Budimo Bošnjaci, volimo ono svoje šta nam je dato, i činimo u ime toga ono lijepo i ono šta ostaje. Budimo Bošnjaci i volimo jezik kojim pričamo, i jela koja pravimo, i prostranstva koja posjedujemo, i čuvajmo jezik svoj i hranu svoju i prostranstva svoja i emanete i odazivajmo se sebi i drugima na lijepe pozive. Bosne ima, i bit će je, sve dokle je dunjaluka.

Mi, kao zajednica različitih, kao nacija Bošnjaka, kao insan sa imenom, kao insan sa prezimenom, kao insan sa onim šta je njegova duša i sa onim šta njegova duša podaje zajednici, u ime emaneta koji mu vrli, ali vrli, preci ostaviše. Ne znam da li znate, vi koji mislite da sve znate, i da sve sobom umijete i da posjedujete neograničene slobode, i koji mislite da ipak svojim mislima, i svojim riječima, i svojim djelima, ono proniknuto, unjedreno, učinjeno ostavljate samo sebi, pa napisah - ne znam da li znate ali sve što vam je ostavljeno u emanet pretvorili ste u otpadak. I ostavili nama, onima koji dolaze. A rijetki su oni i koji dolaze. Jer je sve ono lijepo podano drugim nacijama, i djeca koju rađamo, i imena koja im dajemo, i vrijednosti kojima ih učimo. I ne znam da li znate, ali čovjek ponajprije sebi, onime učinjenim sobom, štetu čini. I koliko god bilo onih koji nisu sobom Bosna, već stopa nataliteta, već izvod iz listova, već opredijeljenje, već križić, već kružić, već otisak prsta, ima i onih koji su sobom Bosna, i emanet vrlih, ali vrlih predaka njenih, i lijepa misao i lijepa riječ i lijepo djelo njeno, i lijep poziv njen na ono lijepo, i lijep odaziv njen na ono lijepo. Mi, kao zajednica različitih, kao nacija jakih, strpljivih, poniznih, kao oni kojima je ostavljeno blago neizmjerno, trebamo gledati u ono šta dolazi, a dolazi ono šta dajemo od onog šta nosimo u sebi.

Bosne ima, i bit će je, sve dokle je dunjaluka. I neka znaju oni koji nisu umjeli da ju vole i oni koji voljeti Bosnu još uvijek ne umiju, oni koji ju pore i zašivaju, oni koji ne vole sebe i ono šta u sebi i sa sobom nose, oni koji ne predstavljaju sobom vrlinu koja krasi čovjeka njenog, pa napisah -, i neka znaju da u Bosni ljiljani rastu, i da rastu pod Suncem što ne izlazi sa Zapada, i da rastu pod Nebom što vidljivim oku čini i Mjesec i zvijezdu.

Oni koji se propinju prema visinama, koji misle da vladaju prostranstvima, koji zarobljavaju vrhove ne bi li njima zarobili one ispod njih, oni koji se nadmeću u slobodama svojim, oni koji pozivaju na nerede, i koji poriču naše bošnjaštvo i njegovo mjesto unutar države, njegovo mjesto van države u kojoj živimo, neka znaju da mi ne živimo u Bosni sve dok ona ne živi unutar nas, da mi utjerani u zemlje naše ponovno iz zemlje naše ničemo, i tako dajemo, i kao takvi uspravni stojimo, i kao takvi prema Nebu se pružamo, i kao takvi na vjetru se pokoravamo, i kao takvi do Trenutka ostajemo. Koje god vrhove oni zarobljavali, neka znaju da ima i vrhova nedokučivih koji se nad takve poput njih spustiti umiju. I oni znaju da mi njih prihvatamo, i njima dobro mislimo, i s njima živjeti umijemo. Budimo Bošnjaci, volimo ono svoje šta nam je dato, i činimo u ime toga ono lijepo i ono šta ostaje. Budimo Bošnjaci i volimo jezik kojim pričamo, i jela koja pravimo, i prostranstva koja posjedujemo, i čuvajmo jezik svoj i hranu svoju i prostranstva svoja i emanete i odazivajmo se sebi i drugima na lijepe pozive.

Bosne ima, i bit će je, sve dokle je dunjaluka. I neka znaju oni koji nisu umjeli da ju vole i oni koji voljeti Bosnu još uvijek ne umiju, oni koji ju pore i zašivaju, oni koji ne vole sebe i ono šta u sebi i sa sobom nose, oni koji ne predstavljaju sobom vrlinu koja krasi čovjeka njenog, pa napisah -, i neka znaju da u Bosni ljiljani rastu, i da rastu pod Suncem što ne izlazi sa Zapada, i da rastu pod Nebom što vidljivim oku čini i Mjesec i zvijezdu. Budimo oni od ljudi koji daju lijepo. I koji ne zapodijevaju ružno. I koji se ne primiču tuđem. Volimo ponajprije onu istinsku vjeru koju nosimo u sebi. Ta vjera će nas približiti onome šta je lijepo i čisto. Sve ostalo su samo podjele, stranke, različitosti. A Neko to sve vidi. Tebe, i ono šta je u tvojim njedrima, i ono šta tvoje srce haje. Ja sam Bosne moje Bošnjak, jer je Bosna moja, odredbom Onoga koji određuje i daje, ono lijepo od sebe iznjedrila. Zauvijek, Bosno. Tebe, i zemlje tvoje, i neba tvoga, tebe, i riječi tvojih. Tebe, tobom me pokrijte. Ti, i zemlja tvoja, pod nebom tvojim, rječju tvojom. Neka znaju oni, znanja željni, nad Bosnom su ezani.

---

Dženita Hodžić je rođena 9. novembra 1993. godine, u Gradačcu, gdje stvara i živi sa suprugom Mirzom i dvoje djece..

---