Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Teme


RUSKI DIGITALNI TRAGOVI NA ZAPADNOM BALKANU
Procitaj komentar

Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 18. March 2022. 14:03:40

Primjer koji se ovdje tretira je dezinformaciono djelovanje raznih državnih i nedržavnih ruskih i pro-ruskih aktera na Zapadnom Balkanu, jer su u poslednjih nekoliko godina, a u okviru strategije tzv. hibridnog ratovanja, oni razvili izuzetno frekventnu aktivnost ove vrste.


RUSKI DIGITALNI TRAGOVI NA ZAPADNOM BALKANU
Autori: Anđelka ROGAČ i Srđan DARMANOVIĆ



Publikacija koja je pred čitaocima nastala je u okviru projekta podržanog od strane Odjeka za javnu diplomatiju NATO, “Dezinformacije - šah-mat putem činjenica!” (“Disinformation - Fact CheckMate!”) . Otpornost na dezinformacije možemo razumjeti kao prilagodljivost zemalja, njihovih društava i pojedinaca da se odupru političkim, ekonomskim i društvenim proračunatim pritiscima i lažima koje se šire u brojnim formatima medija, uključujući televiziju, radio, štampane, online i društvene medije sa ciljem da se utiče na političke i ekonomske izbore, uključujući i targetiranje ranjivih grupa. Zato je glavni cilj ovoga projekta jačanje otpornosti društva u Crnoj Gori na širenje lažnih vijesti, kao i povećanje znanja, svijesti i razumijevanja među građanima o načinima suzbijanja dezinformacija, propagande, hibridnih prijetnji i drugih neprijateljskih informativnih aktivnosti, uz proizvodnju sadržaja trajne vrijednosti na inovativne i netradicionalne načine koji se mogu široko distribuirati unutar i izvan mreža NATO-a i civilnog društva. Primjer koji se ovdje tretira je dezinformaciono djelovanje raznih državnih i nedržavnih ruskih i pro-ruskih aktera na Zapadnom Balkanu, jer su u poslednjih nekoliko godina, a u okviru strategije tzv. hibridnog ratovanja, oni razvili izuzetno frekventnu aktivnost ove vrste.
Analitički izvještaj, odnosno akademski policy paper “Ruski digitalni tragovi na Zapadnom Balkanu” nastao je na osnovu istraživanja što ga je sprovela Anđelka Rogač, koja je i autorka najvećeg dijela teksta. Prof. dr Srđan Darmanović napisao je prolog i pojedine djelove teksta i bio urednik njegove završne verzije. CEDEM vjeruje da će ovaj projekat podstaći nova istraživanja na slične teme, a u cilju jačanja sposobnosti demokratskih društava da odgovore na izazove koji dolaze iz neslućenih mogućnosti zloupotrebe digitalnih tehnologija u medijskom prostoru.

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)



English
RUSSIAN DIGITAL FOOTPRINT IN THE WESTERN BALKANS
Authors Anđelka ROGAČ and Srđan DARMANOVIĆ



The publication in front of the readers was prepared as part of a NATO Public Diplomacy Division-supported project called “Disinformation - Fact CheckMate!”. Disinformation resilience can be understood as the adaptability of countries, societies, and individuals to resist political, economic, and social calculated pressures and lies spread in a variety of media formats, including television, radio, printed, online, and social media, with a view to influence political and economic choices, including the targeting of disadvantaged groups. That is why the main goal of this project is the strengthening of resilience of Montenegrin society to the spreading of fake news, as well as the increase in knowledge, awareness and understanding among the citizens of the manners to suppress disinformation, propaganda, hybrid threats and other hostile information activities. The project also aims to create information of lasting value in novel and unconventional methods that may be broadly circulated inside and outside NATO and civil society networks. The case in point here is disinformation activity of various state and non-state Russian and pro-Russian actors in the Western Balkans, as extraordinarily frequent activity of this type is developed in recent years as part of the so-called hybrid warfare strategy.
The analytical report, and/or academic policy paper “Russian digital footprints in the Western Balkans” was created on the basis of the research undertaken by Anđelka Rogač, who is also the author of the largest portion of this text. Prof. Srđan Darmanović PhD wrote the Prologue, certain sections of the report and edited its final version. CEDEM believes that this project will encourage new research on similar topics, with the goal of strengthening democratic societies‘ capacities to respond to challenges posed by unparalleled possibilities of abusing digital technologies in online space.

