Vijesti
ŠOKANTNE ČINJENICE SRPSKOG GENOCIDA: ALBANKE SILOVANE, POKRIVENE SLAMOM I ŽIVE SPALJENE
|
|
Autor: B.net
Objavljeno: 12. June 2022. 14:06:25
Prema riječima Lea Freundliha, austrijskog Jevrejina koji je objavio knjigu "Albanska Ggolgota", koja je knjigu protesta protiv masovnog istrebljenja Albanaca od strane Srba 1912-1913, ista vojska je ubila preko pola miliona Albanaca. Njegova knjiga "Vrišteće optužbe" prvi je dokaz o kolektivnom istrebljenju jednog evropskog naroda prije jevrejskog.
Preko 250.000 Albanaca masakrirano samo na etničkom sjeveru Albanije u jesen 1912. Jedini primjerak Frojndlihove knjige “Vrištine optužbe”, koja sadrži protest protiv Evrope koja nije reagovala u odbranu Albanaca tokom masovnog nestanka većine albanskog naroda na Balkanu, pronađena je u biblioteci Univerziteta Harvard u SAD 1982. godine od istraživačica Safete Juka, koja živi u Americi.
Jevrejski pisac Leo Freundlih, koji živio je u Beču, jedan je od rijetkih intelektualaca koji su čuvali zbirku svih važnijih novina tog vremena koje su izvještavale o istrebljivanju najmanje pola miliona Albanaca od strane Srba 1912-1913. „Stotine hiljada masakriranih leševa plivalo je u rijekama. Oni koji su mogli da izbjegnu bolesti, glad, metke iz pješadijskih pušaka i granate srpske artiljerije, skupljani su na određenim mjestima i pucani u glavu. Najviše su stradali oni koji su se skrivali u svojim domovima. Nakon sitnih provjera plijena i zlata, lako su pronađeni i zaklani kao svinje.
Najveće torture bile su nad Albankama, koje su silovane, zatim vezane, odrubljene glave, pokrivene slamom i žive spaljene. U slučaju da su bile trudne, trbuščići su im se čupali bajonetima i nakon vađenja bebe iz stomaka stavljali su na bajonet ili šiljke.
Poslije masakra, Srbi su pili vino, pjevali i igrali. “Bilo je slučajeva da su tokom klanja skupljali krv u čaše i njome otvarali gozbu”, – ovako je Leo Freundlich opisao okrutne srpske maskre nad Albancima u knjizi: Albanienes Golgotha, Wien, 1913 (“Albanska golgota, Beč 1913”) počinjene od sredine oktobra 1912. (kada je počeo Prvi balkanski rat) do marta 1913. godine. Dana 12. novembra 1912. Daily Chronicle je objavio da je masakr hiljada Albanaca od strane Srba nepobitna činjenica.
U blizini Skoplja – masakrirano 2000 Albanaca pripadnika islama i 5000 drugih nedaleko od Prizrena. Mnoga sela su zapaljena, a njihovi stanovnici masakrirani. Prilikom pretresa kuća u potrazi za oružjem, Albanci su ubijeni na najjednostavniji način, iako u svojim kućama nisu našli oružje. Srbi su jasno stavili do znanja da Albanci islamske moraju biti istrijebljeni i iskorijenjeni.
- “Oni su tvrdili da je to najefikasniji način da se smiri zemlja”. (Leo Freundlich, Albanienes Golgotha, Wien, 1913, str. 8-9) Profesor Shiman (Schiemann) u članku objavljenom u “Crusadingu” navodi da Srbi vode genocidni rat protiv Albanaca.
- “Oni žele da istrijebe cijeli narod – korijenjem i granama.” (L. Freundlich, ibid.) Rumunski ljekar dr. Leonte je 6. januara 1913. u bukureštanskom „Adeverulu” izvjestio da su zločini koje je srpska vojska počinila nad Albancima, a koje je on sam vidio, bili mnogo tužnije nego što se može zamisliti. Dr. Leonte, u opisu proterivanja stotina zarobljenih Albanaca, piše:
- Od krvi i mnogo ostatka njihovih nesahranjenih leševa na ulicama.
Polja su također bila prekrivena tijelima ubijenih, uključujući mlade ljude, žene i djecu.” (Ibid) “15-godišnja Albanka”, – piše dr. Leonte – „oteta i odvedena u niški zamak. Ona je bila osumnjičena da je bacala bombe na Srbe koji su ušli u Uroševac. Jadna djevojčica koja je optužena za zločin predata je srpskim vojnicima umjesto na vojno suđenje. Vojnici su je tukli bičem po lobanji sve dok joj nisu razbili glavu malo po malo”! (Ibid.) Dr. Leonte na sličan način opisuje masakre koje su počinili Srbi u Kumanovu, Prizrenu i drugdje. Pariški list “Humanite” objavio je zvanično objašnjenje koje je saopšteno konzulatu u Solunu, u kojem se govori o načinu na koji su Srbi postupili u Albaniji – za pljačke, razaranja i masakre. Ističe uništavanje 31 albanskog lokaliteta, pljačku svih lokaliteta u regionu Kratova i Kočana i spaljivanje i ubijanje albanskog stanovništva.
U ovoj hronici, piše list, da je u rejonu Kavadarci (Kavadarci), od ukupno 98 sela, njih 34 spaljeno i uništeno… dok su u Drenovu svi stanovnici pobijeni. Između ovog mjesta i Palikure otkrivena su mnoga groblja, gdje su bile vidljive neke od glava. Posljednji su bili mezari šehida koji su živi zakopani.” (L. Freundlich, isto) itd, objavio je dardaniapress.
Preko 250.000 Albanaca masakrirano samo na etničkom sjeveru Albanije u jesen 1912. Jedini primjerak Frojndlihove knjige “Vrištine optužbe”, koja sadrži protest protiv Evrope koja nije reagovala u odbranu Albanaca tokom masovnog nestanka većine albanskog naroda na Balkanu, pronađena je u biblioteci Univerziteta Harvard u SAD 1982. godine od istraživačica Safete Juka, koja živi u Americi.
Jevrejski pisac Leo Freundlih, koji živio je u Beču, jedan je od rijetkih intelektualaca koji su čuvali zbirku svih važnijih novina tog vremena koje su izvještavale o istrebljivanju najmanje pola miliona Albanaca od strane Srba 1912-1913. „Stotine hiljada masakriranih leševa plivalo je u rijekama. Oni koji su mogli da izbjegnu bolesti, glad, metke iz pješadijskih pušaka i granate srpske artiljerije, skupljani su na određenim mjestima i pucani u glavu. Najviše su stradali oni koji su se skrivali u svojim domovima. Nakon sitnih provjera plijena i zlata, lako su pronađeni i zaklani kao svinje.
Najveće torture bile su nad Albankama, koje su silovane, zatim vezane, odrubljene glave, pokrivene slamom i žive spaljene. U slučaju da su bile trudne, trbuščići su im se čupali bajonetima i nakon vađenja bebe iz stomaka stavljali su na bajonet ili šiljke.
Poslije masakra, Srbi su pili vino, pjevali i igrali. “Bilo je slučajeva da su tokom klanja skupljali krv u čaše i njome otvarali gozbu”, – ovako je Leo Freundlich opisao okrutne srpske maskre nad Albancima u knjizi: Albanienes Golgotha, Wien, 1913 (“Albanska golgota, Beč 1913”) počinjene od sredine oktobra 1912. (kada je počeo Prvi balkanski rat) do marta 1913. godine. Dana 12. novembra 1912. Daily Chronicle je objavio da je masakr hiljada Albanaca od strane Srba nepobitna činjenica.
U blizini Skoplja – masakrirano 2000 Albanaca pripadnika islama i 5000 drugih nedaleko od Prizrena. Mnoga sela su zapaljena, a njihovi stanovnici masakrirani. Prilikom pretresa kuća u potrazi za oružjem, Albanci su ubijeni na najjednostavniji način, iako u svojim kućama nisu našli oružje. Srbi su jasno stavili do znanja da Albanci islamske moraju biti istrijebljeni i iskorijenjeni.
- “Oni su tvrdili da je to najefikasniji način da se smiri zemlja”. (Leo Freundlich, Albanienes Golgotha, Wien, 1913, str. 8-9) Profesor Shiman (Schiemann) u članku objavljenom u “Crusadingu” navodi da Srbi vode genocidni rat protiv Albanaca.
- “Oni žele da istrijebe cijeli narod – korijenjem i granama.” (L. Freundlich, ibid.) Rumunski ljekar dr. Leonte je 6. januara 1913. u bukureštanskom „Adeverulu” izvjestio da su zločini koje je srpska vojska počinila nad Albancima, a koje je on sam vidio, bili mnogo tužnije nego što se može zamisliti. Dr. Leonte, u opisu proterivanja stotina zarobljenih Albanaca, piše:
- Od krvi i mnogo ostatka njihovih nesahranjenih leševa na ulicama.
Polja su također bila prekrivena tijelima ubijenih, uključujući mlade ljude, žene i djecu.” (Ibid) “15-godišnja Albanka”, – piše dr. Leonte – „oteta i odvedena u niški zamak. Ona je bila osumnjičena da je bacala bombe na Srbe koji su ušli u Uroševac. Jadna djevojčica koja je optužena za zločin predata je srpskim vojnicima umjesto na vojno suđenje. Vojnici su je tukli bičem po lobanji sve dok joj nisu razbili glavu malo po malo”! (Ibid.) Dr. Leonte na sličan način opisuje masakre koje su počinili Srbi u Kumanovu, Prizrenu i drugdje. Pariški list “Humanite” objavio je zvanično objašnjenje koje je saopšteno konzulatu u Solunu, u kojem se govori o načinu na koji su Srbi postupili u Albaniji – za pljačke, razaranja i masakre. Ističe uništavanje 31 albanskog lokaliteta, pljačku svih lokaliteta u regionu Kratova i Kočana i spaljivanje i ubijanje albanskog stanovništva.
U ovoj hronici, piše list, da je u rejonu Kavadarci (Kavadarci), od ukupno 98 sela, njih 34 spaljeno i uništeno… dok su u Drenovu svi stanovnici pobijeni. Između ovog mjesta i Palikure otkrivena su mnoga groblja, gdje su bile vidljive neke od glava. Posljednji su bili mezari šehida koji su živi zakopani.” (L. Freundlich, isto) itd, objavio je dardaniapress.
