Obzirom da počinioce zločina sve češće hvata „arkanizam“ pa preko noći nestaju iz javnosti pod šifrom „umrli“, najavljujući to kao trend među ratnim zločincima, sud nadležan za ratni zločin trebao bi isto uvidjeti i konačno početi raditi svoj posao. U protivnom, sud će svojim nedjelovanjem ponovo počiniti zločin nad nedužnim stanovnicima sela Gorica. Evo i zašto!

Ako su se naivni ponadali da ću se umoriti, poručujem im da ću do zadnjeg daha pisati o zločinu. Ako su neki daleko sakriveni u svojim jazbinama pomislili, da ću se prepasti njihovih upita i sporadičnih retoričkih upadica „kako ne pišem istinu“ grdno se varaju. Samo se bojim Uzvišenog Gospodara!

U selu Gorica je u rano jutro 25.aprila 1993.godine, od strane pripadnika dijela brigade HVO „Herceg Stjepan“ kojim je komandovao Mladen Rako, zvani Ribica, sin Smiljana, iz sela Obri, izvršen ZLOČIN!
Najodgovorniji u lancu komandovanja, Šagolj Zdravko, zvani Piske, komandant ili ti zapovjednik, kako to njegov slovograd zbori, spomenute brigade HVO-a, mora biti pitan. U sastavu njegove brigade bili su svi oni zločinci, kojima se znaju imena, tačno koji je koga ubio, maltretirao i tukao.

Tačno se zna ko je i na kojem mjestu pobio nevine Goričane: Mirsada Gabelu, Zaima Keško, Senada Hanića, (ubijen a potom zapalljen) Šefkiju Šteta, (teško ranili a potom mučili u logoru Buturović Polje, gdje je podlegao od torture i zadobijenih rana). U kući živu zapalili nepokretnu staricu Đemilu Dedić, a na pragu kuće svirepo ubili bolesnu staricu Zejnu Zalihić, zvanu Studenka. Upravnik logora u Buturović Polju, Zvonko Dogan zvani Nono, također mora odgovarati. On mora biti pitan za torture i ubistva u logoru, gdje je bilo zatvoreno 137 Bošnjaka, stanovnika sela Gorica, od njih 179 po popisu iz 1991.godine.

Obzirom da počinioce zločina sve češće hvata „arkanizam“ pa preko noći nestaju iz javnosti pod šifrom „umrli“, najavljujući to kao trend među ratnim zločincima, sud nadležan za ratni zločin trebao bi isto uvidjeti i konačno početi raditi svoj posao. U protivnom, sud će svojim nedjelovanjem ponovo počiniti zločin nad nedužnim stanovnicima sela Gorica. Evo i zašto!

Odbijao sam da prikupljene dokaze iznosim javno, ali kako je sud nadležan da procesuira zločine, bez obzira nad kojim narodom su počinjeni, već 25 godina uljuljkan u svome neradu, moram. Dokazi su toliko očiti, jasni da tužiteljstvu ne treba puno kapi znoja da bi došli do valjanih dokaza. Samo podići optužnicu!



Nadalje zločin je i ono što ne čini općinska vlast. Jer nadao sam se, da će općinsko vijeće u proteklih 25 godina sjetiti se bar jednom da je u Gorici počinjen zločin. Temeljito sagledati stanje Gorice kao najvećeg stratišta Bošnjaka na području općine Konjic, i odrediti se prema istom. Odrediti se u smislu pomoći povratka sve mahom logoraša, koji se i dalje raseljavaju. Odrediti se u smislu prioriteta rješavanja infrastrukture i stvaranja uslova dostojnih čovjeka, jer je to njihova nadležnost. Ne!

Podrepnjaci koji se dodvoravaju načelniku, uz časne izuzetke koje moram izdvojiti, samo su tu da uzmu paušal i da ne rade ništa. Zato tvrdim da su takvi izabranici općinskog vijeća svih proteklih godina od rata, i načelnik sa najviše mandata zaredom, počinili još jedan zločin nad Goricom. Onaj moralni, jer nisu našli za shodno da posjete ovo selo kao i Trusinu. Valjda strahujući da im se partner Čović ne naljuti, koji se redovito slika u Trusini, a Gorica bi bila pandan.

Ili su se prodali za sitan ćar???

Kako se gnušam i vlasti i onih koji oponašaju ruku pravde, moje strpljenje je iscurilo, pa od danas iznosim dokaze.U poslijepodnevnim satima, tog kobnog 25.aprila, zapovjednik, ja ću reći bijednik brigade „Herceg Stjepan“ Zdravko Šagolj zvani Piske, poslao je „izvješće“ kako je selo Gorica „očišćeno“. Taj sraman dokument kao i drugi koji potvrđuje zločin u mom selu Gorica, sa potpisom bijednika Zdravka Šagolja Pisketa, objavljujem. Nadam se da će konačno spomenuti odgovoriti sudu, od čega je svojom poganom rukom i rukama onih kojima je „zapovijedao“ čistio Goricu. Gorica je uvijek bila čista, poput čista obraza, kojeg on i njemu slični nisu imali ni proteklih pedeset godina prije rata. Jer su i tada pijani prolazili kroz Goricu na putu do crkve u selu Obre i svojim poganim jezicima uznemiravali mirne seljane Gorice. Ustaše i zadojenici mržnjom, ne Hrvati katolici, (oni to ne mogu biti, jer bih uvrijedio čestite komšije Hrvate koji nisu ukaljali ruke, op.a) tako već 25 godina bježe pred licem pravde, dok moji Goričani, zaboravljeni od svih, sa teškim ranama i traumama logora u Buturović Polju svakodnevno umiru. Dokumenti koje posjedujem, samo su potvrda mržnje i osvete krunisane zločinom. Ovo je tek jedan mali dio od prikupljenog, ne računajući izjave svjedoka zločina, i onih koje nisu uspjeli uhvatiti i u logor odvesti. Na sreću, preživjeli su i sve vidjeli. Vidjeli da svjedoče!

Zato se nadam, da će konačno sud otvoriti laticu i istim aršinom, kako je to i po svjetskom i po Božijem zakonu, suditi. Pa bio zločinac Bošnjak, Hrvat, Srbin ili ostali.

A ja, ostajem biti njihov Simon Wizental i progonit ću ih do Sudnjeg dana! Tako mi Boga!
I neću zaboraviti ponoviti, ja ću pisati i pisati, ostat će makar slovo kada prestanem disati...