Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija:

Kako, istinski, živimo u vremenima, od Dejtona do današnjih dana,, sa osobama u vlasti, koji su munafici, licemjerni i dvolični, veoma lukavi, a mnogi od njih su, kako ih definiše u svome romanu „Tvrđava“ i naš književnik, Meša Selimović, pravim „ulizicama“.
Kada se spomene i ime Bosanskih franjevaca, kapu dole, što bi rekao naš narod, milina je i zadovoljstvo njih poslušati ili nešto od njih pročitati, kako bi razagnali, zaista, tmurne oblake naše svakodnevnice, u svim domenima, našeg suživota, u državi Bosni i Hercegovini, koju, istinski, volimo i branimo, zajednički od ovih munafluka.

Franjevci: Dok je fratara, bit će i Bosne



'Vole fratri Bosnu i kažu ljudi - dok ima fratara, bit će i Bosne, pa eto, nadamo se da nećemo izumrijeti' / govori fra Josip Ikić/

Kada uvaženi Profesor franjevačke teologije iz Sarajeva, istinski konstatuje, FRA IVO MARKOVIĆ: “OVDJE NEMA HRVATA, MI SMO BOSANSKI KATOLICI!” Hrvati koji to negiraju su nacionalisti!
Fra Ivo Marković dosljedan je u kritici nacionalizma u Bosni i Hercegovini, osobito onog hrvatskog, ali i klerikalizma, te praznovjerica kojim se zaogrće plitka, spektakularizirana i medijski posredovana vjera.
Kako mi, primjereno, dolazi ovakva definicija, kao nužna satisfakcija, sospstvenog višegodišnjeg ukazivanja i poimanja, bilo hrvatskog ili srpskog indentiteta, na ovim prostorima,a posebno u gradu „slučaja“ Mostaru.
Naime, kao rođeni Sarajlija i normalni Bosanski Srbin, kao građanin, ovoga grada „slučaj“ Mostara, upravo, godinama ukazujem na ekstremni nacionalizam, izražen i dokazan, u dvostrukoj agresiji, na grad Mostar, od strane nacionalističko- ustaških čimbenika sa zapada i njihovih pajdaša, velikosrpskih nacionalista, četničke ideološke horde, sa istoka, sa postojećim domaćim snagama.
Ovi, zapadni, apsolutno su se indentifikovali sa ustašama iz fašističke NDH, što im čini i zadovoljstvo, takvoj pripadnosti i što isto ispoljavaju često, na brojnim svojim manifestacijama, bilo sportskog, kulturnog ili politikantskog karaktera, jer su uvijek ZA DOM SPREMNI, kao njihov slogan. Nikako to, nije dom i njihove države i domovine, Bosne i Hercegovine, jer su sa mislima iz fašističke prošlosti i nostalgije za prohujalom fašističkom tvorevinom, Nezavisnom Državom Hrvatskom?
Nisam znao, niti sam to ranije osjećao, do ovih agresorskih događanja i godine 1993. sa 09. majom / svibnjom, sa svim što se to događalo u ovome garadu Mostaru i šire.
Pojam ili indentitet Hrvata, u našoj državi, Bosni i Hercegovini, svakako je bio sadržan u osjećanjima i poimanju, naših sugrađana, kao jednog od konstitutivnih naroda, sasvim ravnopravnih sa ostalim narodima, koji žive zajednički u voljenoj domovini, Bosni i Hercegovini, koju bi trebali voliti i poštovati, kao i mi ostali..
Nije valjda, da postoje i neke razlike među Hrvatima u mojoj Bosni i ovih u Hercegovini? Ne lezi vraže, pored svih spoznaja i učenja i naše istotrije, koja je kako vele; „Historia magistra vitae est / Istorija je učiteljica života“, ipak je najbolje saznanje neposredno, sa osjećajima na sospstvenoj koži, što sam kao čovjek i građanin ovoga grada, mogao da osjetim u toku navedene agresije.
Upravo mi je i spoznaja, kako to veli poštovani fra Ivo Marković, da su u mojoj Bosni „Bosanski katolici“, što bi značilo da su ti drugi tzv. Hrvati, ovdje u Hercegovini, za koje sam godinama i tvrdio da su nacionalisti, jer neposredno negiraju i domovinu, Bosnu i Hercegovinu, u kojoj vjekovima žive.
Kako veli, poštovani fra Ivo Marković: „To što pojedini ne osjećaju BiH svojom nego rezervnom domovinom rezultat je pogrešnih politika koje su vođene u proteklim decenijama. Naši vjerski lideri nisu dovoljno posvećeni svojoj misiji, zato danas imamo toliko vjere u politici i političari je koriste za svoje interese”? /završen citat/



Činjenice su evidentne, da su upravo, Hrvati Hercegovine, apsolutno izgubili i svoj indentitet, te ne osjećaju ovu državu , Bosnu i Hercegovinu, svojom normalnom, a ne nekom rezervnom domovinom. Izgubljen je svaki dijalog u međusobnom komuniciranju i suživotu, među Hrvatima u Bosni i ovim u Hercegovini, svakako, kao i rezultat nakaradne ideologije njihovog političkog rukovodstva, sa Franjom Tuđmanom na čelu, njegovih sljedbenika u realizaciji i primisli, o humanom preseljenju i životu svih Hrvata u fantazirajućoj profašističkoj tvorevini Herceg Bosni, kao dijelovima nekadašnje NDH, a u sastavu njihove nove Hrvatske?
Nedavna tribina u gradu Mostaru, sa promocijom, dvije knjige, uvaženog Bosanskog franjevca, fra Ivana Sarčevića, njegovo izlaganje i viđenja naših današnjih prilika u zemlji, sa aktuelnim osobama u vlasti, neposredno mi je i povod, ovoga moga teksta i javljanja.



Fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, bivši je urednik franjevačkog mjesečnika ‘Svjetlo riječi’ u kojemu su do 2013. godine pisala ponajbolja pera Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Fra Ivan je zauzet za ekumenski i međureligijski dijalog te ne zazire od ulaženja u vrlo aktualne, pa i oštre rasprave o odnosu vjere, društva i politike te prokazivanja pogubnih politiziranja vjere i religizacija politike.
Ništa čudno i neobično, da se nešto slično događa i u drugoj, genocidnoj tvorevini, Republici Srpskoj i da njihov guslar iz Laktaša i samozvani kralj, Milorad Dodik, kao revnosni čuvar svoga stada, želi od svoje državice stvoriti veliko srpsku državu Srbiju, te sve Srbe, poput stada ovaca, utjerati u iste torove.
Dakle, niti on a niti njegovi sljedbenici, nisu neki normalni Bosanski Srbi, već su Srbi u velikoj Srbiji, čime i gube svoj indentitet, poput Srba u Kosovskom boju?
Uz svesrdnu pomoć i Božiji blagoslov, najvećih vjerskih vjerodostojnika, sa patrijahrom Irinejom, Vladikom Grigorijem i drugim Crkvenim vjerodostojnicima, koji su se i politikantski umješali u našu svakodnevnicu, koji čine i veliki razdor u srpskome korpusu, jer smo mi svi ostali Srbi, van njihovih torova, za njih neki „ rezervni „ Srbi, a oni su i dalje veliki Srbi i „nebeski“ narod. Mitologija je i dalje u njihovom vjerovanju i zabludama suživota na ovim našim zajedničkim prostorima, tako im je teško i definisati njihov pravi indentitet?
Ova dva „muzikanta“, orguljaš i guslar, Dragan Čović i Milorad Dodik, uzajamno se podupiru, kako bi se održali na vlasti, sa svojim genocidnim tvorevinama, Republikom Srpskom i „fantazirajućom“ Herceg Bosnom.
„ Uostalom, nitko kao Čović nema dosljedan kontinuitet makijavelističke politike, od odanog Jugoslovena s ćiriličnim potpisom, do herceg (bosanskog) Hrvata s Dodikovom „nesebičnom“ potporom.
Ako se žele sabrati sve hrvatske političke godine u BiH, od Tuđmana do Čovića, onda je njezin zajednički nazivnik- antibosanski, a time i antihrvatski“ /citat fra Ivo Sarčević/
„Ovdje treba spomenuti samo jednu od najsramnijih stranica i najkatastrofalnijih odluka poslijeratne HDZ politike, onu koja je bila protiv konstitutivnosti Hrvata u BiH, ali koja je, poput mnogih drugih samouništavajućih odluka, iskinuta iz memorije Hrvata. Treba to spomenuti jer sadašnji Čovićev zahtjev za ustavnom ravnopravnošću, koji se navodno temelji na konstitutivnosti - a što ponavljaju gotovo svi Hrvati, od običnog puka do crkvenih ljudi- nije ništa drugo nego krajnje dosljedan nastavak posve iste politike: politike za treći entitet. Onda je to značilo za Herceg Bosnu bez konstitutivnosti, a sada za hrvatsku federalnu jedinicu sa središtem u „stolnom“ Mostaru i s fiktivnom ustavnom konstitutivnošću u cijeloj BiH, koja za tu Čovićevu politiku praktično ne znači ništa.
„Ništa se u hrvatskoj politici u BiH neće promjeniti dok se ne promjeni odnos prema Bosni i bosanskim Hrvatima, dok se ne uspostavi stvarna ravnopravnost, prvo između bosanskih i hercegovačkih Hrvata. Tek onda ima smisla govoriti o ravnopravnosti Hrvata s drugim narodima“. /citat iz knjige fra Ive Sarčevića „Zečevi, zmije i munafici“/
Ovu dvojac, Dragana Čovića i Milorada Dodika, karakteriše vulgarizirana varijanta makijavelizma: Ja sam iznad svega! / Makijavelizam je politička teorija iznesena u djelu “Vladar” Nicolla Machiavellija, talijanskog državnika, političkog filozofa i književnika/



Da, oni su istinski, veliko srpski i hrvatski nacionalisti, istovremeno su i „čistokrvni“ predstavnici svoga roda, anti bosansko- hercegovački, dokazani razbijači svega zajedničkog, državničkog, ljudskoga i moralnoga, ljudskoga bića.
To je, njihov indentitet, to su naši munafici, koji nam svakodnevno iskazuju svoje licemjerstvo, dvoličnost i lukavstvo.
Siti smo i presiti, posebno u gradu Mostaru, njihovih „ dodikovaca i čovičevaca“, kao i njihovih nacionalističkih stranki, HDZ-a i SNSD-a?
Bez ljudskoga indentiteta, bez moral i obraza, zar ova neljudska karikatura od „čovjeka“ i može da bude kandidat u vlasti na predstojećim izborima.

Dragi sugrađani, glasajte za njih, kako bi imali cirkus u budućem životu i neradu?