DŽABRAIL BAJRAMOVIĆ: Mostarizacije FBiH i blokada države – očajnički je pokušaj da primitivci - koji su odavno prepoznati kao neprijatelji ljudkih bića i civilizacije, a što su i potvrdili nezavisni međunarodni sudovi - primitivnim i brutalnim metodama ovladaju prostorom intelektulizma, naprednih tehnologija i kozmopolitskih ideja. To ne ide jedno s drugim – kao što se ne miješaju slatka i slana voda – jer civilizacija se oslanja na kulturu i istinu, a agresivni primitivizam na brutalnost i laži. To je dijametralno suprotno i jedno drugo poništava – dakle, gdje ima svjatla nema tame, gdje ima istine nema laži, tj. gdje vlada agresivni primitivizam tu ne obitava niti kultura niti civilizacija, dakle, racionalizam je srušen a čovjek ponižen.

Interesna saradnja SDA i HDZ-a u Mostaru je izbalansirana i harmonizirana – jer se novac troši bez nadzora potpisima po jednog od njihovih poslušnika: što je nezapamćen javni kriminal – kojeg država toleriše preko 10 godina.

Svakako da se to „pravnoj“ državi vraća kao bumerang i jedino je logično bilo da će nakon decenije tolerisanja ponižavanja građana Mostara, na red doći FBiH, tj. cijela država. Za to nije trebalo biti posebno vidovit – jer su očigledne aspiracije vlastodržaca, kao i nezainteresovanost međunarodnih fakotora da od BiH naprave funkcionalnu i samoodrživu državu. Jednostavno je sudska, zakonodavna i izvršna vlast prepuštena korupciji i kriminalu od strane OHR-a, tj. visokog predstavnika – koji nije ispunio svoju obavezi i koristio raspoložive instrumente da država BiH izvrši neophodne reforme i pridruži se EU i NATO-u. Izostajanje neophodne podrške institucijama BiH od strane obavezane međunarodne zajednice, briljantno su iskoristili domaći kriminalci, nakaradni ideolozi i svekolika bagra koja je na najprimitivniji način ovladala svim bitnim pozicijama i procesima društva i odveli Bosnu i Hercegovinu na demokratsku deponiju – služeći kao regionalno ruglo od društva i države: jer je negiraju sami političari kojima je nakaradna politika međunarodne zajednice omogućila da se iživljavaju nad sopstvenim narodom – jer su slijepi na sve nezakonite i nehumane radnje zakonodavene i izvršene vlasti, a posebno su blagonakloni prema cirkusu u pravosuđu gdje nije moguće sakriti niske prevare, obmane i otvorene laži, koje skoro svakodnevno dolaze sa najvišeg nivo, te državu BiH svode na prizeman slučaj – za koji ne postoji adekvatna riječ u leksikonu. Dakako, da je „slučaj BiH“ na međunarodnom nivou– odraz moralne suštine onih koji su stavili svoj potpis na dejtonski mirovni sporazum, a zatim odbili da provode one dijelove koji jačaju institucije države i njenu pravnu učinkovitost.

Međutim, iako pokušavaju BiH navući luđačku košulju i u njoj je držati dok je ne prevaspitaju, tj. dok ne postane NIŠTICA – u svakom pogledu, u svakoj sferi i po svakom pitanju: na svakom dijelu kugle zemaljski i u svakom vremenu. Ali, ta ideja je nemoguća – pa BiH živi: neki svoj tajnoviti i uzoran život koji prodavači magle i mešetari moralom ne poimaju: jer je to izvjesna dimenzija stvarnosti koja je spoznatljive prirode i suštine – i nezavisna je od političkog licemjerstva i otrovne medijske propagande.

U Bosni i Hercegovini je kroz historiju duhovni otpor bio srazmjeran brutalnoj agresiji – ali o tome se rijetko priča, pa se „eskluzivni intelektualci“ teko snalaze u mreži spiritualnih ideja koje samo u kozmopolitskom ambijentu ispoljavaju naročite oblike, forme i sadržaje i demonstriraju neuništivost duha kroz idejnu egzistenciju.

Mostarizacije FBiH i blokada države – očajnički je pokušaj da primitivci - koji su odavno prepoznati kao neprijatelji ljudkih bića i civilizacije, a što su i potvrdili nezavisni međunarodni sudovi - primitivnim i brutalnim metodama ovladaju prostorom intelektulizma, naprednih tehnologija i kozmopolitskih ideja. To ne ide jedno s drugim – kao što se ne miješaju slatka i slana voda – jer civilizacija se oslanja na kulturu i istinu, a agresivni primitivizam na brutalnost i laži. To je dijametralno suprotno i jedno drugo poništava – dakle, gdje ima svjatla nema tame, gdje ima istine nema laži, tj. gdje vlada agresivni primitivizam tu ne obitava niti kultura niti civilizacija, dakle, racionalizam je srušen a čovjek ponižen.

Dakle, mostarizacija FBiH i blokada države je u funkciji političke agresije na pravnu državu sa ciljem njene nefunkcionalnosti gdje sudska, zakonodavna i izvršna vlast formalno postoje ali suštinski ne vrše funkciju predviđenu zakonom. Svakodnevne štete su ogromne – što se izražava milionskim gubicima, milijardama koje stoje na računima a ne mogu se staviti u funkciju općeg dobra, kao i svakodnevne bruke sudske vlasti koja se valja u blatu bruke i srozava dignitet države i društva. Konačan epilog je negativan ekonomski bilans i odlazak iz zemlje najproduktivnijeg stanovništva – mladih i stručnih građana.

Na završnom računu je sasvim jasno ko profitira na dobro izrežiranoj i kontinuiranoj anarhiji niskog intenziteta u Bosni i Hercegovini – dakle, zemlje zapada besplatno dobijaju školovane, zdrave i pametne stanovnike, a čime osiguravaju svoj prosperite i budućnost. Očito da BiH koriste kao izvor kvalitetnih ljudskih resursa – a što je najvrijedniji resurs na svijetu. Dakle, međunarodna zajednica nehumanom i nemoralnom, primarno političkom manipulacijom, čine da se mi osjećamo sretnim što nas ponižavaju i pljačkaju, trajno nam oduzimajući ono u šta ulaže cijelo društvo: u školovanje i stručno osposobljavanje mladih generacija. U tome hoće da nas ubijede da je najbitniji – FORMALNI ASPEKT OBRAZOVANJA, tj. ko stavlja pečat i potpisuje diplomu, a pritome ignorišu SUŠTINU – a to je ulaganje cijelog društva u trajanju od minimalno 16 godina, da bi se steklo akademsko zvanje!

Ali te perfidne igre niske politike imaju svoj domet i vijek trajanja – jer ideja BOSNE nadživjela je mnoga carstva i imperije, te su mnogi tirani lomili kičmu, baš, u Bosni. Ljudski život se kroz civilizacijske spoznaje pokazao mnogo većim, značajnijim i vrijednijim od bilo kojeg političkog koncepta. Svi nepravedni i nasilnički režimi su propali – tako da se nikakvom dobru ne mogu nadati oni koji čine nepravdu ljudima.

Logično je bilo da „Aluminij“ doživi krah – jer je svoju perspektivu tražio kroz fašizoidne manire - nasilje i pljačku. Njegovim radnicima Bošnjacima oduzeto je pravo na rad i zaradu za život – a oni koji su ga nasilno sebi uzeli ovih dana se suočavaju sa onim što su njihove kolege proživjele prije 25 godine i to bez obilate otpremnine – koju opet priskrbljuju otimajući od drugih. Oteto – prokleto! Stoga i nije čudo što im prvo na pamet pada da idu iz ove zemlje – čim su shvatili da ubuduće neće moći da treše novac koji nisu zaradili. Još nisu proveli niti jedan dan nezbrinuti i na egistencijalnoj vjetrometini, a već sama pomisao da bi se mogli naći u situciji kao njihove nekadašnje radne kolege iz drugog kvarta Mostara, koje već decenijama jedava sastavljaju kraj sa krajem, ali - čistog srca, duše i obraza koračaju po svojoj voljenoj domovini, i još usto nikoga ne mrze niti se previše žale na prilike i život.

Dok ekonomski krahira zločinačka „Herceg-Bosna“, bankrotirani režim u manjem bh.entitetu, prije nego što se odlučio na blokadu državnih institucija – ali uz redovna primanja iz budžeta države koju negiraju – reducirao je značajno građanske slobode, naročiti Banjalučanima, i, faktički, zaveo policijsku represiju nad cijelim prostorom svoje bahate i nepravedne vlasti. Međunarodna zajednica, zadužena za implementaciju dejtonskog mirovnog sporazuma, blagonaklono gleda i nesankcioniše antidejtonsko djelovanje, demonstraciji sile, gaženju ljudskih prava, i samo deklarativno osuđuju negiranju bosanskog jezika, dok se očito radi na razgradnji države.

Neformiranje vlasti u federalnom nivou je perfidni, ucjenjivački akt HDZ-a da bi se na državnom nivou uspostavila antidržavna vlast koja bi rado izvršila podjelu zemlje po etno-nacionalnim principima i njene dijelovi pripojili susjedima, a državu Bosnu i Hercegovinu izbrisala sa karte svijata. Međutim, to nije tako jednostavno izvesti na kompleksnoj međunarednoj političkoj sceni koja osuđuje zločin protiv čovječnosti i genocid kao metod ostvarenja političkih ciljeva. Po međunarodnom pravu zločincima je mjesto u zatvoru, isto kao i domaćim kriminalcima koji u posticanju mržnje i produciranju haosa vide jedini izlaz da se ne nađu iza rešetaka zbog teških nezakonitih radnji.

Na kraju krajeva, Evropa i Amerika moraće da proaktivno uzmu učešća u BiH i Balkanu ako ne žele da neke druge globalne sile preuzmu dominaciju i potisnu ih sa ovih prostora. Pri tome moraju imati na umu da su resursi Bosne i Hercegovine ograničeni i neznatni u globalnim relacijama, te da, ukoliko se trend slabljenja institucija države, te blokade integrtivnog puta ka EU i NATO-u ne otklone i zaostavi odlazak mladih i sposobnih ljudi iz zemlje nužno naći pred problemom od velikog međunarodnog značaja a za koje neće moći naći jednostavno rješenje kao što to mogu danas – kada u većini bh. građana imaju iskrene saveznike.

27.9.2019.godine