Velika većina građana Bosne i Hercegovine želi jedinstvenu i suverenu građansku RBiH bez entiteta i kantona, sa jednim predsjednikom, u kojoj će Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali biti jednaki i imati ista prava na svakoj stopi zemlje. Građanska BiH je svjetlo u tunelu koje kad se pojavi više niko nikad neće ugasiti.

ZIJAD BEĆIREVIĆ: Nacionalizam i separatizam 90-tih, pojačani u Dejtonskom periodu, mnogima su navukli na oči koprenu, pa tumaraju u mraku etničkog bezumlja i separatizma. Kada bi im se ta etnička mrena skinula s očiju, među njima bi bilo skoro nemoguće naći one koji bi bili protiv jedinstvene građanske BiH bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom. Nije malo onih koji vjeruju da nije daleko dan kada će se to i dogoditi, ako ne na drugi način, onda opštim referendumom na državnom nivou, kakav smo imali u februaru 1992.g.

Bosna i Hercegovina je nezavisna evropska država sa poznatim imenom i prezimenom i bogatim historijskim nasljeđem. Bosna i Hercegovina je republika, uvijek je to bila i uvijek će to biti. U Dejtonu joj je 1995. uskraćen status Republike i mora joj se vratiti. Zato jedan od legitimnih ciljeva svih Bosanaca i Hercegovaca, koji žive u njoj i van nje, treba biti vraćanje statusa R BiH državi. Ali, to nije i najvažnije pitanje BiH. Najvažnije je, a i preduslov, objedinjavanje državnog teritorija, zaustavljanje secesije i uspostava suvereniteta na cijelom njenom području. Put do toga je ukidanje entiteta i kantona. Ukidanjem entiteta BiH bi prodisala i dobila krila za napredak, jer bi se oslobodila ogromnih troškova nepotrebnog parazitskog birokratskog aparata koji guši ne samo ekonomiju već i demokratiju, a ukidanjem kantona ti efekti bi se dodatno osjetili u svim sferama života.

To većina bh građana zna i želi, ali još uvijek ne nalazi puta da to ostvari.
Nacionalizam i separatizam 90-tih, pojačani u Dejtonskom periodu, mnogima su navukli na oči koprenu, pa tumaraju u mraku etničkog bezumlja i separatizma. Kada bi im se ta etnička mrena skinula s očiju, među njima bi bilo skoro nemoguće naći one koji bi bili protiv jedinstvene građanske BiH bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom. Nije malo onih koji vjeruju da nije daleko dan kada će se to i dogoditi, ako ne na drugi način, onda opštim referendumom na državnom nivou, kakav smo imali u februaru 1992.g.

Imamo pravo na državu bez entiteta i kantona
Za sve nas koji želimo miran i sretan život u našoj zemlji, u zemlji naših djedova i očeva, preuređenje države BiH iz podijeljene etničke u jedinstvenu građansku i socijalnu R BiH nema alternative. Etnička prava ne mogu biti iznad građanskih. U tom cilju mora se izvršiti trasformacija izvedene izmišljene kategorije konstitutivnih naroda, kakva ne postoji u Ustavu, u prirodnu i svijetu opštepriznatu kategoriju - građani, u BiH prepoznatljivi kao Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Jevreji,...

Nažalost, o svemu ovom u BiH još uvijek ne odlučuje narod, već se odlučuje nametnutim koncenzusom, koji Dodik, Čović, Izetbegović i njihovi SNSD, HDZ, i SDA ne mogu i ne žele postići ni po jednom značajnom pitanju, već sve u mnogome zavisi od PIC, OHR, uzdržanih međunarodnih prestavnika, SAD, inertne nejedinstvene EU, pristrasne Rusije, Ujedinjenog kraljevstva..., ali i od susjednih država, koje su 90-tih na BiH izvršile agresiju i u njoj i dalje žele zadovoljiti svoje nezasite apetite. Konsenzus se ne gradi na pozicijama stečenim otimačinom, silovanjem, ubijanjem i progonom. Svaki razgovor predstavnika triju bh naroda, kojim se želi postići pravedan dogovor o strateškim pitanjima, mora polaziti od stanja koje je postojalo prije početka agresije na BiH.

Okupirani dio BiH se ne može ni Herceg- Bosnom ni Republikom srpskom zvati. BiH je naša zemlja, ona je naša mati i nećemo je nikom dati, to moraju svaki agresor i svaki međunarodni posrednik znati.

Dejtonsko uređenje politički neodrživo i skupo
Dejtonskim sporazum nametnuti sistem državnog ustrojstva BiH sa državnom, entitetskom, kantonalnom parlamentarnom strukturom i više nivoa administrativne vlasti ne bi mogla podnijeti ni bolje stojeća država sa mnogo jačom privrednom bazom i dvostruko većim brojem stanovnika. BiH bi oživjela i procvjetala kada bi se eliminisao makar jedan nivo vlasti, prije svega entitetska birokratija, parazit koji se hrani isključivo narodnom mukom. Ukidanjem entitetskog nivoa vlasti i preusmjeravanjem tog broja radnika iz nadgradnje u bazu, u realnu privredu, već za godinu dana to bi se finansijski dvostruko efektiralo. S povećanim brojem radnika proširila bi se i pojačala proizvodna osnova društva i na drugoj strani eliminisali budžetski izdaci za parlamentarnu strukturu i administraciju entiteta, što bi omogućilo preusmjeravanje budžetskih sredstava za rješavanje socijalnih i drugih društvenih problema. A time bi se omogućila makar djelimična redukcija parlamentarne strukture i administracije kantona, što bi se pozitivno odrazilo na regionalni razvoj i opšti ekonomski napredak. Bio bi to veliki zamajac za sve regije i državu u cjelini.

Iz močvare i gliba, u kojem je drže, BiH se može izvući samo jedinstvenija kroz viši stepen saradnje sa EU, NATO, zemljama okruženja i prijateljskim zemljama, bez obzira da li će i kada pristupiti EU i NATO savezu. Ovakva osakaćena i sputavana ne može ona to sama. Mora joj se pomoći da skine luđačku Dejtonsku košulju, koju nosi na sebi već skoro četvrt stoljeća.

Dejtonski sporazum je ograničenog trajanja
Suvišno je ponavljati i isticati da je Dejtonski sporazum prekinuo krvoproliće i donio mir BiH, ali je u osnovi nepravedan, jer je legalizirao podjelu BiH koju su u Karađorđevu dogovorili Milošević i Tuđman. Bošnjaci su potpis stavili pod pritiskom kontaktne grupe koja je posredovala u pregovorima i nije dozvolila da se zauzeto područje države vrati FBiH, već je ostavljeno Rs, koja ga je etnički očistila, na njemu počinila genocid i formirala genocidnu Rs. To pokazuje da to nije bio pravedan sporazum, već diktat i prisila. Javna je tajna da je Washingtonskim sporazumom bosanskoj strani, koja se branila od agresije i bila spremna da vrati oteto, obećan znatno povoljniji tretman, a u Dejtonu se pošlo drugim putem, uslovljavanjem i diktatom, što su javno priznali i neki od tvoraca Dejtonskog sporazuma. Za to postoje dokazi, koji ga i po tom osnovu čine ništavnim. Najveće zlo Dejtona je legalizacija entiteta, prije svega genocidne Republike srpske.

Svi tvorci Dejtonskog mirovnog sporazuma su svjesni njegovih nedostataka i promašaja. Znaju da su neka od njegovih rješenja ograničenog trajanja, da smetaju napretku BiH i da ih treba mijenjati. Ostale su zapisane izjave njegovog glavnog tvorca R. Holbrooke da je Sporazum je ograničenog trajanja, što znači da će se njegovim ukidanjem BiH država vratiti na ustavno uređenje koje je ranije postojalo.

Po mišljenju stručnjaka međunarodnog prava, koji prate Dejtonski proces, Okvirni mirovni sporazum može trajati:
a) sve dok ga sve strane prihvataju i provode, što u BiH nije slučaj. Rs koristi njegove odredbe koje joj idu u prilog, a krši one koji joj ne odgovaraju, zbog čega su joj iz PIC, OHR i od međunarodnog predstavnika više puta upućivana upozorenja.
b) dok oni koji stoje iza njega ne prihvate saznanje da se od njegovih odredbi odstupa, da se dosljedno ne provode i krše ( a aneks VII - povratak prognanih, u Rs ne samo da se ne provodi, već se svim sredstvima sprečava povratak),
c) dok se ne stane u kraj kršenju Ustava i neprovođenju ustavnih zakona (što je stalna pojava, naročito zadnjih 10- godina)

Uz ove postoji i mnogi drugi razlozi:

Nedopustiva greška Dejtonskog sporazuma je da se status R oduzme državi a dadne entitetu i uz to taj entitet nazove “Srpski”, a pripadao je i pripada i drugim narodima. Time je niža teritorijalna jedinica nadređena državi. To se moglo učiniti samo ako je genocidna tvorevina zadužila Međunarodnu zajednicu pa je MZ odlučila nagraditi - stausom Republika i prihvatanjem nedopustivog naziva Srpska, s kojim joj daje tapiju na 49% bh teritorija, koje koliko Srbima toliko pripada Bošnjacima, Hrvatima i ostalim.

Po mišljenju velikog broja eksperata međunarodnog prava, koje je konsultirao Instititut za istraživanje genocida Kanada (IGC), pravo na postojanje Republike srpske prestalo je 2007.godine, kada je Internacionalni sud u Hagu, najviši sud na planeti, proglasio vojsku i policiju Rs odgovornim za počinjeni genocid u Srebrenici. Već dada su Vijeće za implementaciju mira (PIC), OHR ili Međunarodni predstavnik bili dužni predložiti izmjenu Dejtonskog sporazuma i ukidanje Rs, jer se došlo do novih saznanja o daleko većim razmjerama zločina počinjenih nad Bošnjacima, nego se to znalo u vrijeme zaključenja Okvirnog mirovnog sporazuma u Dejtonu.

Nakon presude Haškog suda, kojom su odgovornim za genocid u Srebrenici imenovani vojska i policija Rs, a Srbiji pripisana odgovornost što nije ništa preduzela da genocid spriječi, njihov primarni zadatak bio je da pred Vijećem sigurnosti UN pokrenu proces ukidanja genocidne Rs, stvorene na bošnjačkoj krvi. I ne samo zato što je počinila genocid, već i zato što je kompletno rukovodstvo Rs osuđeno na visoke a neki i doživotne kazne zatvora. Dakle, nije se tu radilo samo o pojedinačnoj odgovornosti čelnih vojnih i političkih vođa, već o njihovom zajedničkom planskom pokušaju istrebljenja Bošnjaka. To je kolektivno a ne pojedinačno djelo vojnog i političkog vrha, što potvrđuju brojni dokazi. Umjesto oštrih sankcija sa težom kvalifikacijom, genocidnim entitetskim vlastima pomognutim Srbijom pušteno je na volju da nastave širiti mržnju, razarati bh državu, sprečavati povratak prognanih, povezivati se hrvatskim seperatistima predvođenim Čovićevim i drugim neprijateljima BiH i jačati vojne potencijale zasnovane na vojsci i policiji koji su osuđeni za genocid u Srebrenici.

U nedogled se produžava opasna sprega i plete etnička mreža Dodika sa Vučićem - Vučića s Dodikom, Čovića s Kolindom - Plenkoviuća s Čovićem...dok Dodik najmanje mjesečno u vojničkoim stilu predaje raport svom predsjedniku Vučiću, a Čović ide u pohode i u pohode prima Plenkovića i Kolindinine jastrebove. Sve to je direktno kršenje Dejtona, koje ga čini prevaziđenim i n ištavnim. I dok svu tu antidržavnu djelatnost međunarodni predstavnici gledaju pasivno i uzdržano, etnički vjetrovi u stranačkim avlijama sve jače pušu, komšijske zastave na sve višim jarbolima mašu, a četničke i ustaške formacije se naoružavaju i jačaju svoje redove.

Građanska BiH je legitiman cilj
U Dejtonskoj BiH Bošnjaci i Hrvati su diskriminirani u Rs, a teže do svojih prava dolaze i Srbi u FBiH. Ostali građani su na cijelom području nepriznati, jer već deset godina država nema snage provesti presudu u predmetu Sejdić - Finci, s kojom bi vladajuće stranke izgubile vlast, pale bi etničke podjele, a ovladala građanska prava na cijelom prostoru BiH. Zato je legitimni cilj građana BiH građanska R BiH, za koju se zalažu sve napredne snage, u kojoj su zakoni jednaki za sviju. A podršku građanskoj BiH upravo ovih dana dao je i nagovijestio je promjenu Dejtona i američki predstavnik za Zapadni Balkan Matthewa Palmer. A put do tog cilja je izmjena ili ukidanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i izmjena Ustava BiH, za koju je po postojećoj proceduri potreban politički konsenzus svih naroda i građana BiH, odnosno entitetska većina i dvotrećinska većina u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Za građansku BiH se opredjelila i SDA
Najveća stranka BiH, SDA je na 7. Kongresu održanom 14.9.2019.g. donijela Deklaraciju kojom se opredjelila za građansku R BiH i takvo opredjeljene postavila kao svoj strateški cilj. Iako je zbog tog i nekih drugih statvova za to napadnuta od srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka, to ne umanjuje značaj takvog opredjeljena, koje će dobiti širu podršku mnogih drugih stranaka i građana svih nacionalnosti.