Center for Democracy and Human Rights (CEDEM)
RIJEČI KAO ORUŽJE: Ruski digitalni tragovi na Zapadnom Balkanu

Prof. dr Srđan DARMANOVIĆ: - PROLOG: - Priču koja slijedi čuo sam prvi put za vrijeme mog mandata u Vašingtonu od ambasadora Kostarike u Americi, Romana Makaje Hejsa (Roman Macaya Hayes) [1]. Bilo je izvjesne simbolike u tome da mi ju je ispričao na prijemu u ruskoj
ambasadi, povodom nacionalnog praznika Rusije. U jednom momentu kazao mi je: “Ambasadore, Vi dolazite iz zemlje koja je nekada bila dio Jugoslavije.

Znate, razmišljam o tome koliko je fascinantno da su naše dvije male zemlje, udaljene hiljadama kilometara, zapravo povezane veoma interesantnim istorijskim nitima.” Pitao sam ga na šta konkretno misli. Onda mi je ispričao ovu uzbudljivu priču. Kasnije sam je našao na portalima na internetu, u nekim novinama iz našeg regiona, u jednom istorijskom časopisu [2] i jednoj knjizi [3]. Iako nije sasvim nova, vjerujem da je na ovom mjestu valja ponoviti.

Početkom 50-ih godina prošlog vijeka uspješni kostarikanski biznismen Teodoro Kastro (Teodoro Castro) sa sjedištem i poslovima u Rimu, obratio se vladi svoje zemlje sa predlogom da ga postavi za ambasadora Kostarike u Italiji. Predlog je bio ubjedljiv. Kostarika nije imala mnogo ambasada u svijetu, niti u Evropi, a Kastro je, na osnovu razgranatih veza koje je u Italiji stekao, kako u poslovnim krugovima, tako i među velikodostojnicima Katoličke crkve sve do samog pape, mogao biti dobro rešenje. Njegov motiv nije mogao biti novac i ugodan život, jer je u biznisu to već bio stekao. Zato je, iako Kastro nije bio diplomata, odgovor u ministarstvu spoljnih poslova male centralnoameričke zemlje bio - zašto da ne. Bilo je to obostrano korisno rešenje.

