Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Povodom 11. jula u Potočarima
RIJEČ JE O GENOCIDU
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 11. July 2018. 13:07:19

DR. MUSTAFA CERIĆ: Ima jeda stvar koju Bošnjaci ne smiju nikad zabaraviti, niti od nje odustati, a to je da moraju pamtiti da se nad njima dogodio Genocid na način samoedukacije o tome i na način samopouzdanja u svoju pamet i vještinu otpora prema negatorima Genocida. Nije lahko živjeti sa biljegom žrtve Genocida, ali mnogo teže je živjeti sa biljegom osuđenog ratno zličinca za Genocid. Njihova negacija Genocida dokaz je koliko im je nemirna savjest. Oni taj nemir skrivaju svojom galamom protiv sjećanja na njihov genocidni zločin. To treba da nama bude vodilja da ih na to stalno podsjećamo sve dok ne shvate da ja bolje da se zločin Genocida prizna i oprost traži od žrtava i za srspki i za crnogorski narod, koji uglavnom započne zlo (Milošević, Karadžić) pa se onda opere od toga i ostavi srpske ”junake” da se pravdaju i negiraju kako svoj tako i njihov zločin Genocida. Niko danas ne proziva Crnu Gori za zločin Genocida. Crna Gopra se od toga ”blago” i ”nježno” ogradila raznim eufemizmima.


I
”Eufemizam” je grčki složeni termin od dvije riječ eu = dobar i pheme = govor. Dakle, euphemos = ”dobar govor”, je govor kojim se određeni ružni čin ili zločin zamjenjuje blažim ili nježnijim govorom zbog bontona, društvenih, političkih, religioznih i drugih razloga. Pogađate, posljedni pokušaj eliminacije bosanskih katarena, patarena, bogumila ili bosanskih babuna u Bosni od strane srpsko-crnogorske ili crnogorsko-srpske politike utemeljene na njegoševičkoj mantri o ”istrazi poturica” blago i nježno je bio umotan u eufemizam ”etničko čiščenje” (”ethnic cleansing”) zbog europskog bontona. Taj izraz nije bio ni poznat ni upotrebljavan ranije. To je sada nebosanski izum za Bosnu i bosanske patareni, koji je postao poznat i koji se koristi za druga mjesta i za druge ”blage» i ”nježne” potrebe u svijetu. Ovaj eufemizam ”etničko čiščenje” bosanskih bogumila u Bosni 1992-1995. god. umirivao je i smirivao savjest čovječanstva sve dok se savjest Poljaka Tadeuša Mazovjeckog nije uznemirila te poručila Butrosu Butrosu Galiju, tadašnjem generalnom sekretaru UN-a, da je u Bosni na djelu Genocid, a ne ”etničko čiščenje”. Zbog toga je gospodin Mazovjecki odbio biti izaslanik Butrosa Butrosa Galija, ali i zbog toga su mu majke Srebrenice dodjelile prvu nagradu ”Srebrenica 1995” 10. jula, 2005. god. Dakako, zbog toga veliki čovjek Mazovjetcki zaslužuje da bude među prvima na spisku pravednika na zidu u Potočarima. Sada znamo da je mđunarodni sud u Hagu dokazao da se u Bosni punih četiri godine događao srpsko-crnogorski Genocid protiv bosanskih katarena, patarena, bogumila ili bosanskih babuna. To znaju i oni koji su planirali Genocid, koji su ga izveli i na sudu to potvrdili na ovaj ili onaj način. Prije dva dana Munira Subašić, majka koja je preživjela Genocid u Srebrenici, predala je spisak od 22.000 osumnjičenih za Genocid nad Bošnjacima njemačkom tužitelju Klausu Zornom. Izvještaj o Genocidu i spisak osumnjičenih uradila je vlada manjeg bosanskog entiteta sa srpskom većinom 2005. godine. Važno je ovdje napomenuti da se termin Holocaust (masovno ubojstvo izazvano vatrom) uglavnom koristi da označi gernocid nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, a Genocid (namjerno ubojstvo velikog broja ljudi posebno iz jedne etničke, nacionalne, rasne ili vjerske grupe) se nakon punopravne presude Haškog tribunala srpskim ratnim zločincima Karadžiću i Mladići za Genocid u i oko Srebrenice uglavnom koristi da označi Genocid nad Bošnjacima i zato ga pišemo velikim slovom ”Genocid”.



