Dr. Muljaim Kaćka: Valja pitati bh. javnost, mada sa zakašnjenjem i vjerom da nikad nije kasno za pravo pitanje: Da li je (sada već bivši) član Predsjedništava BiH, gospodin Mladen Ivanić imao konsenzus u Predsjedništvu BiH kada je posjetio Rebubliku Kosovo prošle godine? Kada je boravio u Sjevernoj Mitrovici? Naravno da nije imao konsenzus, jer mu takav nije ni trebao, s obzirom da je dotični gospodin došao u privatnoj posjeti. E, ne bi bilo loše vidjeti bošnjačkog člana Predsjednišva gospodina Šefika Džaferovića (kada za to Bakir Izetbegović nije imao vremena) u Prizrenu u nekom od restorana: “Bosna” ili “Sarajevo” na ručku sa bošnjačkim liderima. Bujrum!

Iako Kosovari imaju uglavnom pozitivo mišljenje o BiH i Bošnjacima, dva su događaja u novioj komšijskoj historiji koji im nikako ne mogu shvatiti.

Raif Dizdarević ne može se Bošnjacima oprostiti u glavama starijih Kosovara. Jer je isti s početka osamdesetih godina prošlog vijeka poslao, ili bar se njima tako čini, poslao velike bezbjednosne snage da uguše proteste na Kosovu. Proteste koje je UDBA živopisno metodološki minirala, koristeći šansu da se sa neistomišljenicima ozbiljno razračuna. Tako su bili poznati razni primjeri UDBA-inog rukopisa. Poznat je i onaj, sa privedenom kravom u policijskoj stanici negdje u Klini, na kojoj je osamdeset i neke pisalo: “KOSOVA E REPUBLIKE”. Kad se ubrzo kraj nje našao i njen vlasnik, ali i pitanje od policije:

“Odakle kravi ovaj natpis?”. Odgovor vlasnika je bio: “Zaista ne znam, jutros sam je na livadi istjerao bez republike, a na kraju dana je zarobljena sa republikom. Ko zna ko ju je krečio”. E, upravo, pomenuti je Raif podržao ovakvo spletkarenje, ili bar tako Kosovari misle.
Kao i kod ovog događaja, tako i kod viznih barijera namtenutih Kosovarima od strane države BiH (a napomene radi, Kosovo je uzvratilo istim mjerama pet godina poslije ovih), bošnjačka politika opet “odrađuju (vjerovatno nevoljno ili pak nesvjesno) prljav posao”. Samo, što sada situacija nameće paradoks da Kosovari mogu slobodno da putuju u Srbiju. I ne samo to, ista na sve načine pokušava da prizna Kosovo i to joj jako dobro ide. A do tada, BiH i bošnjačka politika će živjeti u balkanskoj političkoj prahistoriji. A tamo da budu, drži ih jedan “superargument”, koji glasi:

“Nemamo konsenzus sva tri naroda za prizna(va)nje Kosova”.

A čest odgovor na ovako nešto na Kosovu je:
- “Draga bošnjačka politiko, niko od Vas ne traži priznanje, već traži ukidanje viznih barijera tj. u prijevodu, traži se ono što je Srbija već priznala Kosovu!”

Što će nadalje značiti da bosanski proizvodi (koji su par godina prije bili omiljeni i više prodavaniji na Kosovu, nego srpski, a čiji će kasnije dostići vrijednost uvoza na Kosovu od 600 miliona eura godišnje a na štetu bosanskih) budu oslobođeni 100% carina za uvoz na Kosovo. Sama ovolika carina nije ekonomska već politička mjera koja, razumije se, najviše pogađa firme iz FBiH. Zapravo, Srbija je preko nacionalnog ključa, svih ovih godina uspješno uspjevala da smanji uvoz iz BiH ka Kosovu. Dok je ona za svo to vrijeme priznala sve moguće kosovske dokumente: pasoše, lične karte, papire, brošure, čak i talismane i hodžinske zapise... Znači, postavljenih 100% carina, ne nose istu poruku za ove dvije države. I dok 100% za Srbiju znači, bolje pozicioniranje Kosova u pregovorima za konačni status. 100% za BiH znači, prestanite biti u balkanskoj prahistoriji, i postanite faktor svoje vanjske politike.

I za kraj, valja pitati bh. javnost, mada sa zakašnjenjem i vjerom da nikad nije kasno za pravo pitanje: Da li je (sada već bivši) član Predsjedništava BiH, gospodin Mladen Ivanić imao konsenzus u Predsjedništvu BiH kada je posjetio Rebubliku Kosovo prošle godine? Kada je boravio u Sjevernoj Mitrovici? Naravno da nije imao konsenzus, jer mu takav nije ni trebao, s obzirom da je dotični gospodin došao u privatnoj posjeti. E, ne bi bilo loše vidjeti bošnjačkog člana Predsjednišva gospodina Šefika Džaferovića (kada za to Bakir Izetbegović nije imao vremena) u Prizrenu u nekom od restorana: “Bosna” ili “Sarajevo” na ručku sa bošnjačkim liderima. Bujrum!