U Rs tvrde da Bošnjaci teže majorizaciji nad druga dva bh naroda, pa poručuju da je reorganizacija BiH neprihvatljiva, neprihvatljivo vraćanje na Republiku BiH. Za Dodika je građanska BiH “put u islamsku državu”, a za Špirića “priprema za šerijat”. Od SDA se traži povlačenje Deklaracije i prijeti ukidanjem zajedničkih institucija. Po Dodiku Deklaracija je antidejtonska, prijetnja miru i stabilnosti, i daje pravo Rs da proglasi nezavisnost i ujedini se sa Srbijom. Dakle, ponovo se koristi ista matraica pa se tvrdi da je cilj uklanjanje Srba sa ovih prostora, kao da se ne zna da je agresija na BiH 90-tih počela s motivom da su Srbi ugroženi, pa se moraju braniti. Aku u tome treba nešto biti ciljano, onda bi to trebalo biti ukidanje njihove dominacije i izjednačavanje sviju naroda i građana u pravima i obavezama u svim područjima BiH.

Svima je poznato da SNSD predvođen Dodikom i uz podršku Srbije već preko 10 godina podriva Dejtonski sporazum, krši njegove odredbe tumačeći ih onako kako njemu odgovara, jača separatizam i podriva stabilnost BiH, sa težnjom ka otcjepljenju Rs. Dodiku ne predstavlja prepreku to što u postojećem ustavu BiH entiteti nemaju pravo na samoopredelenje. On i njegovi sljedbenici odbacuju presude međunarodnih sudova i nastavljaju negirati genocid utvrđen presudama Haškog suda.

Vrijeme je za otrežnjenje Međunarodne zajednice
Krajnje je vrijeme da se MZ u BiH otrijezni i pokrene. Krajnje je vrijeme da konačno svati da Rs teži i radi na rješenju koje je suprotno Dejtonu i nema pravo prisiljavati Bošnjake na nove ustupke kako bi se postigao kompromis. Najbolji dokaz za to je ubrzano naoružavanje i stvaranje novih oružanih formacija Rs, koje nisu podrška miru, već prijetnja ratom. S druge strane, Vučić dvolično kao uvijek podržava sve koji rade na razgradnji BiH, a istovremano daje izjave kojima poziva na uzdržanost, na smirenje tenzija, da se sačuva mir, da se radi u interesu Rs i BiH, proklamujući model - jedna država, 2 entiteta i dogovor 3 konstitutivna naroda. Koristeći kao razlog i povod Deklaraciju SDA, Vučić nastavlja miješanje u unutarnje stvari BiH, pa u Beogradu organizuje skup političkih stranaka i lidera, na kome se pozicija i opozicija sjedinjeno suprostavljaju svemu što BiH vodi u bolju budućnost.

FBiH je suvišna i jedan od uzroka podjela
Problemi u formiranju vlade Federacije u entitetu FBiH još jednom su nam pokazali i uvjerili sviju nas da je FBiH suvišna i nepotrebna, jer je uzrok podjela i finansijski teret koji ne bi mogla podnijeti ni jedna druga država, duplo veća od BiH. Dok postoji FBiH, kao savez Hrvata i Bošnjaka, Srbi će je dozivljavati kao prijetnju, protiv koje se treba boriti i od koje se treba odbraniti. Samim tim, što FBIH predstavlja savez dvojice naspram trećeg, postojanje FBiH je štetno i neodrživo u zemlji sa tri naroda, koji žele biti ravnopravni.

Formiranje vlasti na nivou BiH, FBiH ili drugim nivoima u ovakvom stanju u kojem BiH egzistira ne može donijeti ništa uspješno što će omogućiti bolji život, već samo porodužava agoniju. U sadašnjim uslovima separatisti i okupatori BiH će nastaviti iznuđivati nove ustupke i razarati osnove na kojim BiH egzistira. Zato su nužne promjene koje će od etnički podijeljene države BiH napraviti jedinstvenu suverenu građansku, socijalnu Republiku, sa jednim predsjednikom, u kojoj će svi narodi i igrađani imati ista prava i biti jednaki u svakom njenom dijelu. A zato nam treba mir, više zajedništva i međusobne ljubavi, sa kojim smo se ponosili i sa kojim ćemo se opet ponositi. Svijet je od nas učio živjeti život, učit će ga opet.

Burlington, 4. oktobra 2019.