Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin: Kao građanin ovoga grada, srpske nacionalnosti, bosanski Srbin, za razliku od velikih nebeskih Srba, reda Dodika i njegovih „dodikovaca“, u ulozi vijećnika u dva mandata i predsjednika, potpredsjednika Gradskoga vijeća, koliko sam mogao, znao i umio, branio sam interese i svih mojih sunarodnjaka, koji su sa nama zajedno preživljevali istu sudbinu.

Evo, ovih dana, rone se „nebeske suze“ kod Hercegovaca u Mostaru i široj Hercegovini, radi odlaska Vladike Grigorija u Njemačku.

Oprašta se Vladika od svojih vjernika i prijatelja, širom Hercegovine, sa veoma prisutnim emocijama. U svakoj njegovoj oproštajnoj besjedi, a posebno mu je bilo teško u Mostaru, povodom slave Saborne crkve, koja je u izgradnji, gdje je služio posljednju svetu arhijerejsku liturgiju.

Vladika je, ovom prilikom, uputio i veoma prihvatljivu poruku Mostarcima, da nikada ne gube svoju posebnost, pojedinačnu i kao narod. Podijeljenost u gradu i nije dobra, te je važno da Mostar shvatimo, kao jedan i jedinstven grad, pun različitih ljudi, grad pun svjetlosti i toplote.
Svakako su ove riječi utjehe i želja, ukoliko su istinski izrečene, prihvatljive za naše građansko, mostarsko, uho, ma kome pripadalo.

Međutim, veoma mi je teško i ne primjereno, svrstati se u sve ove njegove „fanove“ koji oplakuju njegov odlazak, te se radije priključujem tzv. „hercegovačkim demonima“ kako je to u svojoj kolumni; „NE TAKO OBIČAN OLAZAK NE BAŠ OBIČNOG VLADIKE“, ispisanoj perom „raba Božijeg“ i njegovog velikog srpskog nacionaliste i amaterskog novinara, Veselina Gatala. Kako je i lično bio prisutan, vjerovatno, službi u Mostaru, dobro je i primjetio, što navodi ; „Liturgija tog jutra je bila poput uznesenja. Skupilo se svijeta, ne samo pravoslavnog već i katoličkog, muslimanskog, čak i ateističkog.“

Na svome, čistom jeziku „gatalice“ u čemu je i ponajveći doprinos srpskome rodu, kao i voditelju emisije, za ludovanje, na srpskoj televiziji. Tako bi često izvještavao iz Mostara, o božićnim i drugim slavljenim pravoslavnim praznicima, iz kuće, iskonske, SPKD „Prosvjete“ znao, lažno, licemjerno i krajnje cinično, obmanjivati njegove Srbe, da je na istima uvijek bilo više hodža i Bošnjaka, nego li i samih, mostarskih Srba. Nije li mogao i ovom prilikom napraviti grešku i konstatovati, da je bilo više svih ostalih, od samih pravoslavnih vjernika.

Za uvod, navedenih, lijepih poruka Vladike Grigorija, kada je Mostar u pitanju, pored ovih sporadičnih nebuloza i mojih opservacija, nisu ni vrijedne neke pažnje, što mi i nije bila namjera, kao borca za istinu i samo istinu.

Kako kaže izreka: „Veritas amare est“ / Istina je bolna/, treba je uvijek imati na umu i redovno je iznositi, jer i Gebelsove laži, kao i Gatalove, vremenom bi se, istovremenim i čestim ponavljanjem, u javnosti, mogle i tumačiti istinitim događajima, da nije ovakvih istinskih i živih svjedoka, događaja, vremena i prostora.

Evo, upravo me jutros natjeralo, moje osjećanje prisutne patetike i žala, u odlasku Vladike Grigorija, da ponovo nađem i poslušam na You Tube, intervju Vladike Grigorija, iz postdejtonskog perioda i njegovog dolaska u Mostar, u emisiji, na TV Oskar, „Dobar, loš i zao“, voditelja i urednika Maria Vrankića.
Preporučujem vam, poštovani čitaoci, da poslušate ovaj intervju, u kome je na upit, gospodina Vrankića, o mišljenu Vladike Grigorija, na sve ove mostarske Srbe, kao i one iz Federacije, koji su u agresorskom periodu ostali u zajedništvu sa svojim komšijama i susjedima, u ovome gradu i dijelu Federacije. Ovom prilikom, Vladika Grigorije je jasno i nedvosmisleno odgovorio, da su to za njega, neki „rezervni Srbi“!
Dakle, ništa neobično, riječi i djela, u ovome slučaju, Vladike Grigorija i nisu u koliziji, već su istinska realnost. Njegov mentor i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, davao je istu dijagnozu za „rezervne Srbe“, što čine i tako se i ponašaju i ostali istomišljenici, veliki Srbi ili „dodikovci“, čiji je ortodoksni pristalica i tumač, upravo i Vladika Grigorije.

Kako i sam, neposredno u intervjuu za „Dnevni avaz“ veli Vladika „Bog nas ne dijeli, kao što se mi dijelimo“. Nije li to licemjerstvo i sušta suprotnost, pouka i poruka iz svetog Jevanđelja, kao i Božijih riječi, od djela Vladike, kao vrhunskog vjerodostojnika na ovim prostorima, da nas je podijelio, te unio razdor među Srbe. Otišao je on, u svome djelovanju i mnogo dalje i dublje, ignorišući, upravo, postojanje već poodavno SPKD „Prosvjete“ koju su gajili i očuvali, ovi „rezervni Srbi“ kao i mnoge druge djelatnosti, koje smo izvršavali, dok je i on i njegovi „dodikovci“ izvršavali svoje zadatke iz scenarija SANU i njihovih protagonista, uz ubitačnu artiljerijsku paljbu sa Čobanovog polja i Podveležja, po nedužnom građanstvu ovoga grada Mostara.

Nezaboravne su ovo scene i trenutci, naše neravnopravne borbe i opstojnosti, posebno i ovih njegovih sunarodnjaka u ovome gradu, tako da i njegovim dolaskom u ovaj grad, nije otpočela istorija suživota i zajedništva, na ovim hercegovačkim prostorima. Nisu nama, bili potrebni nikakvi uzorci, posebno sa Pala i odlikovanja njihovom psihijatru, od te iste Prosvjete, koju su i sami formirali i stvorili u Mostaru.
Isto tako, Vladika Grigorije, se često prikazivao u javnosti kao čovjek koji širi mir i toleranciju među narodima u BiH.

Njihovi pajdaši iz agresorskih dana, te budući koalicioni partneri, zajednički rušitelji, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, veoma pouzdano zajednički djeluju i na ovim hercegovačkim prostorima, svakako, uz blagoslov njihovih „svetaca“ i vjerodostojnika!

„Nažalost, ovaj govor koji je održao u Gacku, povodom pravoslavne slave Sv. Vasilija, otkriva da je Vladika Grigorije čovjek koji predano širi mržnju prema muslimanima Bošnjacima“, / piše portal Razotkrivamo.info/.


Na ovom snimku se jasno čuje kako govori okupljenim Srbima da ne budu kao balije i Turci.

Ne ističem ovo sporadično, i tek tako, jer sam kao veliki graditelj i stručnjak svoga inžinjerskog poziva, gradio i velike industrijske objekte, ovaj u Gacku, Rudnik i termoelektranu i onaj u Mostaru, Aluminijski kompleks.

Znajući, vjerodostojno i pouzdano, šta su to doživjeli Bošnjaci Gacka, od njegovih i mojih sunarodnjaka, tako nešto i slično nikada ne bih poručio vjernicima, već bi zatražio njihovo izvinjenje, svojim komšijama Bošnjacima, za sva ta silna nedjela, na tim prostorima.

Možda bi se, usput i priupitao, šta to učiniše vrli njegovi prijatelji iz reda hrvatskog naroda, sa Srbima u firmi Aluminij, jer je grafitom bilo ispisano da „Srbima i psima“ ulaz u firmu nije dozvoljen Slične lažne slavopojke, godinama smo slušali, o tom istom „hercegovačkom divu“ u kojem je uzvršena planetarna pljačka imovine, a diskriminacija radnika, ne hrvata, je bila na djelu?

Lažne su i obmanjujuće, mnoge slavopojke i konstatacije, novinara iz listova, Hrvata u „Dnevnom listu“, kao i novinara Bošnjaka u „Dnevnom avazu“.

Kako to objavljuje portal Slobodna Bosna, iz pera S. Avdića: "AVAZOVA" I BAKIROVA ŽUTA MINUTA: Kako je "Avaz" dirljivo ispratio u Njemačku Vladiku Grigorija, bahatog i gramzivog pljačkaša tuđe imovine u Trebinju i Hercegovini?!

Nemam namjeru, ovom prilikom, čitaocima predočiti i mnoge informacije iz kolumni novinara, kao što su: Slobodan Vasković, Nebojša Vukanović Novaković ili Blaža Stevovića i drugih, koji su živjeli i djelovali na području šire Hercegovine i Trebinja, ali sa sigurnošću i krajnje istinito, imali su neposredna saznanja i stavove, djelovanja Vladike Grigorija, dok su moja saznaja iz gradu Mostaru, sasvim meritorna i pouzdana.

Kao građanin ovoga grada, srpske nacionalnosti, bosanski Srbin, za razliku od velikih nebeskih Srba, reda Dodika i njegovih „dodikovaca“, u ulozi vijećnika u dva mandata i predsjednika, potpredsjednika Gradskoga vijeća, koliko sam mogao, znao i umio, branio sam interese i svih mojih sunarodnjaka, koji su sa nama zajedno preživljevali istu sudbinu.

Zato su i moje suze, ako ih ima, „suze radosnice“ odlaskom Vladike Grigorija. Sa željom, za srećan put i preporukom, da nešto civilizovano i nauči, u novoj demokratskoj sredini.

Na moju radost, nešto sam i lično mnogo toga lijepog naučio, po Njemačkoj, Švicarskoj, Rusiji, Skandinaviji, Kanadi, ali, u mome Gacku, od „izvornog“ dobrog i pametnog naroda, veoma mnogo, ali ovim mostarskim „dodikovcima“ nisam po volji, kao „rezervni Srbin“. Aferim ili Amin!