Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Teme


Udruženje građana Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica
STAZAMA LEGENDARNIH HEROJA TEOČAKA
Procitaj komentar

Autor: Prof. Amira Fejzić
Objavljeno: 21. October 2018. 00:10:37
Udruženje građana Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica je za svoje članove i simpatizere organizovalo jednodnevnu edukativnu ekskurziju u herojski Teočak. U rane jutarnje sate 06.10.2018.godine put Teočaka krenulo nas je oko 100.

- Prvo odredište bio je Memorijalni centar poginulih i nestalih Zvorničana tokom 1992. – 1995. godine, u Gornjoj Kalesiji. Tamo su nas dočekali predstavnici istoimenog Udruženja Grahić Ahmet i Smajlović Hakija.

U krugu Centra za sve prisutne upriličen je historijski čas „Sjećanje na poginule i nestale Zvorničane“.

Od 2000 nestalih civila iz Zvornika tokom rata u BiH, u Memorijalnom centru do sada je ukopano 777 tijela, a njih 400 po želji porodica ukopano je u mezarjima u Zvorniku. Za ostalima se još uvijek traga. Istakli su da za ove zločine još uvijek niko nije optužen i niko nije odgovarao, što je nedopustivo i neoprostivo.

„Memorijalni centar izgrađen je kako bi se sačuvalo sjećanje na one koji su stradali i kako bi generacije koje odgajamo, odgajali na pravi način, da znaju kako mogu završiti ukoliko ne budu vodili računa o sebi, svojoj zemlji, svom mjestu kome pripadaju,“ – bile su riječi ministra Ramića prilikom otvaranja centra.



- Pod velikim emotivnim dojmom koji ostavlja polje bijelih nišana nastavili smo put ka Teočaku. Među nama je vladala tišina i potisnuta svjesnost o ratnim dešavanjima. U svakodnevnoj životnoj trci većina nas potisne duboko u sebe sjećanja na taj teški ratni period. Ovakvi obilasci uzburkaju i probude uspomene. Osjeća se i griža savjest što češće ne pravimo ovakve posjete koje neće dozvoliti da se zaborave sve žrtve rata, svi insani koji dadoše živote za ovu današnju slobodu.

- U Teočaku naši domaćini koji su nas sa velikim oduševljenjem dočekali i ugostili bili su Dževad Avdičević Babak, Zlatni ljiljan i zamjenik legendarnog komandanta Hajrudina Hajre Mešića i njegov zamjenik Omer Đedović.

- Nakon podne namaza u ćaršijskoj džamiji u Teočaku, krenuli smo u obilazak samo nekih od brojnih šehidskih mezarja na ovom području.

- Prvo odredište, ovdje u Teočaku bilo je Centralno šehidsko mezarje u Teočaku.



Na ulazu u mezarje naši domaćini dali su nam neke informacije o borcima Teočaka.
Saznali smo da su se na području Teočaka borili, ne samo borci iz Teočaka, nego i borci iz okolnih mjesta: Ugljevika, Bijeljine, Zvornika, Vitinice, Goduša, Sapne... Borili su se civili, žene...svo aktivno stanovništvo.

Na teočanskom ratištu borio se i Kefelja Anđelko, rođen u R. Hrvatskoj, u Varaždinu. Tokom rata je preko veze dospio do Teočaka. Imao je želju da se istinski bori protiv srbijansko-crnogorskog agresora. Preko medija čuo je za heroje Teočaka i Kapetana Hajru, te je imao želju da dođe i pridruži im se. Što je naravno i učinio. Poginuo je herojski u jednoj od akcija na spajanju Sapne i Teočaka.

Takođe smo dobili informaciju da je u periodu rata u BiH 1992.-1995.godine na području Teočaka:

1. Poginuo 341 borac;
2. Ranjenih je bilo 795 ( 300 teže ranjenih i 495 lakše ranjenih);
3. 200 je RVI;
4. Civilnih žrtava rata bilo je 42 – je;
5. Ranjenih civilnih žrtava bilo je 126;
6. Djece civilnih žrtava rata bilo je 7-ro;
7. Djece invalida 2 –je;
8. Žena boraca bilo je 253;
9. 3 žene su poginule kao borci u akcijama Teočaka;
10. A njih 38 je poginulo kao civilna žrtva rata;
Značku Zlatni ljiljan
dobilo je 20 boraca Teočaka, od toga 10 posthumno.



Kada smo čuli sve ove podatke ostali smo nijemi i bez teksta. Sva ta godišta na bijelim nišanima. Sva ta mladost. Ni oni nisu htjeli rat. I oni su danas mogli biti tu među nama, sa svojom djecom, unucima...Prekinta je mladost, prekinut život. Svjesno su stali u odbranu naše države, naše slobode. A nisu morali. Mogli su kao i drugi pobjeći, otići. Ta žrtva, ta veličina ne smije biti zaboravljena. Ne smijemo zaboraviti ni činenicu da smo mi mogli biti tu gdje su oni, ali nismo. Nismo zahvaljujući Allahu i njima. Njima koji nas nisu ni poznavali, ali su bili bedem ove države i odbrana naših života. Može li se to i smije li se ikada zaboraviti? Bol u našim očima, tuga u srcu i duši govori da ne smije.
- Drugo odredište bilo je Spomen obilježja poginulim borcima Brigade u Bilalićima, Teočak.

Ispred Spomen obilježja Teočanski profesor historije Fikret Hasanović održao je historijski čas o Teočaku, njegovom geografskom položaju i Teočaku od najstarijih vremena do početka agresije:

- „Teočak je naselje i sjedište istoimene Općine u Tuzlanskom kantonu, država BiH. Općina je osnovana nakon referenduma 1992.godine na kome su se građani opredjelili da se odvoje od Općine Ugljevik. Općina Ugljevik nakon rata pripala je entitetu Republika Srpska, a novosnovana Općina Teočak Federaciji BiH.
Teočak je smješten na sjeveroistočnim padinama planine Majevice, na nadmorskoj visini od 300-600m. Čini ga više naselja i zaseoka. Na osnovu popisa stanovništva iz 1991.g. Teočak broji 7200 stanovnika. Sa pet strana Teočak je okružen gradovima: Lopare, Ugljevik, Sapna, Zvornik.

Teočak je u dalekoj prošlosti, pa tako i u ratu 1992.-1995.g. imao važnu ulogu zbog svoje tvrđave i strateškog položaja. Položaj Teočaka je takav da se sa njegovih predjela vide Drina i Sava, Bijeljina, Brčko i mnoga naselja Semberije.



Stari Teočak poznat je po tvrđavi Teočak koja se prvi put spominje 1345.godine i džamiji Fethiji koja je registrovana kod Zemaljskog zavoda u Sarajevu kao kulturni spomenik i pod zaštitom je države od 1959.godine. Na području Teočaka do danas su očuvane priče o mađarskoj i rimskoj crkvi i samostanu. Najjača uporišta Crkve bosanske bile su župe sjeveroistočne Bosne. Tu su sačuvane mnoge nekropole srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Teočakom su vladali Ugari, Osmanlije, Srbi.
U periodu od 1941.-1945. godine Teočak je malo spominjan i istražen. Ali sa sigurnošću se može tvrditi da je često bio meta četnika.

Tako je bilo i u poslednjem ratu, u periodu od 1992.-1995.godine. Teočak je svakodnevno bio izložen borbenim dejstvima, granatiranju i napadima srpsko- crnogorskog agresora. Bitke su znale da traju po mjesec i više. Poznate ofanzive ovih prostora iz ratnog perioda 1992.-1995. godine su mnogobrojne, ali izdvojićemo neke: „ Drina 93“, „ Bitka za Bilalovac“, „ Čekić i nakovanj“. Kao rezltatat svega, u borbi za slobodu, mnogi borci Točaka su dali svoje živote, mnogi su ostali RVI, mnogobrojne su civilne žrtve rata na koje je Teočak ponosan i zbog toga smatra svojom obavezom i dugom da između ostalog, kroz Šehidska mezarja i Spomen obilježja očuva uspomenu na njih.“


Većina je možda čula za Teočak, ali nije znala sve ove informacije koje smo danas saznali od naših domaćina. Fascinantno je da jedna tako mala Općina broji toliko heroja. Svaki insan ovog mjesta je heroj. Da heroj! Biti pod stalnim vojnim dejstvima, granatiranjima, stalno se noseći sa bolom i tugom zbog poginulih, ranjenih, a ipak odisati tolikom snagom duha, optimizmom, borbenim elanom...Upravo sve to ovu Općinu spasilo je iz kandži agresora. Bili su prva linija odbrane, i slobodno možemo reći, nisu odbranili samo sebe, nego sve nas, našu državu. Mnogi od nas nisu ni bili toga svjesni, a nisu ni danas. Žalosno je da se na nivou naše države ne prave edukativne ekskurzije za našu djecu, ne samo Teočaku, nego svim mjestima BiH koja su bila i jesu ponos naše države. Naša pokoljenja trebaju i moraju da znaju i čuvaju naš identitet, našu tradiciju kao što su to činili ovi ljudi Teočaka i mnogi drugi širom BiH. Ne smijemo dozvoliti da ovakvi heroji padnu u zaborav jer ovi ljudi, ova mjesta, zaslužuju da budemo ponosni, da ih spominjemo i o njima govorimo. Upravo tako, danas su u nama pomiješana osjećanja bola, tuge, ponosa... Sigurna sam da će ta osjećanja ostati duboko urezana u svima nama, da ćemo ih pričati i prepričavati i da ćemo u budućnosti dati bar mali doprinos da se NE ZABORAVI.

- Nakon kratke stanke, kahve i zajedničkog druženja obilazak se nastavlja posjetom Sniježnici, tačnije Šehidskom mezarju na kojem se nalazi i mezar legendarnog Kapetana Hajrudina Hajre Mešića.
Na ulazu u mezarje takođe je održan historijski čas, ali ovaj put o liku i djelu Kapetana Hajre:



„Hajrudin Hajro Mešić rođen je 01.01.1959.godine u Srednjoj Trnovi, Općina Ugljevik.
U periodu rata 1992.-1995.godine, a i poslije ostao je upamćen i poznat kao heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata i komadant I. Teočanske brigade ARBiH.

Pred početak rata u BiH Hajrudin Mešić bio je aktivno vojno lice.

1990. godine napustio je JNA i došao u Trnovu. Nakon izbora bio je postavljen za komandira policije u Ugljeviku. Vidio je na vrijeme šta se sprema. Kada je počeo rat, ženu i djecu vodio je sa sobom po ratištu. Narod mu je vjerovao i zato su i krenuli za njim. Bio je iznimno hrabar, pravedan i dobar. Kada bi zauzeo neko selo, ostavio bi put da izađu civili. Kada bi zarobio srpskog vojnika, on bi ga razmijenio. Svi vojnici Teočaka su ga voljeli i poštovali. Sjećaju se njegovih postupaka, riječi i djela koja s ponosom prepričavaju. Na području teočanske teritorije organizovao je uzornu vojnu i civilnu vlast. Uz Kapetana Hajru ne samo da je oslobođen Teočak, nego je duh teočanskih boraca postajao snažniji i sve aktivniji. Znao bi govoriti:

„Ne bole te rane kada budeš ranjen od metka i granate, već te boli samo srce i duša kada izgubiš borca. Lahko je preboljeti ranu dobivenu od metka i gelera, ali bol koji dobiješ od tragedije svog borca, najlakše se podnosi da i sam pogineš.“

Njegove odluke i planovi prihvaćani su i sa zadovoljstvom izvršavani. Nizao je uspjehe i pobjede.
Međutim, 30.10.1992. godine u Nezuku poginuo je Kapetan Hajrudin Hajro Mešić od neprijateljske granate. Narod nije vjerovao da se Kapetanu Hajri nešto može desiti. Vjerovali su da mu ni metak, ni granata ne mogu ništa.

Čuvene riječi Kapetana Hajre bile su:

„Sutra kada bih izgubio život, ne bi mi bilo žao jer mislim da sam poprilično doprinio da se odupremo tom našem agresoru“.


Mnogi su smatrali da je Hajro ostao živ, Srebrenica se ne bi dogodila, on bi taj koridor kad-tad otvorio i spasio narod.
Sahranjen je u Teočaku, u Šehidskom mezarju u Sniježnici. Iza sebe ostavio suprugu, sina i kćerku.
- 1992.g. odlikovan je vojnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Dobitnik je i „Policijske medalje za hrabrost“.
- Odlukom Predsjedništva RBiH, 1993.g. posthumno je proizveden u čin brigadira.
- Ukazom Predsjedništva RBiH,1994.g. posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
- Ukazom Predsjedništva RBiH, 1996.g. posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.
Tuga za Hajrom Kapetanom i danas se osjeti u zraku, u duši svakog onog koga je poznavao. Sjećanje na njega prenosiće se i na buduća pokoljenja, jer njegov život, riječi, djela i na kraju smrt to zasigurno zaslužuju.“



I zadnja naša posjeta planirana za današnji dan, bila je posjeta Šehidskom mezarju Sniježnice i mezaru Kapetana Hajre, mjestu koje je obuhvatilo sva današnja odredišta i emocije. U tišini mezarja osjećao se smirujući, opuštajući duh. Sav bol i tuga sakupljani cijeli dan tiho su potekli niz naša lica. Riječi o liku i djelu Kapetana Hajre nikog od nas nisu ostavile ravnodušnim. Imali smo osjećaj kao da stoji tu među nama, smješi se sretan što smo tu, što se sjećamo, što nije zaboravljen. Osjećamo i te riječi koje je izgovarao da mu ne bi bilo žao ako pogine jer misli da je mnogo učinio u oslobodilačkoj borbi protiv agresora, jer zaista i jeste. Osjećamo taj ponos Teočana i ljubomorni smo, nije Kapetan Hajro samo njihov, on je i naš ponos, ponos BiH. Osjećamo tu tišinu koja lebdi iznad i oko nas. Šehidi i Kapetan Hajro poručuju da su upravo na takvom, boljem mjestu. Pružaju nam šansu da na ovom svijetu osjetimo tu ljepotu bar na tren. Na ovom mjestu ne možete osjetiti ljutnju, bijes, osjećate samo tišinu, bol, ponos...

- Nakon historijskog sjećanja na lik i djelo Kapetana Hajre obišli smo mezarje i spomen sobu;


- U Sniježničkoj džamiji klanjali smo akšam i jaciju namaz, nakon čega smo se uputili kući, nazad u Zenicu.
Cijeli dan je bilo, za jesenji dan neobično, izrazito sunčano i toplo vrijeme. Ipak na kraju naše posjete propratile su nas kapi kiše. Ima li tu simbolike ili ne, ne znamo. Ali znamo da je pored svega i to na sve nas ostavilo jak pečat urezan duboko u naše sjećanje. Današnje posjete bile su teške, emotivne i bolne s jedne strane. S druge strane probudile su i ostavile osjećaje ponosa, patriotizma, inata bosanskog.
Ponijeli smo osjećaj i poruku, koju ćemo nadam se dijeliti i širiti gdje god se pojavimo. A ta poruka je da ne smijemo zaboraviti ko smo, šta smo i odakle smo. Ne smijemo dozvoliti da zaboravimo sve one koji su život dali za nas, našu tradiciju, identitet, slobodu. Ne smijemo zbog njih, ne smijemo zbog nas. Zaborav vodi ponavljanju. Moramo naučiti historiju i dobro je zapamtiti. Moramo biti ponosni na nju, jer zaista, zaista imamo čime biti ponosni.

VRH



Ostali prilozi:
» GENERAL MEHMED ALAGIĆ – SMRT OD NEPRAVDE
B.net | 07. March 2024 14:06
» IZLET DJECE IZ MEKTEBA HIDAJE U POSJETI DŽAMIJI U PENZBERGU
Damir ef. Babajić | 28. February 2024 16:04
» SEDMOGODIŠNJI MAHIR JEDINI ĐAK U SELU PETROVIĆI KOD OLOVA
Anadolu Agency (AA) | 24. February 2024 12:40
» "BEST MOSTAR" OTVARA PRIJAVE ZA HACKATHON!
Bošnjaci.Net | 18. February 2024 13:06
» PLEMENITOST, HRABROST I ODLUČNOST
Ferhat Korajac | 12. February 2024 02:08
» ČETIRI DECENIJE OD ZOI U SARAJEVU: OLIMPIJSKI DUH I DALJE ŽIVI
Anadolu Agency (AA) | 08. February 2024 20:04
» AZERBEJDŽAN NA GLOBALNOJ SCENI-EKONOMSKI RAST I DOPRINOS DIJASPORE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:37
» OJ NERMINEEEEEE, ŠTA KAŽE SV. SAVO O ISLAMU I NJEGOVIM SVETINJAMA
Dr. Muharem Štulanović | 06. February 2024 19:56
» MOJ SEDAMDESET DRUGI ROĐENDAN
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. February 2024 14:32
» VEČER BOŠNJAČKE KULTURE, UMJETNOSTI, ILAHIJA I KASIDA
Bošnjaci.Net | 28. January 2024 16:38
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif