Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Sahovici 1924. godine
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Ćamil JUKOVIĆ, žrtva sukoba SDA Sandžaka i SDP-a
LJAJIĆ I UGLJANIN SE NE BOJE BOGA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 28. January 2019. 19:01:52

Ćamil Juković rođen je krajem 1945. godine u Dujkama selu na Pešteri, općina Sjenica, kao deseto dijete. Svoj životni put opisao je na tristo strana u autobiografskom romanu „Vjetrovi Pešteri“. Četiri razreda je završio u selu, dok kao đak pješak 10 kilometara u jednom smjeru, osmogodišnju i gimnaziju u Sjenici. Studirao je u Sarajevu. Završio je pješadijsku školu rezervnih oficira u Bileći 69/70.



Godine 2004., u predizbornoj kampanji u Novom Pazaru sukobili su se pristalice SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina i SDP Rasima Ljajića. U tom stranačkom vatrenom obračunu teško je ranjen ugledni građanin Ćamil Juković. Važno je naglasti, bio je samo prolaznik, nije pripadao ni jednoj od političkih opcija. U momentu njihove međusobne svađe i razmjene vatre iz oružja, u pokušaju da zaštiti djecu koja su se išla niz ulicu u pravcu sukoba pristalica, Juković je pogođen metkom u tik pored kičme koji je ispaljen od strane aktera tog obračuna. Od tog kobnog dana, Juković je nepokretan i trajno je prikovan za invalidska kolica i bolesničku postelju, kako je i sam nedavno pojasnio u pismu koje je uputio Gradskoj upravi Novi Pazar. Ovaj grad danas vode koalicioni partneri a nekada sukobljene strane, Ugljaninova SDA i Ljajićev SDP-a. Lidere pomenutih stranaka spojila je vlast i lični interes, dok nepokretan Ćamil Juković na bolesničkom krevetu broji dane svoje starosti, čekajući ovodunjalučku pravdu kao zimsko ozeblo peštersko sunce.
Ugledni Novopazarci i poznavaoci političkih prilika i tokova u Sandžaku tvrde, da je Ćamil Juković nedužna žrtva višegodišnjih sukoba stranaka SDA Sandžaka i SDP i njihovih doživotnih lidera Ugljanina i Ljajića. Nažalost za nepovjerovati je da administracija grada nema razumijevanja premo svojem građaninu. Nego sve je njih zbližila vlast da vladaju nad drugima, uključujući i nad svojom žrtvom nepokretnim Ćamilom Jukovićem, kojem su, bez ikakve ljudskosti i suosjećanja, sva vrata zatvorili, i tako u zadimljenim kancelarijama čekaju haber da je pihnuo i ono malo ranjene duše iz Ćamilovog nepokretnog tijela, kako bi koalicioni partneri rahat odahnuli i vladali Novim Pazarom. Ćamil Juković već petnaestu godinu traga za istinom i pravdom (!), Tužilaštvo, sud i policija šute, a krivac i(li) krivci pod zaštitom su njihovih lidera za koje su na ulicama ’ratovali’. Režim u Srbiji ne interesiraju ovakvi slučajevi taman da će se svi u Sandžaku poubijati. Što gore – to bolje!
Iako su na vlasti SDA i SDP, njihova žrtva Ćamil Juković nikada na bilo koji način nije pomognut od pomenutih stranaka i lidera koji su se obračunavali za vlast a danas se ponosno grle i cmaču u vlasti!
Pred kraj 2018. stopostotni invalid Ćamil Juković nekoliko dana je javno protestvovao, ali vlasti Novog Pazara i rukovodioci stranaka ostali su gluhi.
Gospodo u vlasti u Novom Pazaru, prestanite biti saučesnici u uništavanju jednog ljudskog života! Konačno pomozite Ćamilu Jukoviću!!!



Bošnjaci.Net: Poštovani gospodine Jukoviću, i pored vašeg nezavidnog i teškog zdravstvenog stanja, hvala vam što ste pristali da putem internet mreža porazgovaramo i upoznamo čitatelje Bošnjaci.Net sa vašim slučajem. Prije nego budemo govorili o nesretnom slučaju što vas je učinilo stopostotnim invalidom, nakon odsluženja vonog roka zaposlili ste se, ali i zbog predanih aktivnosti nagrađivani ste.
JUKOVIĆ:
Da, po povratku iz ondašnje JNA, zaposlio sam se u školi „Bratstvo“ u Novom Pazaru gdje sam radio do penzionisanja. Zahvaljujući rezultatima u nastavi i vannastavnim aktivnostima nagrađen sam petodnevnim putovanjem po Španiji u maju 1979., od strane republičkih organa. Niko iz Sandžaka ni prije a ni poslije mene nije imao tu čast. Bilo nas je grupa od 29 iz cijele Jugoslavije. Obišli smo i Realov stadion i tu „igrasmo“ par minuta, tek da bi se mogli pohvaliti.


Juković sa suprugom


Bošnjaci.Net: Radni vijek je tekao, onda porodica, kuća…
JUKOVIĆ:
Jeste, radni vijek je tekao uobičajeno. Napravili smo kuću. Dobili smo sina i dvije kćerke. Radost kakvu zaslužuje jedna porodica.

Bošnjaci.Net: I onda sve to prođe i dođe kobna 2004. godina, dođe za vas, sina i cijelu porodicu?
JUKOVIĆ:
Poslije mojeg stradanja 2004., smrt mojeg sina jedinca mene i sve nas je dokrajčila. Zbog teškog stanja ni na dženazu mu nisam mogao otići i klanjati.
Tada za nekih dvadeset meseci izgubio sam devet članova šire porodice.

Bošnjaci.Net: Dijelimo bol sa vama i porodicom. Šta ste koristili kao terapiju duše?
JUKOVIĆ:
Vjera u Allaha dž.š. i ljubav prema dvoje unučadi, siročadi, koja žive u Sarajevu držali su me kako mentalno tako i fizički. Mada sam u međuvremenu mnogo puta molio za autanaziju. Molio sam Boga da ne bude gore, jer uvjek može biti gore.
Kad sam se koliko toliko smirio počeo sam da čitam, tako reći, dan noć. To mi je isto bila terapija. Kad sam se zasitio čitanja riješih da moj životni put, način života i običaje na Pešteri u drugoj polovini dvadestog vijeka stavim na papir, koliko za porodičnu upotrebu poput skripte.

Bošnjaci.Net: Zašto ste se tome baš posvetili?
JUKOVIĆ:
Da unučad znaju kakav je bio način života nekad, da vide kroz šta sam sve prošao. Sve sam pisao olovkom, a kad sam dao prijateljima da mi to otkucaju, njima se to neobično dopade i ja „moradoh“ da nastavim s pisanjom.

Bošnjaci.Net: Za prilično kratak period napisali ste više romana, zbirki pjesama…
JUKOVIĆ:
Za oko tri godine napisah sedam romana i pet zbirki, ukupno oko dvije hiljde i trista strana i oko petnest hiljada stihova. Svi koji su ih pročitali puni su hvale, neke su doživjele i po tri izdanja. Za roman Vjetrovi Pešteri ima interesenata da snime i kratkometražni i dugometražni film.Trenutno me je okupirao internet.

Bošnjaci.Net: Sve to radite i stvarate sa bolesničke postelje i pod jakim blovima.
JUKOVIĆ:
Upravo tako, prostoriju u kojoj boravim gotovo nikad ne napuštam, bolovi, hemoroidi, opstipacija, grčevi... to mi je usud. I kada malo popusti, uhvatim se pera.

Bošnjaci.Net: Da se malo posvetimo toj kobnoj 2004.!
JUKOVIĆ:
Da, baš tako, bio je po mene i moje taj kobni 11. septembar 2004., ali dozvolite da samo kratko ukažem da je u Novom Pazaru vladalo haotično stanje, krstarilo se danonoćno gradskim ulicama; omladina na haubama i krovovima uz muziku, halak i urlanje. Čas SDA, čas SDP, naravno nakon što je osnovana SDP. Stranačke pristalice su se utrkivalu ko će biti glasniji. Pucalo se rafalno kao na „frontu“. Tuče i prebijanja su bila uobičajena pojava. Čak i ubacivanje bombi kroz prozore, poginuli, ranjeni.

Bošnjaci.Net: I onda 11. septembar 2004.
JUKOVIĆ:
Da, tog kobnog dana sam pošao predveče da obiđem pčele u susjednom selu. Kad sam se približavao raskrsnici tzv. Parnice, vidio sam gužvu, tuču zastavama, motkama, kamenicama, a počelo se i pucati. To je trajalo izvjesno vrijeme, a kad malo utihnu, ja se ’probih’ kroz kolonu SDA Sulejmana Ugljanina koja je dolazila iz Tutuina. U hodu se prihvatih jednog jako strmenog i uskog sokačeta uz naselje Bukreš. Nekako kao u susret niz sokak, trče tri - četiri djevojčice, može biti, predškolskog uzrasta. Ponovo nasta pucnjava, vika i galama, tada nisu prestajali. Ja mahinalno raširih ruke da zadržim tu djecu, i povikah, nemojte ići dolje, zgaziće vas nešto, udariće vas. Zbog velikog nagiba djeca me okrenuše za 180 stepeni, još sam držao djecu oko vrata potpuno nagnut niz strminu. Odjednom osjetih strašan bol u predjelu desnog ramena i leđa. Padoh i potrpah jedno dijete, podigoh se na ruke i ono se nekeko izvuče.
Počeh da dozivam, pomozite mi ranjen sam. Čuh nekog i ubaciše me u auto, i krenuše u gusti saobraćaj kroz grad koji je haman bio zatvoren. Nakon nekih pola sahata, nekim okolnim ulicama, stigli smo u Zdavstveni centar. Moj bivši učenik Branko povika „ene, to vi profesore“. Dok doktorka Enisa kratko reče paraplegija.
Nakon pregleda i snimanja ustanovljeno je, da je zrno pogodilo pored ključne kosti pa ispod desne plećke zaustavilo se u kičmi.

Bošnjaci.Net: Onda Beograd!
JUKOVIĆ:
Put do Beograda dug i predug, bila je to subota veče, u utarak mi je zrno izvađeno. Pored mene Rasim Ljajić. Doktor koji me je operisao reče da je siguran da ću se oporaviti, a Ljajić obeća da će mi obezbijediti najbolje apartmane i fizioterapeute.

Bošnjaci.Net: Već je vidljivo da je bila pogrešna procjena doktora, ali šta od obećanja Ljajića?
JUKOVIĆ:
Po dolasku u Novi Pazar, nekoj TV ekipi rekao sam da ne znam ko me je ranio. Od tada Ljajića nisam više vidio.

Bošnjaci.Net: Šta mislite, zašto Ljajić nije održao obećanje i zašto se više nije pojavljivao vama pred oči?
JUKOVIĆ:
Valjda je očekivao da ću ja to svaliti na SDA i Ugljanina(!), a kako da to uradim kad nisam vidio koje pucao i koje vinovnik ovog gnusnog zločina. Kad sam izgubio zdravlje još i dušu, to ne bih uradio ni protiv njega niti bilo koga ako nisam vidio.

Bošnjaci.Net: Šta je bilo sa istragom?
JUKOVIĆ:
Istraga?! Vodila se istraga reda radi. Trojica su pucali, kalibar zrna dvojice koji su pucali se nije poklapao sa onim „mojim“, a onaj treći je priznao da je pucao ali da to nije njegovo zrno. A pištolj je bacio na kamion s pijeskom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Svi su mu vjerovali na riječ!

Bošnjaci.Net: Da li je moguće da se kamion probijao kroz toliku gužvu zavađenih SDA – SDP strana?
JUKOVIĆ:
Bila je takva gužva da se ni biciklista nije mogao probiti a ne kamion. Policiji je bila dovoljna riječ „to nije moj kalibar“!

Bošnjaci.Net: Šta vi kažete, čije je bio pištolj i zrno?
JUKOVIĆ:
A da nego čiji nego baš njegov.

Bošnjaci.Net: To je ostalo tako, ne utvrđeno, sakriveno, vi na kolicima nepokretan, a onda dolazi još jedan tužan dan u vašem životu i porodice, preselio je na bolji svijet vaš sin jedinac?
JUKOVIĆ:
Tih košmarnih dana, poslije dvije godine borbe sa opakom bolešću umrije mi sin jedinac. Živio je u Sarajevu od 1999. godine u kući koju smo počeli praviti osamdesetih. Svojom rukom i na invalidskim kolicima napisao sam umrlicu sinu jedincu i dadoh prijatelju da to odštampa i zalijepi na par mjesta da bar neko pročita.

Bošnjaci.Net: Niste ni na dženazi mogli biti?
JUKOVIĆ:
Ne, nisam mogo biti na dženazi, prilkovan sam za krevet i kolica. Tek sam nakon deset godina od njegovog preseljenja obišao sam mu mezar.

Bošnjaci.Net: A oni čije su vam pristalice uništile život jesu li vam bar pružili bilo kakvu utjehu?
JUKOVIĆ:
Ne, oni se ne boje Boga, a zakon je u njihovim rukama evo već 30 godina. Ti koji su mi uništili život i porodicu ne nađoše za potrebno ni tada da me obiđu, kažu riječi utjehe! Meni se nije željelo pomoći, već uništiti. Godine prođoše u njihovoj svađi i međusobnoj mežnji. Narod zavađen, zaveden, isprepadan, polupismen ili nepismen pretvorio se u navijače.


Novi Pazar danas vode koalicioni partneri Ugljaninova SDA i Ljajićev SDP-a, nekada ljuti rivali


Bošnjaci.Net: Zar niko iz institucija grada da ne pomogne svojem sugrađaninu?
JUKOVIĆ:
Direktor PIO Zavoda Fuad Škrijelj nije mi dao boravak u RH centar, a banja mi nije mnogo pomogla. Čak sam u Njemačku platio više od 30 hiljada eura 2011. godine. ali uzalud. To sam platio od dobijene nematerijalne odštete i pomoći prijatelja. Ljekarska komisija je postojala samo da potpisuje njegove odluke. Meni se nije željelo pomoći već naprotiv.

Bošnjaci.Net: Ko plaća troškove u banji gdje ležite?
JUKOVIĆ:
Troškove stalnog boravka u NP banji plaćam sam.

Bošnjaci.Net: Kakav je odnos države?
JUKOVIĆ:
Kakav? Evo treća godina republika je odbila da mi nadoknadi materijalne troškove.

Bošnjaci.Net: A Grad Novi Pazar?
JUKOVIĆ:
Tražio sam od Gradske uprave da plate troškove, tek nedavno su moj zahtjev stavili na Dnevni red i odbili me. Iako su mi oni uništili život i smjestili u IK već 15 god. Direktor Zavoda za socijalno obrazložio je da ja od penzije i tuđe njege mogu da podmirujem banjske troškove, a nije uzeo u obzir moje troškove za lijekove, dnevno po sedam komada. Moju suprugu i od čega ona da živi kad nema nikakvih primanja. Isto od čega da žive moja unučad - siročad. Moja unučad sve veća i sve im više treba podrška.

Bošnjaci.Net: Da li vas obilaze zvaničnici grada, institucija...?
JUKOVIĆ:
Bivši gradonačelnik me je obišao jednom, a sadašnji dva puta, privatno kao prijatelji, kao i muftija dr. Mevlud Dudić par puta.
Mislim da je gradonačelnik Nihad Biševac dobar i human čovjek ali su njegove mogućnosti ograničene. Za sve se pitaju glavešine - Ljajić i Ugljanin, ostali su pijuni.


JUKOVIĆ: Po dolasku u Novi Pazar, nekoj TV ekipi rekao sam da ne znam ko me je ranio. Od tada Ljajića nisam više vidio.
Šta mislite, zašto Ljajić nije održao obećanje i zašto se više nije pojavljivao vama pred oči?
Valjda je očekivao da ću ja to svaliti na SDA i Ugljanina (!), a kako da to uradim kad nisam vidio koje pucao i koje vinovnik ovog gnusnog zločina. Kad sam izgubio zdravlje još i dušu, to ne bih uradio ni protiv njega niti bilo koga ako nisam vidio.


Bošnjaci.Net: Nedavno ste štrajkom na invalidskim kolicima skrenuli pažnju javnosti na vaš slučaj?
JUKOVIĆ:
Pokušao sam da višednevnim štrajkom u centru grada skrenem pažnju na moj problem, ali odmah su me vlasti SDP i SDA pridodali stranci SPP, iako svi dobro znaju da nisam bio član nijedne partije pa ni SKJ, pa iako sam bio rezervni kapetan. Upravo pri glasanju u Gradskoj skupštini o mom zahtjevu na prijedlog stranke SPP niti jedan od mojih bivših đaka kojih tamo ima 5 ili 6 nije smio podići svoj glas, pa ni potpredsjednik Nihad Hasanović. Dok je direktor penzijskog Adnan Dizdarević, svojom diskusijom, da ja mogu finacirati sve moje trškove, usmjerio glasanje Gradske skupštine. U svakom slučaju, ne znam da li su u duši bili na mojoj strani ili su je izgubili za račun šake vlasti.

Bošnjaci.Net: Odnos lokalnih medija prema vama i vašem slučaju?
JUKOVIĆ:
Gradska TV koja je privatna a samo na papiru gradska za mene se ne zanima ni najmanje. Druga Sandžak TV me pratila za vrijeme mojih protesta, što je opet drugima bio dokaz da sam se opredijelio za njih i da oni preko mene ubiraju političke poene, što je apsolutna laž. Moja emisija na TV PRVA u BG 2017. u maju mjesecu je imala veoma širok odjek da mi se poslije javilo na stotine ljudi saosjećejući sa mnom, čak i neki viši oficiri čija sam pisma objavio na Facubooku.

Bošnjaci.Net: A Bošnjaci?
JUKOVIĆ:
Od Bošnjaka u Sandžaku mogu očekivati samo moralnu podršku, a od dijaspore možda i nešto više organizovano kao u Luksemburgu. Mada po svim ljudskim normama i pravilima moje troškove bi trebale da snose stranke koje su mi uništile život a sada su partneri u vlasti. Došlo vrijeme koliko kome trebaš toliko valjaš. A kome ja trebam? Moja starija ćerka koja živi u Njemačkoj otkada joj je brat preselio, evo više od 12 godina nije došla, kaže nema snage, da dođe a da ne vidi brata.

Bošnjaci.Net: I na kraju ima li nade za Ćamila Jukovića?
JUKOVIĆ:
Prije podužeg vremena možda i godina pregleda me mladi obećavajući dr Jasmin Nurković, i kad vidje stanje mojih nogu osta zadivljen i reče „vi ste trebali odavno da hodate“. Trebalo, ali tako nisu mislili drugi.
Obeća da će pokušati da mi pomogne, ja sam njegov ispit i amanet. Javio mi je prije par mjeseci da mu je taj spasonosni aparat stigao i da ćemo početi kad se vrati sa hadža. Ja se još nadam, na to imam pravo, a biće kako je suđeno.

Posebno pozivamo čestite Bošnjake iz dijaspore kada zijarete Novi Pazar da obavezno planiraju obići Ćamila, da mu daju podršku i ohrabre ga!



Ostali prilozi:
» MOJ UZOR U ŽIVOTU JE OTAC RAHMETLI ZAMO
Esad Krcić | 29. September 2019 18:14
» NEGIRANJE BOSANSKOG JEZIKA JE NEGIRANJE BIH I BOŠNJAKA
Vijesti.ba | 24. September 2019 15:15
» PRIHVATIĆU KANDIDATURU ZA REISA
Vijesti.ba | 09. September 2019 15:06
» SENADIN LAVIĆ – NAŠ VIZIONAR I REVOLUCIONAR
Šemso Agović | 17. August 2019 08:53
» DRUŠTVO MORA BITI PROAKTIVNO
AA | 04. August 2019 11:15
» ŽELIM OSTAVITI PISANE TRAGOVE IZA SEBE
Asmir Bihorac | 23. July 2019 10:49
Ostali prilozi istog autora:
» PATOLOŠKI LAŽOVI
08. August 2018 20:17