Batonova edukativna tribina: Amir Ismić i prof. dr. Emir Suljagić

Dvorište Zajednice kulture “Preporod” Zenica, ponedjeljak večer, 20.avgusta, 2018.godine, ponovo je bilo ispunjeno brojnim posjetiocima, naviklim da ih KPS “Baton”na čelu sa predsjednikom mr. sci. Amirom Ismićem iznenadi novom tribinom. Edukativna tribina na temu “Međunarodna zajednica i sadašne stanje u BiH” čiji je gost predavač bio prof. dr. Emir Suljagić, novinar i publicista, šehidsko dijete, svjedok stradanja Bošnjaka u Srebrenici, danas profesor koji predaje na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu, otvorila je jednu novu spoznaju koje smo samo donekle predhodno bili svjesni, uporni u svome odupiranju realnom i prihvatanju nerealnog, koje godi našim čulima.



“Ja sam Emir Suljagić iz sela Voljevice kod Bratunca”, počeo je svoje izlaganje, bez prepotentnosti koju su neki možda i priželjkivali, poimajući svijet oko sebe kroz neke svoje, stranačke, mahalske ili još gore, ograničene vidike sagledavanja svijeta. Tako je Emir i nastavio, bez pretenzije da se nametne kao neko “velik i pametan” nego iskustveno, poučen doživljenim i saznanjima do kojih je došao kao prevodilac u toku rata u Srebrenici i novinar deset godina nakon rata. Osvrćući se na knjigu bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona, “Klintonove trake” otkrio je niz činjenica i izjava međunarodnih zvaničnika koji su stradanje Bošnjaka na tlu Evrope, najveće uopće nakon II svjetskog rata, nazvali kao, citirao je: “Bolnu ali realističnu obnovu kršćanske Evrope.”



Ovdje zastaje dah ali i počinje buđenje. Zvuci neugode ponekad jesu bolni, ali ako nas probude iz naivne uspavanosti da će Međunarodna zajednica, koja formalno postoji samo za nejake, čuvati i sačuvati nas od najezde fašizma i drugih izama koji su u susjedstvu u ekspanziji, onda je dobro nekad čuti i bolan zvuk. Puno je bolji bolan zvuk buđenja, nego zvuk trajnog uspavljivanja.
Na pitanje o đedi Demiru, profesor Emir je vrlo jednostavno odgovorio: ”Nakon njegove smrti ja sam se vratio u njegovu rodnu kuću koja je sada moja, i prijavio se na toj adresi. Ne mogu dozvoliti da mi za života zaključaju kuću. Eto, to je moj motiv!”