Troglavo BH Predsjedništvo razmatralo Godišnji nacionalni plan BiH za članstvo u NATO, a usvojilo Program reformi BiH. Ostaje nejasno da li promjenom naziva, ali i sadržaja, tog dokumnta varaju sebe, narode i građane BiH, NATO savez, ili sebi i svima nama bacaju lug u oči. Naviknuti na život u svijetu laži i obmana moraćemo još počekati da se uvjerimo da li “laže koza ili rog”i saznamo da li smo još u živom blatu ili smo uskoro u NATO paktu.

ZIJAD BEĆIREVIĆ: Aktivacija MAP-a na putu ka članstvu u NATO podrazumjeva program savjetovanja, pomoći i praktične podrške prilagođene potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO savezu. Zemlje koje učestvuju u MAP-u podnose pojedinačne godišnje nacionalne programe, koji sadrže političke, ekonomske, odbrambene, resursne, siguronosne i pravne aspekte. Aktivacijom MAP-a BiH se obavezuje na porovođenje reforme oružanih snaga i vojne industrije, borbu protiv korupcije, na vladavinu prava, ekonomski razvoj, slobodu medija...Ključni element je planiranje odbrane.

Prošlo je već više od godinu dana od kada su članovi Predsjedništva BiH Željkoi Komšić i Šefik Džaferović imenovanje novog Vijeća ministara BiH i mandatara Zorana Tegeltije (SNSD) uslovili slanjem Godišnjeg nacionalnog plana BiH (ANP) komandi NATO u Brisel, s kojim se nije slagao treći član Predsjedništva Milorad Dodik, jer je NS RS izglasala vojnu neutralnost Rs. Pod pritiskom koji duže traje izvan i unutar zemlje, a nakon nedavnog razgovora sa predstavnicima EU i ambasadorima SAD, V. Britanije, Francuske, Italije, Njemačke u Predsjedništvu BiH je 20.11.2019.g. postignut kompromis, sa kojim je prekinuta blokada, usvojen Program reformi BiH koji će biti dostavljen u Brisel i Zoran Tegeltija Imenovan za mandatara Vijeća ministara BiH.

Korak prema EU i NATO ili kupovina vremena?
Ako je takvim kompromisnim rješenjem omogućeno formiranje vlade BiH, na koje se čeka 13 mjeseci, omogućeno kretanje države BiH ka EU i NATO, onda bi se moglo vjerovati da je konačno učinjen jedan korak napred prema EU i NATO. Ali sve bi to mogla biti farsa. Kupovanje novog vremena, nakon 13 mjeseci zastoja ? Prvo je pitanje šta se sve podrazumjeva pod “Reformom”, u koju BiH ulazi. Ako je to da se učvrsti Dejtonsko ustrojstvo države sa dva entiteta, u kojem su u Federaciji dva protiv jednog, a u Republici srpskoj jedan protiv svih, sa gomilom skupih kantona, organa i institucija različitih nivoa vlasti… onda to ne pije vode. Nikakvih argumenata ni opravdanja nema za opstanak Federacije, u kojoj su Bošnjaci i Hrvati saveznici za Srbe trajan izazov. Republika srpska je genocidna tvorevina i ako je Boga, i ako će na svijetu ikad biti prava i pravde, Rs ne može ostati ni kao republika, ni kao srpska, ni kao izdvojena cjelina u kojoj prava imaju samo Srbi, koji su je silom okupirali i odvojili sve zatvorenijim entitetskim granicama. A uz to, ako je Čoviću obećan neki treći entitet, u bilo kom formatu, onda je to potpuni haos. EU, NATO i svi u svijetu trebaju znati da je Bosna do sad bila i da će opet cijela biti. Nema tih podjela koje u njoj mogu ostati mimo volje svih njenih naroda i građana. A nikakav zahtjev za podjele neće nikad okupiti sve njene narode i građane. Zato, ako je usvojeno kompromisno rješenje Reformi BiH usmjereno u tom pravcu, onda je to još jedan truli kompromis, koji je štetan i neprovodiv. Istina, postojeće stanje neće se lako prevazići, jer kada se na jednom teritoriju uspostavi čista etnička struktura, kao što je sada u Rs i što se nastoji ustrojiti u područjima pod kontrolom HDZ, trebaju proći godine i godine da se struktura promjeni, stanovništvo izmješa i postane multietničko To najbrže može postići ekonomija, ali ne na kratak rok, ne ovakva i u ovim uslovima kako se sada razvija.

U Brisel se šalje Program reformi umjesto Godišnji nacionalni plan
Ono što se do sad zna o kompromisu koji stanje u zemlji treba da pokrene sa mrtve tačke, je to da se Sjevernoatlanskom vojnom saavezu (NATO) u Brisel šalje Program reformi BIH umjesto umjesto Godišnji nacionalni program (ANP). Već to izazva pažnju i nevjericu. Neshvatljivo je da se Program reformi i Godišnji nacionalni plan izjednačuju, a različiti su i po imenu, i po formi i po sadržini. Svaki reformski program, pa i ovaj Program refomi je širi, obuhvatniji i odnosi se na duži period, obično 5, 10 ili više godina, a svaki godišnji plan, pa i Godišnji nacionalni plan (ANP) su uvijek predviđanja za samo jednu godinu. Taj i takav plan priprema šalje u NATO svaka njegova članica svake godine. Svaki ekonomista, svaki planer, jasno razlikuje pojmove o kojima je riječ. Zato je naziv dokumenta koji se šalje iz BiH u NATO od suštinske važnosti, a ne samo formalna promjena njegova naziva.

Prema nezvaničnim informacijama iz NATO je poručeno da se insistira na reformama, a ne na MAP, jer su reforme ustvari MAP, što je po svakoj zdravoj logici netačno, jer plan za jednu godinu može biti samo dio onog što je predviđeno Programom reformi BiH.

U ovom kontestu treba imati u vidu da je Predsjedništvo BiH još 10.6.2009.g. usvojilo zaključak kojim je u NATO upućen zahtjev za Akcioni plan za članstvo u NATO, koji je uručen 2.10.2009, a u aprilu 2010-te sa samita NATO u Talinu stigao je pozitivan odgovor. Slijedom toga, ministri zemalja članica NATO su na samitu u Briselu održanom decembra 2018.g. donijeli Odluku da se BiH odobri da podnese Godišnji nacionalni plan (ANP). To je više nego jasan proceduralan put.

Kompromisna rješenja ne vode državu BiH naprijed
Kompromisno rješenje, koje je 20. Novembra postignuto u Predsjedništvu BiH, je novi ustupak BiH države entitetu Rs, mada ga lideri najvećih opozicionih partija Rs tumače kao izdaju intersa Rs od strane člana Predsjedništva Milorada Dodika. Predsjednik partije demokratskog progresa Branislav Borenović navodi da je Dodik pogazio odluku NS RS o vojnoj neutralnosti RS i da će ostati upamćen kao najveći prevarant u istoriji srpskog naroda. I predsjednik SDS Mirko Šarović rekao da se Dodik svrstao protiv svog naroda i izdao interese Rs. Usvojeni dokument nije objavljen, njegov sadržaj nije poznat, jer ga tretiraju kao državnu tajnu, a članovi Predsjedništva ga različito tumače. Usvojeni dokument, kako tvrdi Dodik, je set reformi, koji ne prejudicira članstvo u NATO, jer za svaki dalji korak ka NATO treba nova odluka Predsjedništva i Parlamentarne skupštine, koja je u skadu sa stavovima svih organa vlasti. Činjenica je da nije usvojen dokument ni po imenu ni po sadržini, kakav je bio predviđen. Pretpostavka je da su ponovno brisani ili pomjereni rokovi. Ponovno je entitet, genocidna Rs, dobila rundu protiv države BiH. Već se zaboravilo da je država BiH cijelu godinu zamrznuta, i da tapka u mjestu, samo zbog agresivnog nastupa entitetskih vlasti predvođenih Dodikom, podržanih i opozicijom Rs koja mu se pridružila. Istina, ovaj put Dodik nije napravio zamišljeni korak naprijed, kako je želio, ali se nije vratio ni nazad. Pomjerio se makar za pola koraka naprijed u nastojanju da zaustavi i uspori kretanje države BiH ka NATO. U ime održanja na vlasti, a na račun države Džaferović i Komšić su opet popustili. Iznevjerili su svoja načela iza kojih su stajali, a koja su bila interes naroda i države. Nisu odbranili ultimativan stav, već popustili i prihvatili kompromisno rješenje. A to rješenje ne vodi državu BiH naprijed, već je vraća ako ne cijeli, a ono makar pola koraka nazad. A time genocidni entitet Rs i dalje ostaje da jaši na grbači države BiH, i dalje će “bolan zdravog da nosi”...BiH država nema ni prava ni vremena na kompromisna već samo na ultimativna riješnja. Očito je da su i u ovoj rundi sukobljavanja koje traje četvrt stoljeća izgubili oni koji su garantovali da formiranja vlasti neće biti bez ANP, a profitirali oni koji zagovaraju slabljenje i rastakanje države BiH. Predsjednik SDP BiH g. Nermin Nikšić je blokadu slikovito nazvao “bildanje mišića, koje je odnijelo još jednu godinu”. U svemu ovom Dodik vješto glumi gubitnika, a vrijeme će pokazati da je to samo privid.

Istina je da se kompromisnom odlukom o kretanju ka NATO i izborom Tegeltije za mandatara vlade deblokira vlast, ali ako ostane kakva je do sada bila, a bilo je bezvlašće, onda to i nije tako važan korak, kako neki govore, već dalje tapkanje u mjestu.

Aktivacija MAP-a na putu ka članstvu u NATO
Iz sadržaja dokumenta koji je usvojilo Predsjedništvo BiH, kada određenom krugu bude dostupan, saznaće se u kojoj mjeri novi dokument odgovara ili ne onom koji je prihvaćen odlukom Predsjedništva iz 2016.g.i daje li odgovor na pitanje “da li će se Program reformi oružanih snaga vršiti aktivacijom Akcionog plana za članstvo u NATO ili ne?”

Aktivacija MAP-a na putu ka članstvu u NATO podrazumjeva program savjetovanja, pomoći i praktične podrške prilagođene potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO savezu. Zemlje koje učestvuju u MAP-u podnose pojedinačne godišnje nacionalne programe, koji sadrže političke, ekonomske, odbrambene, resursne, siguronosne i pravne aspekte.
Aktivacijom MAP-a BiH se obavezuje na porovođenje reforme oružanih snaga i vojne industrije, borbu protiv korupcije, na vladavinu prava, ekonomski razvoj, slobodu medija...Ključni element je planiranje odbrane.

Na samitu NATO u Talinu aprila 2010.g. pred BIH su postavljena tri uvjeta za aktiviranje MAP-a: uništavanje nestabilne municije, učešće u mirovnim misijama (što je ispunjeno), knjiženje perspektivne vojne imovine, koj još nije okončano (od 57 objekata uknjižen 31).

Program MAP-a pokrenut je 1999.g. na samitu NATO u Washingtonu, s ciljem da se pomogne i drugim zemljama koje žele članstvo u NATO savezu. I rezultat toga je moćna alijansa sa 29 članica.

Ko su članice Sjevernoatlanskog saveza?

NATO ima 29 članica. Osnovan je 4.4.1949. u Washingtonu. Osnovalo ga je 12 država: Belgija, Danska, Island, Luksemburg, Norveška, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Francuska, Italija, Nizozemska, Portugal, SAD, a vremenom su mu pristupile: Grčka i Turska ( 1952), Njemačka (1955), Španjolska (1982), Češka, Poljska, Mađarska (1999), Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunska, Slovačka, Slovenija (2004), Hrvatska i Albanija (2009) i Crna Gora (2017).

Malo se ili nimalo pažnje u komentarima obraća na činjenicu da je svih 29 članica NATO saveza primljeno u članstvo po istoj matrici, a samo se za BiH otvara drugačiji pristupni put.

Predstavnici MZ i ambasadori država pozdravili kompromis
Predsjedništvo BiH je imenovalo Zorana Tegeltiju (SNSD) za predsjedavajućeg Savjeta ministara i usvojilo Plan reformi BiH, koji će putem Stalne misije pri NATO biti dostavljen u Brisel, nakon što Predstavnički dom Parlamenta BiH potvrdi imenovanje Zorana Tegeltije za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Odluku Predsjedništva BiH podržavaju ambasade SAD, Velike Britanije, Turske, Austrije..., jer olakšava stanje u BiH, otključava mnoge projekte koje finansira EU, a po izjavi Džaferovića podržavaju je i svi prijatelji BiH iz NATO i svijeta.

Ako NATO prihvata Program reformi BiH kao Godišnjii nacionalni program za NATO (ANP) automatski se aktivira Akcioni plan o članstvu (MAP), pa se kako tvrdi MInistar bezbjednosti BiH Dragan Mektić (SDS) može već sljedeće godine očekivati da će NATO uputiti BiH zvaničan poziv za prijem BiH u članstvo.

Ne može se ulazak BiH u NATO uslovljavati stavom Srbije
A ko se vratimo na početak krize, i uzroke koje su do nje doveli, uslovljavanje dvojice članova predsjedništva sa prihvatanjem MAP, onda nema razloga tvrditi da je kriza vlasti u BiH završena uspjehom. Dva člana Predsjedništa Željko Komšić i Šefik Džaferović uslovili su formiranje vlasti odnosno imenovanje predsjedavajućeg Savjeta ministara iz SNSD usvajanjem ANP (Godišnjeg plana), koji podrazumjeva preduzimanje daljih radnji u cilju integracije u NATO savez, a srpski član predsjedništva Milorad Dodik je odbijao prihvatiti svaki dokument koji bi značio aktivaciju MAP (Akcioni plan o članstvu), opravdavajući svoj stav obavezujućim odredbama Rezolucije Narodne skupštione Rs o vojnoj neutralnosti.

Po svemu sudeći, ni ova jedina jedinstvena strateška odluka troglavog Predsjedništva BiH ne unosi previše optimizma, jer predstavlja novi kompromis na štetu države BiH. Genocidni entitet Rs još čvršće i sigurnije ostaje na grbači državnog suvereniteta, čineći političko stanje još složenijim i neizvjesnijim. Ne može genocidna Rs, instalirana na okupiranom teritoriju, ulazak BiH u NATO uslovljavati Srbijom. Područje Rs jeste okupirano, ali je i dalje dio države BiH i to će uvijek biti. Ako BiH ide EU i NATO, ići će nedjeljiva i cijela.

Naviknuti na život u svijetu laži i obmana moraćemo još počekati da se uvjerimo da li “laže koza ili rog”i saznamo da li smo još u živom blatu ili smo uskoro u NATO paktu.