Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Pisana rijec


Zapis o jednoj knjizi u rukopisu poznatog pjesnika Izet Sarajlića
"KNJIGA OPROŠTAJA" SPOMENIK JEDNOG VREMENA I JEDNE PJESNIČKE I LJUDSKE VELIČINE
Procitaj komentar

Autor: Braho Adrović
Objavljeno: 15. October 2020. 15:10:36


PIŠE: BRAHO ADROVIĆ: On je svojim raskošnim pjesničkim talentom i svojom ljudskošću i kosmopolitskim duhom nadrastao sve barijere i bedeme, tako da se njegova riječ čula i cijenila na mnogim meridijanima svijeta. O ondašnjoj Jugoslaviji da se i ne govori. Dovoljno je samo vidjeti imena pisaca i knjiga i brojnih drugih ličnosti koje on pominje u "Knjizi oproštaja" da bi se bar doneke stekao dojam o svemu tome.
Da veliki pisci nikako ne mogu biti slučajno veliki, nedvosmisleno potvrđuje "Knjiga oproštaja" velikog bosansko-hercegovačkog i jugoslovenskog pjesnika Izeta Sarajlića. Ja tu knjigu odštampanu nemam ni do danas u rukamaa, a kako je ona u rukopisu (štampana na pisaćoj mašini) iz tada još uvijek opsadiranog Sarajeva stigla do mene u Crnoj Gori i da li je baš meni bila namijenjena, ni dnas mi nije jasno. No, važno je da sam tu rukopisnu zbirku znamenitog boanskohercegovačkog i jugoslovenskog pjesnika Izeta Sarajlića na vrijeme dobio i pročitao i više iz nje saznao o životu u "zarobljenom" Sarajevu od svih vijesti koje su mi tada bile dostupne. Velike pjesnike i velike ljude niko ne može opsadirati!

Izet Sarajlić je za života u književnim krugovima ondašnje Jugoslavije spadao u same pjesničke vrhove. No i takva pjesnička i ljudska veličina je imala, čini mi se, zbog svojih kosmopolitskih stavova i gledanja, prije svega zbog njegove velike ljubavi prema ruskoj i zapadnoevropskoj književnosti, dosta velike barijere i pjesničke i životne, koje su oko njega stavljali i zidali ljudi malih moralnih i ljudskih kvaliteta i dodvorice ondašnjeg režima koje su se takoreći utrkivale da nekog proglase sumnjivim i kada se to od njih možda i nije tražilo. Međutim, bar u slučaju Izeta Sarajlića, sve je bilo uzalud. On je svojim raskošnim pjesničkim talentom i svojom ljudskošću i kosmopolitskim duhom nadrastao sve barijere i bedeme, tako da se njegova riječ čula i cijenila na mnogim meridijanima svijeta. O ondašnjoj Jugoslaviji da se i ne govori. Dovoljno je samo vidjeti imena pisaca i knjiga i brojnih drugih ličnosti koje on pominje u "Knjizi oproštaja" da bi se bar doneke stekao dojam o svemu tome.

Poezija kosmopolitizma, patnje i otpora

Knjiga oproštaja Izet Sarajlića, za razliku od većine njegovih poetskih ostvarenja je pisana poebnim stilom:niti je riječ o "čistoj" poeziji, niti o prozi, niti o oproštajnim govorima, ali je riječ o knjizi izuzetne poetske, ljdske, filozofske i brojnih drugih vrijednosti.Sam pjesnik, kada je riječ o stilogenom obliku kom je ovog puta pribjegao u pjesmi "Oproštaj s Josipom Lešić" se na to i osvrnuo:
"Šta? Ne liči vam ovo na poeziju?
A vi, ko vam to brani,
uzmite Lamartinovo "Jezero":
tamo su i rime i muzika i sve po čemu se poezija razlikuje od proze.
Ja i neću da se razlikuje.

Meni je u ovom ratu čak i Pasternak postao stran:
Tolika magija poezije, a ni riječi o mojoj patnji! "
U rukopisnoj zbirci koja je došla do mene, sadržani su pjesnikovi Oproštaji: sa Slobodanom Markovićem, Ivanom Foglom, Marijem Mikulićem, S Trebinjem, Željkom Marjanovićem, s Malom Dubom, Velikom Umjetnošću, Dervišem Imamovićem, Ulicom Vorovskog, Josipom Lešićem, Kolarcem, Hajncom Kalauom, "Cvitkovićem", Struškim večerima poezije", tramvajem broj 6, Esom Ramadanovićem, Almom Bjelovitić, "Albatrsom", Tvrtkovom ulicom i Oproštaj s Knjigom oproštaja". Riječ je o ličnostima, gradovima, kulturnim centrima, društvima i ulicama koje su u pjesnikovom životu imali posbana značenja.
U pjesmi "Oproštaaj sa Slobodanom Markovićem", poznatim jugoslovenskim pjesnikom, Izet Sarajlić kaže:
"Najvažnije kada smo mi počinjali
Nije bilo napisati stihove
Već kroz stihove rehabilitovati ljubav" i objašnjava zašto: "Na svemu oko nas bila je sjenka/minulog rata/. (Drugi svjetski rat)." Trebalo je rehabilitovati sve čovjekove riječi / Jer od noža do trave/na svakoj su bile mrlje krvi/. Pjesnik dalje kaže:
"U tom svijetu marševa i proglasa Slobodanove pjesme bile su nešto kao prve petunije u prozorima ljudi".

Pjesnik se prisjeća riječi Slobodana Markovića: "Moja su prava zakonita / Govorio mi je u rimama: / Ja sam im sam zakonodavac / Ako mi duša pomahnita, / Duša mi daje pravac/.

"A ona, baš duša, bila je u to vrijeme/ Nekako najnezaštićenija/" - kaže Sarajlić. On se prisjeća da mu je Slobodan Marković svojevremeno dao deset pjesama pjesnika Rada Drainca iz njegove knjige "Bandit ili pjesnik", a da mu je on, za uzvrat,poklonio desetk pjesama istrgnutih iz Jesenjinovog "IZBORA" štampanog 1946.godine.
"Zbog tog Jesenjina u originalu Zbog tog Kačalovljevog Džimija mogli smo doduše obojica završiti na Golom Otoku. Zar je grijeh Velesa Perića Bio veći"?, pita se pjesnik i dodaje:
Ja sam doduše dobro prošao. Zbog Jesenjinove večeri u "Cvitkoviću" uz samo isključenje iz Društva
prikaćeno mi je još samo i zvanje dekdenta".

Uz konstataciju da su možda „svi mi skupa bili rođeni za neko sasvim drugo doba" pjesnik kao da zavidi svom kolegi Slobodanu Markoviću što je "Barem umro u pravom trenutku / Dok smo još/kako-tako/živjeli u zajedničkoj kući/. (Zajednička država) i briljantno pjesnički poentira:
"On je barem umro, ako je umro, na vrijeme.
A da me u ovom ostatku godina ne čekaju još neki lirski zadaci
tako bih volio da sam predmet ove pjesme - ja
a on - njen autor".
U pjesmi "Oproštaj sa Ivanom Foglom" pjesnik Sarajlić se sjeća prvog susreta sa njim u jesen 1945.godine na jednom sarajevskom mostu i piše kako mu je zavidio jer je on bio u stvarnom ratu. On se kao sedamnaestogodišnjak tek bio vratio sa Sremskog fronta. I baš tada kako kaže Sarajlić,počinje njegov "prastari esej o meni". Opisujući smrt svog prijatelja revolucionara i kulturnog radnika on kaže:
"Sa svojom smrću on ne samo da se pomirio, On je čak i želi. Strašno je jedino to što se ona podudarila sa smrću zemlje".
Poslije takvog miernja sa smrću pjesnik se sa nostalgijom prisjeća sa koliko je nada sa svjim umrlim prijateljem stupao na scenu "i s koliko je gorčine / (Prije bih rekao rezignacije) /napuštamo/ i zavidi Tolstoju:
"Tolstoj je barem, shavatajući da se ništa njegovo nije ostvarilo, mogao po svoju smrt da ode u Astapovo. Gdje mi da odemo? Posebno je potresno saznanje da "eto, /umjesto njemačkog/ sad imamo naš fašizam/s petokrakom na čelu", i na kraju poentira svojim idealizmom:
"Reći ću ja sada:
Čak i sami naši snovi o komunizmu vrijedili su svih naših kasnijih razočarenja."
Iz pjesme "Oproštaj sa Marijom Mikulićem, Sarajlijom rođenim na Korčuli "jednom od najboljih sarajevskih slikara,prije ovoga rata" dolazimo i do potresnih sazanja da se sa srpskih položaja puca i na groblja gdje se obavaljaju sahrane:
"To je uopšte novi izum srpkog nacional - socijalizma pucati po sahranama. Himler nije uspio da stigne do takvog izuma".
Iz pjesme "Oproštaj sa Trebinjem", gradom pjesnikove mladosti, sazanjemo da je petnaest godina pjesnik bio persona non grata na tamošmjim Trebinjskim večerima poezije, i da je u tom gradu nakon bosanskog rata sve promijenjeno na još gore:
Tog Trebinja više nema, konstatuje pjesnik i pomalo žali i velikog pjesnika Jovana Dučića što je "uz sav svoj karađorševski bonapartizam/ipak zaslužio mnogo više / nego da, umjesto Titovog porttreta,/ visi u kamiondžijinom kabinetu", odnosno u kabinetu ratnog predsjednika opštine, dotadašnjeg vozača Vučuroovića. Posebno su potresne slike umiranja u Sarajevu, ubistava i samoubistava, posebno staraca, pa iz jedne takve atmosvere u pjesmi "Oproštaj sa Željkom Marjanovićem" pjesnik zavidi mladićima: "Mladići barem ginu/što je njihova stravična privilegija/u svakom ratu".Veoma zanimljiva je i pjesma "Oproštaj sa veliom umjetnošću" iz koje se jasno vidi književna i uopšte umjetnička atmosvera u kojoj je pjesnik živio da bi u ratnom Sarajevu,pred kraj života kontatovo: Nikada više ni onakvog života ni onakve umjetnosti". Ipak, i malo zadovoljstva:
"Doba velike umjetnosti je prošlo.
Ja sam
barem
U njemu živio".
"Oproštaj sa Dervišem Imamovićem" čija su biografija ustaški,njemački, norveški i sovjetski logori, i koji je završio u logoru u Sarajevu, Izet Sarajlić govori sa zanosom i ushićenjem. A o kakvom čovjeku i idealisti je riječ govore završne strofe:
On nije
Kao Pikaso ili kao Ivo Andrić
koketoavo sa komunizmom
On je komunizam živio
Čak i to
Što je umro u logoru
Z njega je gotovo sasvim normalno."
Pjesnik Izet Sarajlić koji je sve svjetske pisce koje je upoznao ili čitao, smatrao svojom braćom i koji je posebno volio rusku književnost i ruske pisce ,puna tri mjesec je, kako kaže, pisao svoju pjesmu" Oproštj sa Ulicom Vorovskog", ulicom u kojoj je bilo sjedište Udruženja rusih pisaca". Sa primjetnom dozom razočarenja, čak teške rezignacije ,oprašta se zapravo, sa Rusijm i ruskom književnošću i književnicima. U pjesmi prvo govori o Juriju Vasiljeviću Bondarjovu, "današnjem šefu ruskih pisaca", čija mu je knjiga "Tišine" početkom šezdesetih bila jedna od najdražih knjiga, a sa kojom je Sarajka "Raza/koja je usljed iscrpljenosti/i nedostatka bilo kakvih lijekova /umrla 3.novembra 1993.godine / sa tom Bondorjovljevom "Tišinom" u rukama/. Sada taj Bondoarjov koji se sam borio protiv fašizma i koji Himlera sigurno nije volio "sada Himleru Bosne/uručuje Šolohovljevu nagradu", kaže Izet Saarajlič i dodaje da je Šolohov iako nije bio posebnih moralnih kvaliteta ipak napisao "Tihi Don", a laureat njegove nagrade "pobio je čitav jedan tihi Don na Drini". Ponukan tom činjenicom pisac zaključuje da od kad je Jurij Vasiljević Bondarov stao na čelo ruskih pisaca nešto se strašno dogodilo u Ulici Vorovskog i čitavoj Rusiji i objašnjava neposredan povod svog razočarenja:
"Dudinova Irina toliko je željela da i s Tamarom prošetam Nevskim prospektom. Neće biti više ni Nevskog prospekta ni Vrapčijih brda - svojom granatom ispaljenom na Sarajevo sa srpskih položaja na Trebeviću. Ubio ih je pisac Eduard Limonov", kaže Sarajlić, naglašavajući da je riječ o onom istom piscu kome je uručena Šolohova nagrada. Ipak, da ne bi bilo sve crno pjesnik vjerije "da u Rusiji još uvijek ima i jedna Rusija koja se stidi". Dubinu pjesnikovog razočarenja i rezignacije lakše je shvatiti kada se zna, kada, zapravo sam pjesnik kaže: "Ja sam tu zemlju volio kao malo ko. / Zbog nje 1970. letio sam iz partije/Jedan visoki partijski funkcioner / jednom me je nazvao Žan Žak Rusofilom." O tome da su ga i u njegovom gradu gledali sa sumnjom piše i u Oproštaju sa književnikom Josipom Lešićem čiji esej "Rani Sarajlić" niko u Srajevu nije htio da objavi,ali su to uradili "mili moji Slovenci".U ovoj pjesmi Sarjlić govori o strahu da će ostati sam od svoje generacije i to mu se dogodilo pošto je većina njegove generacije pisaca poumirala na srpskoj strani,oni koji nijesu tamo poumirli su u Saraevu ili u izbjeglištvu, gdje su se zadesili po izbijanju rata u tom gradu. "Meni je u ovom ratu čak i Pasternak postao stran:/toliko magije poezije a ni riječi o mojoj patnji", konstatuje pjesnik u ovoj pjesmi.
Oproštaj sa nekadašnjom zajedničkom domovinom
Pjesnik Sarajlić je očigledno, teško doživio raspad nekadašnje zajedničke domovine Jugoslavije, a kad je Milošević formirao TZV: Saveznu Republiku Jugoslaviju koju su činile Srbiaja i Crna Gora I "oni koji to žele", on je potpuno svjestan da takva Jugoslavija nema budućnost i kao takva ga ne zanima. Na pomen te nove zemlje pjesnik se pita:
..Kojoj Jugoslaviji?
Onoj bez Zagorja, bez Rijeke, bez Neretve i Une,
Bez Goražda i Štipa u kom sam prije deset godina
Otkrivao spomenik Acu Šopovu? (Makedonskom pjesniku).

Ovoj bez Ivana Minatija i Kajetina Koviča
bez Safeta Zeca i Radeta Šerbedžije,
bez Straduna i Baščaršije?
Ovoj u čijem parlamentu
na mjestu na kom je nekada sjedio Koča Popović
sjedi Vojislav Šešelj?

Ovoj u kojoj se snaga patriotizma cijeni po broju silovanih muslimanskih djevojčica?

Hvala na takvoj Jugoslaviji!
Naša Jugoslavija je umrla"....
Prateći iseljavanje stanovništva iz Bosne i Hercegovine, i iz njegovog Sarajeva, pjesnik s gorčinom u jednom od oproštaja konstatuje: "A ja, malo-po malo, ostjem bez naroda. /A to znači/i bez sebe/. Pjesnik je s pravom razočaran i u svjetsku politiku i sjeća se moćnih vladara i političara kakvi su bili Vili Brant, Nikita Hruščov, Šal de Gol, Josip Broz Tito, Pertini, Ulof Palme, Nehru... i s pravom brine za budućnost svijeta:
"O kakvoj budućnosti svijeta
može biti i govora
ako na čelu jedne tako moćne države
kao što je Velika Britanija
stoji čovjek koji ni jednom običnom paljanskom drumskom raazbojniku
nije u stanju da kaže "Ne!"

Tito je to "Ne" znao da kaže i svemoćnom Josiffu DŽugašviljiju" (Staljinu).
U "Oproštaju sa knjigom oproštaja",pjesnik se ničega ne odriče što je živio radio i volio:
"Ni Kolarca
od koga sam se oprostio u "Oproštaju sa Kolarcem"
ni naših Pala sa Čedinom vikendicom
po kojoj sada vršlja neki vojvoda-
ne odričem se"... i zaključuje:
"Kusturica se odrekao GoriceBregović
mujezinovog glasa s minareta Begove džaamije.

Zauzvrat
dobili s ljubav Slobodna Miloševića.
O, samo ne to!
U najkraćem, u "Knjizi oprotaja" Izet Sarajlića data je slika rata u Busni, dato je razaranje Jugoslavije,dat je i čitav život velikog pjesnika: knjige koje je čitao, pisce koje je volio, političke prilike i neprilike sa kojima je živio, data je slika kulturnog života ondašnje Jugosolvije, dat je onaj zanos s kojim se izašlo iz Drugog svjetskog rata, data sva ljepota poezije života koji je živio i proživio veliki pjesnik. Hvala mu što je ova rukopisna zbirka, ne znam kako,došla u moje ruke,dok je u njegovoj Bosni rat još trajao.Hvala mu za još jednu ljepotu koju sam doživio čitajući slova koja su, očigledno, kucana njegovim prstima i njegovom pisaćom mašinom..

VRH



Ostali prilozi:
» MUHABET BIHORSKE I DRUGE PRIČE - ZUMBERA MURATOVIĆA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 26. March 2024 14:35
» NA RASKRŠĆU SVJETOVA “USKI PROLAZ” I POEZIJA SENADINA PUPOVIĆA (II)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 21. March 2024 13:14
» VEČE SAFETA HADROVIĆA - VRBIČKOG PROZOR U DUŠU CRNE GORE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. March 2024 18:21
» ”ŽIVA VODA”, REBEKA ČILOVIĆ - PJESNIKINJA INTELEKTUALKA I BORAC ZA PRAVA ŽENA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 26. February 2024 18:09
» SVJETLOST KALJAVIH SOKAKA
Eset Muračević | 22. January 2024 21:58
» TUTANJ GENOCIDA U VELIČANSTVENOJ POEZIJI HABIBA MANDŽIĆA
Dr. Džemaludin Latić | 04. January 2024 14:39
» ADEM KURPEJOVIĆ- ČUVAR NARODNOG BLAGA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 10. November 2023 13:02
Ostali prilozi istog autora:
» VJERNA SLIKA ZAVIČAJA
10. September 2023 02:48
» OGLEDALO SUDBINE NARODA
14. December 2020 03:35
» GLEDAJTE SE ZALJUBLJENO
14. April 2020 14:01
» SATANA NA ŠINAMA
26. February 2020 18:52
» ETIKA BOSNE - DOBRI DUH BOŠNJANA
31. January 2020 18:23
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif