ELMEDINA MUFTIĆ: Bosna je meni više od geografskog pojma oivičenog granicama, kroz koji protiču mnoge rijeke, gdje spavaju jezera, gdje morski talasi udaraju o obalu i povlače se nazad, gdje se izdižu brda u htijenju da nadvise njezine planine, gdje su ravnice postelja suncu, žitna polja i zvuk klasja, uspavanka za mjesec, a kameni grebeni štit na kojem se lome dušmanska koplja.

Meni je Bosna više od Domovine, više od ljubavi, više od mašte. Meni je Bosna više od pjesme i zapisa o zemlji. Bosna je meni više od otkucaja srca, suze u oku, sjećanja na slavnu prošlost, na pretke koji uspravno stoje i čija podignuta ruka sa ispruženih pet prsta predstavlja otvorenost bošnjačke duše, dobru namjeru ovdašnjeg čovjeka, osjećaj prihvaćenosti svakog onog ko čistog srca i iskrenog nijjeta svojom nogom kroči u ovu brdovitu zemlju koja liči na preslikano parče Dženneta.

Meni je Bosna više od svake priče ispričane o njoj. Bosna je meni, više od drhtaja tijela pri spomenu njezinog opstanka kroz burna stoljeća. Bosna je meni, više i od majčinske ljubavi, žrtve, i odricanja dok podiže dijete, učeći ga da postane čovjekom. Meni je Bosna više i od očevog truda i nastojanja da bude bedemom porodice. Meni je Bosna više od sestrinske nježnosti i bratske zaštite. Bosna je meni više i od dječije radosti izazvane pažnjom odraslih.

Bosna je meni više od geografskog pojma oivičenog granicama, kroz koji protiču mnoge rijeke, gdje spavaju jezera, gdje morski talasi udaraju o obalu i povlače se nazad, gdje se izdižu brda u htijenju da nadvise njezine planine, gdje su ravnice postelja suncu, žitna polja i zvuk klasja, uspavanka za mjesec, a kameni grebeni štit na kojem se lome dušmanska koplja.

Jedina domovino – trajna tekovino, sretan ti Dan državnosti – Dan tvoje i naše vječne opstojnosti. (Ko te dirne taj se opržit mora!) Autor: Šukrija Meholjić

Meni je Bosna duša, onaj dio mene bez kojeg je nemoguće živjeti, koji se očima ne može sagledati, onaj dio mene gdje se nalazi nadahnuće što ponijeh iz Ezela kad mi je duša prvi puta glas pokornosti i zavjeta izustila. Bosna je meni život. Znak postojanja. Moja zakletva na vjernost. Moja obaveza da na zemlji red uspostavljam. Moja pobožnost, vjera, i svjedočenje da je On iznad svega, Jedan i Jedini, Tvorac, ogleda se kroz ljubav prema ovom grumenu zemlje iz kojeg se porodiše i u koju polegoše pokoljenja, i iz kojeg sam i sama stvorena i u koju ću se i sama vratiti. Glas iz prošlosti što me doziva, i poruka i opomena mi biva, da je Bosna emanet koji se izdati ne smije. Kapi šehidske krvi kojima se abdesti ova zemlja su meni Bosna. I ona gazijska dova, što bi upućena Gospodaru svjetova u vremenu teškom, meni je Bosna. I suza stisnuta u oku majke dok sina jedinca kao šehida sa ovog svijeta na Ahiret šalje meni je Bosna. I devet heroja, čija djela nadvisiše vrijeme i hrabrost meni su Bosna, a njihova imena direci njezinog opstanka. I stećci i na njima uklesani epitafi bosanskih duša, Bosna su meni. Zvuk ezana i crkvenog zvona kad u podnevski sahat u istom trenu se oglase, Bosna su meni. I sve Bogomolje i molitve u njima izrečene, meni su Bosna. I svaki čovjek u čijem se pogledu ogleda domovina, Bosna je meni. Meni je Bosna u stroju Armije R BiH, u pobjedama njezinih jedinica, u snovima o slobodi njezinih kćeri i sinova.



Bosna je meni i u 173 delegata na I zasjedanju ZAVNOBIH-a, koji potvrdiše milenijumsku državnost domovine. Meni je Bosna 29. august 1189. godine, 26. oktobar 1377. godine, 25. novembar 1943. godine, 1. mart 1992. godine, 22. maj 1992. godine.

Bosna je ljubav inspiracija, i posljednja stanica do Dženneta.

Domovino, sretan ti Dan državnosti!