Na drugi dan Ramazanskoj bajrama u Bosni je "Dan šehida". Drago mi je što je Islamska zajednica nastavlila njegovati ovu tradiciju, koja je ustanovljema u vrijeme agresije na našu zemlju Bosnu i Hercegovinu i genocida nad našim narodom. Ova tradicija je važna hem da nas podsjeća da je agresija na našu zemlju i narod počela na Bajram, hem da se sjećamo najboljih bosanskih sinova, šehida, koji su dali svoje živote da bi smo mi bili danas slobodni u "svojoj državi i na svome kućnom pragu - u svojoj hiži".

Sva mezarja širom Bosne od Drine do Une i od Save do Neretve jučer su bila puna živih ljudi, koji su zijaretili žive bosanske šehide, jer šehidi nisu mrtvi - bosanski šehidi su živi. Oni čuvaju stražu za našu čast i slobodu. Dakle, Bosna nije posebna samo po svojim mirisnim avlijama i svojim radosnim bajramima, već je Bosna posebna i po svojim mezarjima sa šehidskim bijelim nišanima, koji svjedoče o jednom bosanskom vremenu, kao što bosanski stećci svjedoče o jednom drugom bosanskom vremenu.



Dok sam obnašao časnu dužnost reisu-l-uleme u Bošnjaka, nisam imao slobodan izbor gdje i koga da posjetim na "Dan šehida", već sam bio obavezan slijediti utvrđeni protokol Islamske zajednice. Sada, hvala Allahu, imam tu slobodu izbora i zato sam izabrao da jučer / drugi dan bajrama, u društvu šejha Mirsada ef. Mahmutovića, na "Dan šehida" posjetim krajišku majku krajiškog šehida Rasimu-hanumu Nanić u njezinom domu u Bužimu. Ne znam da sam se ikada osjećao tako ponosnim i sretnim što sam imao čast da na "Dan šehida" poljubim ruku bosanske-krajiške-bužimske majke šehida, koja je rodila bosanskog gaziju Izeta Nanića.
Sve što bih sada o šehidu Izetu Naniću rekao bilo bi suvišno, jer on sam je o sebi sve rekao kad je sam sebi povrijedio nogu da se ne bi borio za tuđe interese u Hrvatskoj, već da bi se vratio u svoj Bužim u avgusta 1992. god. i borio se za interese svog naroda i svoje države. To je bio šehid Izet Nanić - bosanski gazija, krajiški junak i bošnjački šehid.



Skromna i pobožna Rasima-hanumi ostala je hudovica poslije svog muža Ibrahima, koje se preselio na Ahiret 2000. godine. Danas su s njom i uz nju njezini sinovi, snahe i unuci, a rodila ih i je kaže devet, hvala Bogu: Mirsada 1963., koji je Allahovim emerom živio samo pet mjeseci, zatim se rodio Hazret 1964., pa Izet 1965., pa onda 1967. rodila se trojka: Osman, Arif i Nevzet, koji je Allahovim emerom živio samo osam mjeseci, nakon toga rodio se još jedan Nevzet 1968., pa Nijaz 1970. pa zadnji i najmlađi Mujaga 1973. godine.

Dakle, u Bosni, odnosno u Krajini, rodilo se u deset godina od 1963. do 1973. godine u jednog Bošnjak i jedne Bošnjakinje devet bosanskih sinova od kojih su dvojica Izet i Nevzet bosanski šehidi. Imao sam čast da jučer u društvu časne i ponosne krajiško-bužimske porodice Nanić provedem dan sjećajući se na teške, ali ponosne dane, koje sam u novembru 1993. godine proveo u Krajini pod zaštitom bosanskog gazije i krajiškog junaka Izeta Nanića i njegove 505. viteške bužimske brigade.



Žao mi je što nisma imao priliku da upoznam Izetovu hudovicu Sefija-hanumu, njegovu kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima. Ovim putem ih toplo selamim, čestitam im Bajram i učim dovu Svevivišnjem Allahu za njihovo zdravlje i sreću. Safija-hanuma ima razlog da bude ponosna na svoga muža šehida Izeta Nanića, a njegova kćerka i sinovi imaju razlog da budu ponosni na svoga oca - bosanskog gaziju i krajiškog junaka. A mi svi, koji imamo vjeru u srcu i Bosnu u duši imamo razlog da budemo ponosni na sve bosanske majke šehida i sve bosanske šehide, koje ne smijemo nikad zaboravaiti. Samo dok se budemo iskreno sjećali bosanskih šeheda, bit ćemo slobodni. Onoga dana kad zaboravimo bosanske šehide, zaboravili smo sami sebe. To će biti kraj i nas i naše Bosne.

Allahu Svemogući, osnaži nam pamćenje i sjećanje na bosanske šehide kako bi znali ko smo i šta smo na Ovome svijetu i šta nas čeka na Drugome svijetu!

Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo dostojni šehidske žrtve!

Allahu Milostivi, obraduj bosanske šehide našom Fatihom, a nas obradoj njihovim šefa'atom na Sudnjem danu!
Amin!