II
Šta imaju zajedničko Dragan Čavić, Milorad Dodik, Mladen Grujičić i Milomir Marić? Sve i ništa. Sve, jer su se ovih dana svi udružili da nam pojasne kako izgleda zadnja faza Genocida. Dragan Čavić je otkrio zašto su Srbi silom dobili ”Republiku Srpsku”. ”Zato”, objšnjava Čavić,” što Zapad ne želi da u srcu Europe ima islamsku enklavu”. A to mu je, kaže Čavić, Žak Klein rekao prije petnaest godina. Milorad Dodik ne priznaje njemački sud i zato će tražiti da se poništi izvještaj vlade manjeg bosankog entiteta sa sprskom većinom te poručio da oni koju su na spisku (njih 22.000) ne treba da se plaše, jer ”niko ne smije da ih bije”, a oni smniju da biju svakoga koji im stane na put do negacije Genocida, jer još samo to im je ostalo. Sve prethodne faze Genocida su već ostvarili. Tako misli i Mladen Gruičić, koji jučer poručuje sa komemorativne općinske sjednice u Srebrenici da on neće nikad promjeniti svoje mišljenje o tome da se u i ko Srebrenice nije dogodio Genocid bez obzira na sve pravosnažne haške presude o tome da se dogodio Genocid nad Bošnjacima u i oko Srebrenice. Ovoj listi negatora Genocida nad Bošnjacima, kao zadnje faze, pridružio se i famozni beogradski novinar Milomir Marić, za kojeg se kaže da povazdan i posvunoć čita knjige, očito pogrešne, pa mu se pamet pomutila ili obotalila tako da se nije mogao sustegnuti da iz sebe ne izbaci ovu poganu misao: “Ali svake godine kada TV prenosi, kad dođu strani državnici, oni donose mrtva tijela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici“. Ovo je toliko kancerogena pamet da za to nema lijeka. Ni Frojdova terapija tu ne može ništa pomoći. Ali, oni, Čavić, Dodik, Grujičić i Marić opet nemaju ništa zajedničko, jer im negacija Genocida ne prolazi pa se različito žele dodvoriti ratnim zločincima, koji ih gledaju koliko su spremni biti isto što su i oni – negatori Genocida kao i počinitelji Genocida nad Bošnjacima.

III
No, ima jeda stvar koju Bošnjaci ne smiju nikad zabaraviti, niti od nje odustati, a to je da moraju pamtiti da se nad njima dogodio Genocid na način samoedukacije o tome i na način samopouzdanja u svoju pamet i vještinu otpora prema negatorima Genocida. Nije lahko živjeti sa biljegom žrtve Genocida, ali mnogo teže je živjeti sa biljegom osuđenog ratno zličinca za Genocid. Njihova negacija Genocida dokaz je koliko im je nemirna savjest. Oni taj nemir skrivaju svojom galamom protiv sjećanja na njihov genocidni zločin. To treba da nama bude vodilja da ih na to stalno podsjećamo sve dok ne shvate da ja bolje da se zločin Genocida prizna i oprost traži od žrtava i za srspki i za crnogorski narod, koji uglavnom započne zlo (Milošević, Karadžić) pa se onda opere od toga i ostavi srpske ”junake” da se pravdaju i negiraju kako svoj tako i njihov zločin Genocida. Niko danas ne proziva Crnu Gori za zločin Genocida. Crna Gopra se od toga ”blago” i ”nježno” ogradila raznim eufemizmima. Srbija je ostala sama da se bori protiv sjećanja na svoj zločin Genocida, što nije lahak posao kad se uzme u obzir spisak osmnjičenih, kojeg je Munara predala njemačkom tužitelju. Jedini koji u svemu ovome mogu pomići srpskom narodu su Bošnjaci na način da im savjetuju da što prije priznaju Genocid nad Bošnjacima, da se Bošnjacima izvinu jasno, glasno i nedvosmisleno i da im javno i nedvosmisleno obećaju da nikad više neće slušati crnogorsko-njegoševičku mantru o ”istrazi poturica”, već da će, kao civilizovani narod, tražiti oprost od Bošnjaka radi bolje i sretnije budućnosti za sve nas na ovim prostorima, koju su najlješe mjesto za življenje na cijeloj planeti zemlji.



