ENGLESKI / ENGLISH

ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Unatoč svega ovoga, nedavne napade u Francuskoj mora svako ljudsko biće osuditi, ako slijedi zakone i ljudskost. Međutim, vrijeme je da mi, kao šire društvo, počnemo osuđivati napade na Islam u svim manifestacijama tih napada. Vrijeme je da mi, kao šire društvo, zahtijevamo da se zabrani i kriminalizira mržnja prema Islamu kao vjeri i načinu života.

Svjedoci smo tmurnih učinaka jezgrovitog i naciljanog psihološkog ratovanja koje se vodi protiv masa diljem svijeta. Posljedice su dogođaji povišenog neprijateljstva koje obuzima rase, nacionalnosti, etničke grupe, vjere, političke stranke, zajednice i udruge u kovitlacu fizičkih, rječitih, mentalnih, psiholoških, osjećajnih i, na zadnje, društveno - ekonomskih sukoba.

Može se reći da svijet nikad prije nije bio podvrgnut tako široko rasprostranjenim porivima mržnje preko svih mogućih različitosti među nama. Povijesni bezdan koji dijeli Zapad i Istok bio je po tradiciji međa kolonista i koloniziranih. To se je postepeno preobličilo u svjetski sukob koji je tekovina srednjevjekovnih Križarskih Pohoda, pa je po tom uključilo suvremeni Judeo-Kršćanski Križarski Pohod u osnivanju Cionističke genocidne postojbine u Palestini godine 1948., zatim se proširilo u osovinski Kršćansko-Indijski Pohod protiv Islama u Indiji, te u diobu i pretvorbu Sudana u naše doba.

Genocid Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimana, te komadanje Bosne i Hercegovine, služio je kao ispit zajedničkog odnosa prema fizičkom uništenju i istrebljenju Islama i Muslimana. Taj model ekstremizma je bio ocijenjen prihvaćenim i mi danas živimo u toj posljedici - a to je samo početak patnji.

Čega mi trebamo biti svijesni je pokušaj da se naši životi zasite vijestima mnoštva međunarodnih sukoba, bitaka i ratova s namjerom da se, u sred bijela dana, skrije stvarnost onoga što je činjenično povodom i uzrokom cijelog tog napora, a to je zatrovani, pandemički Pohod protiv Islama, Potpuno Ratovanje, koje se nikad prije nije ovako duboko i široko ratovalo kao što se ratuje danas.

Francuzi se ponose svojom diobom crkve i države. Francuzi se isto tako ponose svojom slobodom izražavanja, uključivo i slobodom vrijeđanja (?). Nadalje, Francuzi se ponose slobodom vjere(?).

Pojam, da vjera treba i zaslužuje zaštitu od napada svih i bilo kojih vrsta, nema u Francuskoj težinu niti podlogu. Isto tako nema težinu niti podlogu pravo vjernika da slijede svoje vjerske običaje - hidžab i burka, u slučaju Muslimana. Francuzi govore dvostruko račvanim jezikom kad zahtijevaju da su oni zaštitnici slobode izražavanja i slobode vjere.

Jedino što Francuska u ovom kontekstu štiti, je mržnja prema Islamu, kao što smo i iskusili tijekom prošle dekade. To nije slučajnost. To je predumišljena periferna pojava simptomatička psihološkom ratovanju koje se koristi u navođenju ljudskih projektila na prigodnu metu čime se opravda neistinita postavka da je Islam danas izvor svih zala - kao što se promeće po svijetu.

Francuzi su pozdravljali Premijera Kanade Stephen Harper-a kad je on izručio Francuskoj Prof. Hasan Diab-a da bi taj odgovarao za navodni terorizam. Taj pravni slučaj je propao i Prof. Diab se vratio u Kanadu gdje je uložio tužbu protiv Vlade Kanade i Stephen Harper-a zbog povrede njegovih ljudskih prava. Unatoč tome, mržnja protiv Islama koju je Stephen Harper promicao u Kanadi i širom svijeta je pala na plodno tlo. Kanadski terorist, kršćan rođen i odgojen u Kanadi, imenom Alexandre Bissonette, slijedio je naputke Stephen Harper-a i ubio šest Muslimana u džamiji u gradu Quebec, provinciji Quebec u Kanadi. Stephen Harper je isto tako u broj navrata bio u privatnoj posjeti u Bijeloj Kući Donald Trump-a i rezultati toga se mogu vidjeti u prostoriji ovog Potpunog Ratovanja protiv Islama, pogotovo u Iranu i širem okruženju.

Unatoč svega ovoga, nedavne napade u Francuskoj mora svako ljudsko biće osuditi, ako slijedi zakone i ljudskost.

Međutim, vrijeme je da mi, kao šire društvo, počnemo osuđivati napade na Islam u svim manifestacijama tih napada.

Vrijeme je da mi, kao šire društvo, zahtijevamo da se zabrani i kriminalizira mržnja prema Islamu kao vjeri i načinu života.

Vrijeme je da mi, kao šire društvo, djelotvorno i zakonski zaštitimo Islam kao vjeru i način života.

Francuzima bi bilo pametno učiniti prvi korak i pokazati put ostalom svijetu jer su oni odavno napustili i zapustili svoju dužnost brige prema Islamu kao vjeri i načinu života u Francuskoj. Oni imaju prijeći brda i doline u uzdizanju Muslimanskog življa iz bijede u koju su institucijalno bili osuđeni glavnim strujama francuskog društva.

Vjerovatnost je da Francuzi neće spasiti ugled nacije jer su oni, ipak, dionici i surađivači u većoj namjeri, a ta je Potpuno Ratovanje protiv Islama.