Nakon ovoga dogovora, Teodoro Kastro najprije je 1951. godine postavljen za otpravnika poslova kostarikanske ambasade u Rimu, da bi sledeće, 1952. godine predao italijanskom predsjedniku Luidjiu Einaudiu (Luigi Einaudi) akreditive izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Republike Kostarike u Republici Italiji sa sjedištem u Rimu.
Kastro je, takodje, ubijedio kostarikanske spoljnopolitičke odlučioce da ga, u isto vrijeme, postave i za ambasadora u Jugoslaviji (FNRJ) na nerezidentnoj osnovi, što bi mu omogućilo da povremeno odlazi u posjetu Beogradu. Ideja je bila sasvim racionalno obrazložena. Radi se o zemlji koja je uradila nešto do tada nezamislivo u komunističkom svijetu - suprotstavila se Staljinu i ušla u žestok sukob sa Sovjetskim savezom i njegovim satelitima, jer je željela da sačuva svoju nezavisnost i pravo na sopstveni “put u socijalizam”. U tom unutar komunističkom sukobu Jugoslaviji je potrebna zapadna ekonomska pomoć, pa se tu možda moglo naći mjesto i za neke kostarikanske firme i biznismene. Osim toga, nerezidentno predstavništvo u Beogradu gotovo ništa nije koštalo kostarikansku vladu, a obezbjedjivalo je neku vrstu prisustva u jednoj politički veoma interesantnoj zemlji. Tako je Teodoro Kastro, nakon što se, tokom 1951. i 1952. već čvrsto usidrio u rimskom diplomatskom koru, 25. aprila 1953. godine predstavio svoje kredencijale maršalu Josipu Brozu Titu i time formalno postao ambasador Kostarike i u Jugoslaviji. Od tada je, za vrijeme svoje diplomatske misije u Rimu, Kastro nekoliko puta dolazio u Beograd da bi se sreo sa jugoslovenskim predsjednikom.
Nakon dvije godine žive diplomatske i poslovne aktivnosti i zanimljivog života u Rimu, sa Teodorom Kastrom desilo se nešto gotovo nepojmljivo u diplomatiji. Ambasador Kostarike je jednostavno nestao sa lica zemlje, ne ostavljajući apsolutno nikakav trag za sobom. Kada se suočilo sa činjenicom
o nestanku svoga ambasadora, kostarikansko ministarstvo spoljnih poslova bilo je zatečeno i bez pretpostavke o čemu je riječ. Zajedno sa obavještajnom službom zemlje krenulo je u potragu za Kastrom, ali bez ikakvog rezultata ili napretka. U diplomatskom koru u Rimu se, takodje, proširila vijest o nestanku kolege koji je, budući veoma aktivan, komunikativan i druželjubiv, a još iz male latino- američke zemlje, među ambasadorima stekao mnoga prijateljstva ili naklonosti. Posle izvjesnog vremena u diplomatskom koru počela je da se širi pretpostavka da se, zbog svojih aktivnosti u biznisu, Kastro možda zamjerio nekome od uomini d’onore i da je moguće da je pao kao žrtva mafije.

Na drugoj strani okeana, u njegovoj zemlji, posle višemjesečnog traganja, razvijena je i druga pretpostavka - da je Kastro bio nerezidentni ambasador u Jugoslaviji, da se “sa komunistima nikad ne zna”, da su ga, iz nekog razloga, možda likvidirali i da su, ako je to tako, šanse da bude pronadjen ravne nuli. Slučaj je, samim tim, zatvoren i za Teodora Kastra više niko decenijama ništa nije čuo.

* * * * * * * * *

Ime Teodora Kastra neočekivano i potpuno iznenadjujuće izašlo je na svjetlost dana tek potkraj 1990-ih, punih 40 godina nakon njegovog misterioznog nestanka iz Rima. Razlog za ovo je bila, sada već čuvena “Mitrohinova arhiva”.
Arhiva je dobila ime po Vasiliju Mitrohinu (Vasilii Mitrokhin), nekadašnjem arhivisti KGB-a, koji je tokom tridesetogodišnjeg služenja u kontra-obavještajnoj službi (Prvi direktorat KGB), tajno, rukom prepisivao sve važnije podatke iz svoga rada i stvorio impresivnu privatnu kolekciju o aktivnostima jedne od najmoćnijih tajnih službi na svijetu. Nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, odlučio je da 1992. godine prebjegne na Zapad, u Veliku Britaniju i da svu svoju arhivu koja je stala u šest punih kamiona, odnese sa sobom. Njegova bjekstvo nije objelodanjeno sve do 1999. godine.

O autorima publikacije

ANĐELKA ROGAČ: Rođena je 3. marta 1990. godine u Baru, Crna Gora. Doktorantkinja je na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Master studije Međunarodnih odnosa završila je 2012. na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore. Na istom univerzitetu 2010. godine završila je specijalističke i dodiplomske studije Međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka, kao i specijalističke i dodiplomske studije Teorijske matematike na Prirodno matematičkom fakultetu. Anđelka je karijerna diplomatkinja, koja je postala dio crnogorske diplomatije 2010. kao stipendistkinja Ministarstva vanjskih poslova. Do sada je službovala kao zamjenica šefa misije u ambasadi Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama (2017. – 2020.), kao i kao diplomatkinja u Stalnoj misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama u Ženevi (2013. – 2017.)

PROF. DR SRĐAN DARMANOVIĆ: Rođen 18. jula 1961. na Cetinju. Redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore iz oblasti komparativne politike. Bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore (2016- 2020.) i ambasador Crne Gore u Vašingtonu, SAD (2010-2016.). Jedan od osnivača i prvi dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore (2006-2010.). Osnivač i nekadašnji predsjednik, a sada član UO Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Član Venecijanske komisije (Evropska komisija za demokratiju putem prava) Savjeta Evrope od 2005. godine. Autor ili koautor više knjiga iz oblasti političkih nauka i politike, medju kojima: Izobličena demokratija - drama jugoslovenskog post komunizma; Real-socijalizam - anatomija sloma; Izborni i partijski sistem u Crnoj Gori - perspektive međupartijske demokratije; Europe and Americas: Trans-Atlantic’s Approach to Human Rights; Referendum u Crnoj Gori 2006; Izbori i izborni sistem u Crnoj Gori 1990-2006; Autoritarizam i demokratija: Srbija, Crna Gora, Hrvatska - institucionalni okvir. Autor članaka u renomiranim medjunarodnim časopisima za političke nauke poput: Journal of Democracy i American Interest (Vašington, SAD); Südosteuropa Mitteilungen (Minhen, Njemačka); Science and Technique of Democracy (Savjet Evrope, Strasburg). Gostujući predavač na univerzitetima: Georgetown i John Hopkins (Vašington, SAD), Colby University (Mejn, SAD), La Sapienza (Rim, Italija), University of Hamburg (Hamburg, Njemačka)

Nakon što se nastanio u Velikoj Britaniji Mitrohin je počeo da sarađuje sa zvaničnim istoričarem britanske obavještajne službe MI5, Kristoferom Endrjuom (Christopher Andrew) i njih dvojica su na osnovu Mitrohinove arhive objavili nekoliko knjiga: The Sword and the Shield: The Mitrokhin Archive and the Secret History of the KGB (1999); The Mitrokhin Archive: The KGB in Europe and the West (1999); KGB Lexicon: The Soviet Intelligence Officer’s Handbook (2002); The World Was Going Our Way: The KGB and the Battle for the Third World (2005); The Mitrokhin Archive II: The KGB and the World (2005).

U Mitrohinovoj arhivi pojavljuje se i ambasador Kostarike u Rimu I Beogradu, Teodoro Kastro, ali pod svojim pravim imenom - Josif Grigulevič. Ko je bio Josif Grigulevič alias Teodoro Kastro? Josif Romualdovič Grigulevič (Iosif Romualdovich Grigulevich; 1913-1988) koji je prvu polovinu 1950-ih godina proveo u liku kostarikanskog ambasadora u Italiji (i Jugoslaviji), bio je, u periodu od 1937. do 1954. godine tajni agent i operativac NKVD-a i jedan od Staljinovih hit-mana, zadužen za organizovanje likvidacija onih na koje bi “vodja svjetskog proletarijata” pokazao prstom kao na neprijatelje i izdajnike.

Grigulevič je npr. pripadao tzv. Sikeirosovoj grupi, tj. prvom, neuspješnom atentatu na Lava Trockoga (Leon Trotsky) u maju 1940. godine kada su staljinistički agenti koje je predvodio meksički pjesnik David Sikeiros (David Siqueiros) upali u Trockijevu kuću u Kojoakanu, predgradju Meksiko Sitija, ispalili kišu metaka iz automatskih pušaka, lakše ranili njegovog unuka, ali su nekadašnji komandant Crvene armije i njegova supruga Natalija Sedova (Nataliya Sedova) ostali nepovrijedjeni. Do danas nije razjašnjeno da li je ovo bio stvarni pokušaj ubistva koji je propao zbog nespretnosti izvršilaca, ili su planeri u Kremlju poslali Sikeirosovu grupu samo da bi zavarali tragove i otvorili put već pripremljenom, “tihom” atentatoru Ramonu Merkaderu (Ramon Mercader) da u avgustu 1940. završi posao. Da su mnoga velika imena iz svijeta umjetnosti u to vrijeme bili vjernici staljinizma svjedoči i činjenica da je, nakon neuspjelog atentata u Meksiku Sitiju, bjekstvo Griguleviča i dva njegova saučesnika4 od meksičke policije pomogao čuveni čileanski pjesnik i diplomata, kasnije i nobelovac, Pablo Neruda (Pablo Neruda).

Prije Meksika, NKVD je Griguleviča bio poslao u Španiju da, u vrijeme španskog gradjanskog rata, nadzire aktivnosti Radničke partije marksističkog ujedinjenja (POUM) kojoj je pripadao i čuveni britanski književnik Džordž Orvel (George Orwell). Kako je POUM bila partija trockističke orijentacije, Grigulevič je organizovao “mobilne grupe” za likvidaciju poznatijih trockista, a medju njima 1937. godine pripremio je hapšenje i ubistvo nakon stravične torture, vodje POUM-a, katalonskog publiciste i bivšeg ministra pravde Katalonije, Andreua Nina (Andreu Nin). Nakon Španije, Grigulevič je, za vrijeme Drugog svjetskog rata, poslat u Argentinu da koordinira organizaciju anti-nacističkih operacija i sabotaža u toj zemlji, koja je, iako neutralna, pod generalom Huanom Peronom (Juan Peron) bila mjesto na kome su se nacisti osjećali kao kod kuće. Po povratku u Moskvu, prošao je nekoliko teških godina, jer se, u tipično staljinskom maniru, našao pod sumnjama i istragama istog brutalnog mehanizma kojemu je i sam služio. Ipak, uspio je da dokaže lojalnost i ubrzo bio upućen na značajni zadatak u Italiju koji ga je vodio preko Kostarike i njene diplomatske službe.

Kako je u ranoj mladosti sa svojim ocem već živio u Argentini i govorio perfektan španski, kasnije i još najmanje nekoliko stranih jezika, a svojim izgledom neodoljivo podsjećao na latino-amerikanca, kostarikansko ministarstvo spoljnih poslova nije imalo nikakvog razloga da sumnja u ovog nekadašnjeg studenta na Sorboni i nedvojbeno sposobnog čovjeka. Prije nego je i formalno postavljen za ambasadora, bio je savjetnik kostarikanske delegacije za vrijeme zasijedanja Generalne skupštine UN 1951. i održao takav anti-sovjetski govor koji su delegati naklonjeni zapadnim zemljama dočekali ovacijama, a sovjetski ministar spoljnih poslova, nekadašnji državni tužilac i “kasapin” sa montiranih sudskih procesa iz vremena “velikog terora” 1930-ih godina, Andrej Višinski (Andrey Vyshinski) nazvao je Kastra, posle ovoga govora, “psom-čuvarom imperijalizma”. Višinski, iako član najužeg državnog vrha, nije imao pojma da je Teodoro Kastro sovjetski državljanin i agent NKVD-a na najstrožem tajnom zadatku.

Njegov zadatak u Rimu bila je likvidacija jugoslovenskog vodje, Josipa Broza Tita. U Kremlju se “otpadništvo” u okviru medjunarodnog komunističkog pokreta nije moglo tolerisati. Prema Mitrohinovoj arhivi, Grigulevič je imao nekoliko varijanti za izvodjenje Titovog ubistva. Jedna je bila smrtonosna bakterija plućne kuge koju je NKVD razvio tokom 1940-ih godina, s tim što bi atentator unaprijed bio vakcinisan i zaštićen od njenog djelovanja. Druge su uključivale eksplozivnu napravu na nekom od diplomatskih prijema u Beogradu ili klasično ubistvo vatrenim oružjem za vrijeme Titove posjete Londonu. Po svemu sudeći Grigulevič je, tokom svojih posjeta Beogradu, počeo da razvija svoj plan, ali je, nakon Staljinove smrti i nastojanja da se odnosi sa Jugoslavijom normalizuju, Hruščov naredio hitnu obustavu svake dalje aktivnosti u ovom smjeru, prekid Grigulevičeve misije i njegov povratak u Moskvu.

Tako je iz italijanskog diplomatskog kora, kostarikanske diplomatije i sa lica zemlje nestao Teodoro B. Kastro. U Moskvu se vratio stvarni čovjek - Josif Grigulevič. Stari staljinistički kadrovi iz NKVD-a, preimenovanog u KGB, nijesu, medjutim, više bili popularni kod novog sovjetskog vodjstva i polako su otpuštani iz službe.

Tada počinje novi život i karijera Josifa Griguleviča. Karijera uspješnog i cijenjenog naučnika, istoričara i miran gradjanski život, sušta suprotnost avanturama tajnog agenta upletenog u mnoge “prljave” poslove. Kao naučnik uglavnom se bavio istorijom Latinske Amerike i Katoličke crkve. U periodu od 30-ak godina objavio je čak 58 knjiga, medju kojima i biografiju Če Gevare (Ernesto Che Guevara), a 1979. godine postao je dopisni član sovjetske Akademije nauka. Neke navike iz prethodnog života ipak su ostale. Iz razloga koje samo možemo da nagadjamo, jedan dio svojih radova, pa i Če Gevarinu biografiju, nije objavio pod svojim imenom, već pod pseudonimom “Iosif R. Lavrecki”. Kolegama iz naučne zajednice, i pored sveg važavanja za njegov opus, uvijek su bile čudne dvije stvari. O Josifu Griguleviču nigdje nije bilo moguće pronaći ni najmanji biografski podatak do njegovih četrdesetih godina. Takodje, nije putovao izvan Sovjetskog saveza i uvijek je odbijao da se fotografiše. U vremenu bez interneta Teodoro Kastro mogao je izroniti samo u pisanim biografskim tragovima, fizičkim susretima na putovanjima ili na fotografijama.

Priprema: Bošnjaci.net

VRH



Ostali prilozi:
» GENERAL MEHMED ALAGIĆ – SMRT OD NEPRAVDE
B.net | 07. March 2024 14:06
» IZLET DJECE IZ MEKTEBA HIDAJE U POSJETI DŽAMIJI U PENZBERGU
Damir ef. Babajić | 28. February 2024 16:04
» SEDMOGODIŠNJI MAHIR JEDINI ĐAK U SELU PETROVIĆI KOD OLOVA
Anadolu Agency (AA) | 24. February 2024 12:40
» "BEST MOSTAR" OTVARA PRIJAVE ZA HACKATHON!
Bošnjaci.Net | 18. February 2024 13:06
» PLEMENITOST, HRABROST I ODLUČNOST
Ferhat Korajac | 12. February 2024 02:08
» ČETIRI DECENIJE OD ZOI U SARAJEVU: OLIMPIJSKI DUH I DALJE ŽIVI
Anadolu Agency (AA) | 08. February 2024 20:04
» AZERBEJDŽAN NA GLOBALNOJ SCENI-EKONOMSKI RAST I DOPRINOS DIJASPORE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:37
» OJ NERMINEEEEEE, ŠTA KAŽE SV. SAVO O ISLAMU I NJEGOVIM SVETINJAMA
Dr. Muharem Štulanović | 06. February 2024 19:56
» MOJ SEDAMDESET DRUGI ROĐENDAN
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. February 2024 14:32
» VEČER BOŠNJAČKE KULTURE, UMJETNOSTI, ILAHIJA I KASIDA
Bošnjaci.Net | 28. January 2024 16:38
» INDIRA JELESKOVIĆ – „MAJKA TEREZA“ ZA ULIČNE „INDY ŠAPICE“ SARAJEVA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 21. January 2024 13:04
Ostali prilozi istog autora:
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif