Međutim svi njegovi „doglavnici“ i uzurpatorski nacionalističko-ustaški elementi, sa Mijom Brajkovićem i Draganom Čovićem i brojnim njihovim čimbenicima, upravo su dobro znali i koristili državni kapital i finansijsku podršku i svojih odanih vlastodržaca u Bošnjaka. Evo, do današnjeg dana trguju i dogovaraju sa nekom „Abraham grupom“ iz Izraela i Kine o iznajmljivanju ili kupovini ove firme, a nigdje ne spominju nas, preko 1000 radnika za obeštećenjem i dodijeli dionica.

Što bi rekli naši stari, ko bi gore, sada ide doli ili lažni „hercegovački div“ svojim padom, postaje cirkusni patuljak?

Naša ironična postdejtonska realnost, postaje istinska stvarnost. Od silnih medijskih laži,u cilju obmana javnosti, lansirana godinama u ovome periodu, posebno u svim hrvatskim medijima, prema Gebelsovoj doktrini, pretvara se konačno u gorku istinu, da je zaista gorostas i div, postao patuljak.
Konačno i davno očekivano i jedino realno pitanje, isti ti mediji postavljaju, „Tko će u zatvor...“.
Bože sačuvaj, da ga je postavila i moja malenkost, bosanski Srbin, odmah bi bilo na udaru kritike, eto srpskih poslovo i šta pitaju.
Nama radnnicima srpske nacionalnosti, dovoljno je bilo sve ove godine, da smo zajedno sa psima bili nepoželjni i da nam čak niti dionice pripadaju.
Sve je ovo, veoma jasna pouka našim poštovanim komšijama Bošnjacima, kako radnicima, još više svim kadrovima vlasti u Bošnjaka, da im se vraća poput bumeranga.
Tako ni naš rah. „babo“ Alija Izetbegović nije htio tužiti državu Hrvatsku, kao pandam agresora Republici Srbiji, na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Možda je odlikovanje sa lentom, đenerala Franje Tuđmana, bilo prihvatljivije od bilo kakve tužbe sudu u Hagu.



Isto tako i mnogi sljedbenici vlasti u Bošnjaka, posebno u vladi Federacije, od Bičakčića, Hadžipašića, Brankovića do Nermina Nikšića i Fadila Novalića, kao poslušnici i izvršioci „ulizivačke“ stranačke politike SDA, u zajedničkom koalicionom uzurpatorskom djelovanju, sa podrškom nacionalistima iz HDZ-a, slijedili su i „babinu“ politiku i podržavali Tuđmanovu startešku orijentaciju, kada je u pitanju bila firma Aluminij u Mostaru.
Dok su crpili sve vrijednosti firme i poslovali bez mogućnosti bilo kakve kontrole državnih institucija vlasti države Bosne i Hercegovine, čije je i vlasništvo bila u 100% iznosu, firma je istinski i bila strateški interes Hrvatske i njihovog oca nacije.
Međutim svi njegovi „doglavnici“ i uzurpatorski nacionalističko-ustaški elementi, sa Mijom Brajkovićem i Draganom Čovićem i brojnim njihovim čimbenicima, upravo su dobro znali i koristili državni kapital i finansijsku podršku i svojih odanih vlastodržaca u Bošnjaka.
Evo, do današnjeg dana trguju i dogovaraju sa nekom „Abraham grupom“ iz Izraela i Kine o iznajmljivanju ili kupovini ove firme, a nigdje ne spominju nas, preko 1000 radnika za obeštećenjem i dodijeli dionica.
Normalno je postaviti i upit, šta to rade i državni sudski organi, koji nijemo posmatraju sva ova pregovaranja, bez i našega udjela i naših diskriminiranih prava na dionice i obeštećenja, jer smo i mi dio vlasničke strukture ove firme Aluminij.
Pitamo se, nije li to zločin nad zločinima, da vlada Federacije, Fadil Novalić i Nermin Džindić u kontinuitetu pregovaraju i u naše ime, a trajno nas zaboravljaju, poput naših agresorskih i ustaško- nacionalističkih HDZ-ovaca, koji su nas protjerali iz firme i uzurpirali i sva naša radnička prava.
Da li će se naći neko iz vladajućih državnih struktura, koji bi se upitali, šta je to sa obespravljenim radnicima firme Aluminij.
Nažalost, sudski proces i naša tužba prema vladi Federacije i menadžmentu Aluminija, već punih šest godina se tavori, namjerno u ladicama sudskih organa, Osnovnog i Kantonalnog suda u Sarajevu.
U posljednje vrijeme, koliko smo informisani, ista tužba i očekivanje rješenja je u ladicama, novog predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, gospodina Vladimira Špoljarića.
Ne očekujemo od agresorskih recidiva i nacionalista HDZ-a i SNSD-a, da njihovi sudski kadrovi i predstavnici u ovoj sudskoj vlasti pristupe poštenom razmatranju i riješenju naših opravdanih zahtjeva, ali nam nije jasno, zašto to čine i naši Bošnjaci u vlasti, da li su i dalje „ulizice“ partnerske politike HDZ-a i Dragana Čovića, naših dušmana i egzekutora, u firmi i gradu Mostaru.
Ko je taj Fadil Novalić i Nermin Džindić, da se i dalje mogu poigravati sa našom sudbinom, šute kao najobičnije „kučke“ što bi nam stari govorili, a sa njima ni njihovi Bošnjaci neće imati selameta, u zajedničkom kupleraju sa partnerima iz HDZ-a, u udruženom zločinačkom privrednom pokušaju planetarne pljačke u firmi Aluminij, njihovih radnika i države Bosne i Hercegovine .
Neka im svima sudi dragi Allah / Bog, ali na onome svijetu.