Učesnici tribine

Klub paraolimpijskih sportova „Baton“, nastavio je neumorno organizovati tribine u okviru projekta “Batonovi muhabeti”. Iako po hladnom vremenu i uz obilne snježne padavine, Muzej grada Zenica bio je pun vjernih posjetilaca Batonovih tribina. Gost-predavač ovoga puta bio je prif. dr. Senadin Lavić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i predsjednik BZK “Preporod” Bosne i Hercegovine. Moderator tribine bio je novinar i publicista Ismet Isaković iz Siska, inače Zenički zet. U uvodnom dijelu, predsjednik KPS “Baton” mr. sci. Amir Ismić, je najavio sadržaj i predstavio goste, te zamolio da se Fatihom sjetimo svih stradalih u zločinima diljem Bosne i Hercegovine.

Nakon uvoda, književnik i novinar said Šteta osvrnuo se na zločin nad Bošnjacima u selu Gorica, koji se prikriva više od dvadeset godina, a samo je hiljadu i nešto metara zračne linije od sela Trusina u kojem je također počinjen zločin, a o kojem zna cijeli svijet. On je rekao da je najveći genocid koji se u kontinuitetu odvija u svijesti Bošnjaka, zaborav. Potom je recitovao pjesmu “Zločin i sjećanja” čiji su stihovi uklesani na spomenik svirepo ubijenim i mučenim Bošnjacima u selu Gorica i logoru Buturović Polje.

Vjerna publika na tribini

U jednom prijatnom i opuštenom, propitivanju od strane publiciste i novinara Ismeta Isakovića, koji je svoja pitanja uvijao u niz historijskih činjenica, napravljen je osvrt na nastanaka HR HB, čiji se separatistički projekat pravljenja etnički čistog hrvatskog prostora i pripajanja R Hrvatskoj nastavlja kroz deklaraciju.

Prof. dr. Senadin Lavić vratio se na 1954.godinu i sporazum u Buenos Airesu, Argentina, koji je podrazumijevao rušenje SFRJ i dijeljenje Bosne i Hercegovine. Kasnije je ta ideja nastavljena kroz sporazum Tuđman-Milošević u Karađorđevu, pa sporazum Boban - Karadžić. Ovo sve ukazuje da separatistički ciljevi kako Srbije, tako i Hrvatske nikada nisu niti jednog trenutka prestali. Rezultat toga je i minuli rat koji je odnio najviše žrtava Bošnjaka i pokušaj svojevrsne “Palestinizacije BiH” odnosno Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Iako je Herceg-Bosni presuđeno u Den Hagu za “Udruženi zločinački poduhvat” i kaznu od111 godina za naredbodavce zločina, HZ HB nije nestala. O mogućim buđenjima nacionalističke pošasti iz Srbije i iz Hrvatske, Frenk Bojl najavljuje potrese u periodu 2015-2020-godina, što se i primjeti djelovanjem politike u BiH i one iz susjedstva.

Hrvatsku politiku spram BiH, moderator isaković dijeli u dvije. Onu u vrijeme i nakon Tuđmana, te konstatuje da se ona bila samo primirila u vrijeme Sanadera i Kosorove, ali se snažno vratila na onu tuđmanovsku, dolaskom predsjednice Kitarović i premijera Plenkovića.

Dr. Lavić i novinar Ismet Isaković

Na to je prof. dr Lavić dodao:
-Hrvatska nema niti jedan drugi problem osim ugroženosti Hrvata u BiH. Oni nemaju posrnuli “Agrokor”, nemaju manjak prihoda od turizma u protekloj godini, imaju vanjski dug samo nešto više od 60.milijardi eura. Ali, R Hrvatska nema problem! Čak ni to što je samo iz Slavonije iselilo oko 800.000 stanovnika i ostavili pusta sela i naselja. Otvoreno tvrdim da Hrvati u Bosni i Hercegovini žive bolje od svih drugih naroda, pa i od Hrvata u Hrvatskoj. Sve što je doneseno od strane Sabora R Hrvatske važi samo za R Hrvatsku a nikako za BiH, ali to ne znači da se deklaracija neće nastaviti provoditi od strane Hrvatske u budućnosti, a što je opet atak na Bosnu i Hercegovinu, zaključio je prof. dr. Lavić.

Deklaracija nije nikako dobra za Bošnjake, ali nije ni razlog da se gradi animozitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, Bošnjaci trebaju biti mudri kao i nebrojeno puta kroz historiju, graditi zajednički život sa čestitim Hrvatima kojih u Bosni i Hercegovini zasigurno ima, kao što to treba činiti i sa Srbima u Bosni i Hercegovini, poručio je na kraju prof. dr. Lavić.

Sevdalinkom “Bosno moja” i jednom pjesmom “Jel’ ti žao što se rastajemo” nastalom po istinitom događaju tragične ljubavi iz 1941.godine, između Envera Šiljka i Fride Laufer, prisutne je počastila mlada umjetnica, tek učenica osnovne škole, Amina Bajramović, a već prepoznatljiva po svom zlatnom glasu. Kratkom pjesmom obratio se i Zenički pjesnik Ćazim Škaljo. Nakon tribine nastavljeno je ugodno druženje u Hadži-Mazića kući, uz kahvu i čaj.

Djevojčica zlatnog glasa: Amina Bajramović