim vrijednostima i ojačali naš identitet“, – rekao je Dodik.

Ove svoje lucidne, separatističke i nacionalističke ideje, sa psihijatrijskom dijagnozom, rabi guslar iz Laktaša, od doktora Raše, njihovog Slobodana, „balvanaša“ sa Gazimestana, a. Nažalost, svi su izgledi da je pridobio i Vučka, Aleksandra Vučića, ovoj ideji.
Nije čudno, da se i našao u ovome društvu u našem gradu Mostaru, gdje su ineče, Srbi „dodikovci“ tzv. udruženi predstavnici neke koordinacije, uz podršku i blagoslov Crkvenih vjerodostojnika i Vladike Grigorija, ortodoksnog „dodikovca“.

Nastoje oni, udruženim snagama, uvesti sve Srbe u zajednički tor, kako bi svi mogli rabiti istu vjekovnu mitologiju srpskoga, nebeskoga naroda, te uz vjerovanje svome Bogu i njegovim izaslanicima na zemlji, sačuvati i svoje stado. Kako je, upravo, ovih dana svjetkovina i dana vaskrsnuća Isusa Hrista i praznik, naš pravoslani Vaskrs, nadati se da će mo nekad doživjeti katarzu, da će mo svi vaskrsnuti, spustiti se na zemlju i obnoviti našu duhovnu i ljudsku vrijednost, koje nam nalažu i svete knjige.

Kako to i napisa, moj prijatelj i divni novinar iz Stoca, Nermin Bise;
„Dodik i Vučić ostaviti svom narodu u amanet. Naime, nakon prihvatanja poziva na ceremoniju koja se održava na dan osnivanja NDH i koja se odvija pod sloganom sa izravnom referencom na ustaški pozdrav „Za dom spremni“, ni Vučić ni Dodik više nikad neće zvučati ozbiljno kada budu kmečali o genocidu nad Srbima u NDH“ / završen citat /.

Svakako, za kraj, mojim čitaocima, posebno sunarodnjacima, ma gdje bili, dajem na znaje, da ovaj tekst i redove, upravo piše, jedan Milan, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin. Volim i Republiku Srbiju i njene građane, njihov sam student i inžinjer, sa Beogradskog Univerziteta, graditelj tri velika industrijska objekta u Srbiji i konačno, njihov zasluženi penzioner.
Zato mi, sve skupa, veoma teško i neprimjereno ili neprijatno pada, tako doživljavam, ovakve posjete i razgovore, našeg predsjednika Vučića i njegovih saradnika, sa našim ozloglašenim i dokazanim diskriminatorima, svega što je srpsko bilo, u ovome gradu i firmama, kao Aluminij, Soko i ine. Ova, nacionalistička stranka HDZ, sa svojim rukovodstvom, na čelu sa Draganom Čovićem, u kontinuitetu, od agresije i Dejtona, do današnjih dana, ispoljava svoju diskriminatorsku poziciju i majorizaciju u gradu Mostaru, posebno prema građanima srpske nacionalnosti. Nije čudno, da se toliko priča i o nekonstutivnosti Srba u Mostaru, kada su moji sunarodnjaci i totalno neravnopravni u svakome domenu suživota na ovim prostorima.