IV
Što se tiče Čavića, volio bih da upamti da mi vrlo dobro znamo gdje nam je mjesto u Europi ili na Zapadu. Europa je pravila jevrejske enklave pa se zna kako su Jevreji završili, a mi smo ovdje na svojoj zemlji i u svojoj državi (”u svojoj vjeri i na svojoj zemlji”) nikome se ne ispričavamo ni za islam ni za Bosnu, pa ni Žaku Kleinu, kojeg vrlo dobro poznajem i zato ne vjerujem da bi on, tako vrsni svjetski diplomata, razmjenjivao takve mahalske priča sa jednim mahalskim političarem u Banjoj Luci. Već ovdje ima jedan drugi problem, gosp. Čaviću, a to je da srpska (pa donekle i hrvatska) politika nikako da se urazumi da je ovdje zadužena na motri na nas Bošnjake muslimane u Bosni kako je to oduvjek bilo da se u Bosni motre ”heretici” iz velikih centara moći od Rima do Istanbola pa do Beča... Jedino Beograd i Zagreb nisu nikad bili dorasli toga zadatka pa im se omaklo da urade za Bosnu veliku stvar, a to je da je nauče kako da bude sposobna i ponosna na svoju nacionalnu i državnu samostalnost i suverenost. Pa zar srpska politika, zaista, misli da su Bošnjaci oduševljeni što moraju dijeliti političku vlast s politikom koja je počinila Genocid nad njima? Tako isto, zar hrvatska politika, doista, misli da su Bošnjaci ravnodušni naspram ”udrženog zločinačkog poduhvata” u Hercegovini pa su sretni da dijele političku vlast s politikom koja je to počinila? Ali, Bošnjaci su politički zreli nakon svega da znaju i prihvataju da dijele političku vlast s srposkom i hrvatskom politikom, bez obzira kakva je, jer ne žele da ostanu sami kao ”enklava” bilo patarenska, bilo katarenska, bilo bogumiolska ili babunska, bilo ”islamska”. Jer, Bošnjaci/Bosanci (”Dobri Bošnjani”) su oduvijek bili širokog srca i otvorene ruke prema svim ljudima dobre volje. Nikad nisu bili uskogrudni i zatvoreni u svoj malii svijet. Bošnjaci/Bosanci imaju jak osjećaj za univerzalnu kulturu i civilizaciju i zato im smeta, ne mogu se čudu načude, odakle srpskoj i hrvatskoj politici u Bosni ta uskogrudnost i isključivost do negacije svega što je bosansko – od jezika pa do nacije i kulture iako se zna da su visoki politički ljudi u Srbiji i Hrvatskoj porijeklom iz Bosne, kao što se zna da su treneri nacionalnih fudbalskih timova, kao i vrsni igrači, također, porijeklom iz Bosne. Njih se Bosna ne može odreći iako se oni odriču Bosne, bar po tome za koji politički ili fudbalski dres igraju.



V
Što se tiče Dodika, on ima problem sa samim sobom u smislu da se mora pravdati srpskoj politici za svoju izdaju ”srpskih interesa” u vrijeme Karadžića. Dodik je sada gori od Karadžića, jer mora da se dokazuje da nije bio ono što je bio, kao i da poriče da nije ono što sada jest: izgubljen u svojim glupostima oko ocjepljenja i frustriran u svojim promašajima da dokaže da nije bilo Genocida u Srebrenici nakon što je više puta javno govorio da se u Srebrenici dogodio Genocid i da to Srbi treba da jasno i glasno priznaju. Vidljivo je da se Dodik jako nasikirao oko spiska od 22.000 osumnjičenih Srba za zločin Genocida, koji neće moći mirno i spokojno hodati ne samo po Njemačkoj, već i po Europi i Americi... Što se tiče Mladena Grujičića, zbunjenog i uplašenog načelnika Srebrenice, on je tu da pokorno sluša što mu se kaže pa njegovo mišljenje o tome da li je bio Genocid u Srebrenici ili nije, nije ni na koji način relevantno. Dobro je da mu je uskraćeno gostoprimstvo da danas prisusvuje dženazi u Potočarima i dobro bi bilo da se ubuduće zabrani dolazak 11. jula u Potočare svima koji negiraju Genocid u i oko Srebrenice, a ne da ih se poziva i o tome danima priča kako neće da dođu. I ne treba da dolaze 11. jula u Potočare oni koji negiraju Genocid u i oko Srebrenice. A što se tiče novinara Milomira Marića, treba ga ostaviti da truhne u smradu svoje bolesne pameti oko kostiju žrtava Genocida u i oko Srebrenice. Nažalost, Marić je loš primjer onima, koji čitaju knjige, jer od toga se može umno oboliti, kao što je Marić obolio. Zato oprez oko izbora knjiga za čitanje.

Dragi moji,
Danas je 11. juli, 23. godišnjica sjećanja na Genocid u i oko Srebrenice i dženaza u Potočarima za 35 žrtave Genocida. Jučer sam zajedno sa mojom Azra-hanumom posjetio Potočare i družio se sa Srebreničanima u kući Munire Subašić te posjetio izložbu slika u Memorijalnom centru. Danas neću biti na dženazi u Potočarima zbog puta u Maroko, ali ću biti u mislima i u dovu sa porodicama žrtava Genocida i mojim narodom:
Molimo Te, Bože, da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva,
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
Amin!



Ostali prilozi:
» A-A-A- GDJE SMO MI? EVO NAS NA BAŠČARŠIJI!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. July 2018 23:53
» SKENDER KULENOVIĆ NA BRANIKU BOSNE I BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 15. July 2018 03:24
» SREBRENICA, RAJSKA PTICA
Akademik dr. Ferid Muhić | 14. July 2018 13:10
» KAKO ĆEMO ŠEHIDIMA NA OČI?
Muhamed Mahmutović | 12. July 2018 21:24
» DODIKOVAC VASIĆ MEGAFON GENOCIDNOG OKOTA
Elmedina Muftić | 12. July 2018 17:43
» SREBRENICA - VJEČNA SUZA NA LICU BOSNE
Dževad Ponjević | 11. July 2018 14:38
» RIJEČ JE O GENOCIDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. July 2018 13:40
» DJEČAČKI SNOVI U OKOVIMA SREBRENICE
Mufid sin Rame Mustafić | 09. July 2018 03:52
» GENOCIDOM ZADOJENE ZVIJERI
Avdo Metjahić | 05. July 2018 21:51
» SRBIJA JE PIROMAN BALKANA
Prof. Habib Mandžić | 03. July 2018 18:40
» NE HALALIM TI, BOŠNJAČE!!!
Elmedina Muftić | 01. July 2018 15:35
» MTV IGMAN NIJE SLUČAJNOST, ON JE NAŠA REALNOST
Sead Zubanović | 01. July 2018 15:20
» POKUŠAJ LEGALIZACIJE KORUPCIJE
Džebrail Bajramović | 30. June 2018 15:40
» PRINCIP JE UBIO PRINCA
Aziz Hurem | 29. June 2018 15:50
» POBJEDA DAVIDA NAD GOLIJATOM
Prof. dr. Adamir Jerković | 28. June 2018 16:42
» MOSTARSKI SRBI „DODIKOVCI“ PRODAJU NAM MUDA ZA BUBREGE!
Mr. Milan Jovičić | 26. June 2018 13:10
» ČESTITKA ("TEBRIKLER") PREDSJEDNIKU REDŽEPU TAJJIPU ERDOGANU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. June 2018 15:01
Ostali prilozi istog autora:
» MI, NASER ORIĆ I ONI
04. June 2018 20:23
» DAN POSLIJE KANDIDATURE
27. May 2018 15:04
» MAHALSKA POLITIKA
17. March 2018 19:40