Napisao sam se baš mnogo o liku i djelu Milorada Dodika, tako da novo pisanje o njegovom kratkotrajnom bijegu od zakona i nije neka tema koja bi zasluživala posebnu pažnju već upravo njegovo iznenadno (tajno) pojavljivanje u prostorijama Suda BiH 4. jula gdje su su mu ukinute mjere pritvora i raspisivanje potjernice. Tako je bosanskohercegovačko pravosuđe samo sebe porazilo i sahranilo pa nije ni čudo što stranci stalno upiru prstom u nega a ono nikako da izađe iz začaranog kruga u koji se stalno uvaljuje.

Dodik pogazio Republiku srpsku. Milorad Dodik je svakako oportunista par excellence koji je kao mačka koju baciš sa 10. sprata, ona se dočeka na noge, možda se malo ugruha ali nastavlja dalje. On svjesno laže i manipulira sa svima oko sebe. Prisjetimo se. Dodik je imao mnogo proklamirao ciljeva u koje se zaklinjao a onda bi preko noći minjenjao ploču, dobro istrgovao i poslije toga nastavljao svoj put vječnog vladanja. Tako i ovoga puta. Uvodio je zakone o zabrani djelovanja Suda i Tužilaštva BiH, SIPA-e na teritoriji RS-u, neistomišljenike je označavao kao izdajnike da bi na kraju sam postao izdajnik za što će reći da je to sve radio u interesu Republike srpske... Ne budimo naivni. Dodik je političar koji zna kako da opstane na vlasti. On koristi sve, harmoniku i veselja pod šatrom, tu se i zapjeva, ispriča koji masan vic, sve ono što voli prosječan Srbin kojeg opija svojim „patriotskom“ srpskom pričom, normalnom čovjeku „bljak“, ali masama u manjem bosanskom entitetu nije. On laže zarad svojih vlastitih ciljeve, nikako Republike srpske radi. Zna se da Dodik kontrolira značajan dio pravosuđa i tu se otvara priča njegovih bliskih veza sa pravničkom elitom. Kako reče šef Naroda i pravde Elmedin Konaković „ovo nije mogao uraditi sam već uz pomoć svojih saradnika i saveznika“ koje jasno označava kao „balije, jer nije mogao bez balija“. Složit ću se sa ovakvim mišljenjem prvog čovjeka Naroda i pravde. Ovdje se zalažem za raskrinkavanjem oportunističkog ponašanja u Tužilaštvu i Sudu BiH, koji su očigledno imali namjeru da riješi na „elegantan“ način slučaj bosanskosrpskih pobjegulja. Ali, ovo bih stavio u širi međunarodni kontekst. Stranci su od samog početka pokazivali svoju naglašenu nezainteresiranost. Znali su pri tom da je državna služba za istrage i zaštitu, SIPA, obezglavljenja, a da Sudska policija i Granična policija nisu u stanju izvršiti državni zadatak hvatanja bjegunca. Za sve to vrijeme iz Evropske unije i SAD su stizale poruke savezništva sa bosanskim vlastima sa jasno intoniranim zalaganjem za teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte je odmah „pokopao“ protivustavni čin srpskih separatista.

Poraz pravosudnog sistema. Mnogo lijepih riječi je izgovoreno tada i kasnije, ali sve je to bila isprazna retorika. Zapad je imao zadaću da zaustavi negativne trendove koji su dolazili prije svega od Dodika. Ali, vidjelo se da ne postoji stvarna želje da se hapsi antiustavna trojka na čelu sa Dodikom, koji je uz sve to drsko „špartao“ od Banja Luke do Moskve smijući se u brk Evropi. Dužnost EUFOR-a bila je da asistira u njegovom hapšenju i zaštiti ustavno-pravni poredak koji je utvrđen u Dejtonu odnosno provede odluke određenih organa u cilju uspostavljanju ugrožene sigurnosti na dijelu BiH. Ovo se očekivalo od EUFOR-a koji je bio svojevremeno uključen u hapšenje vođa hrvatske samouprave (Ante Jelavića) i eliminaciju eks teritorije vehabija u Gornjoj Maoči. Ali, uslijedilo je neprijatno odbijanje ove međunarodne jedinice (odnosno EU) da se uključi u hapšenje trojice bjegunaca od zakona a bili su osumnjičeni i za protjerivanje njemačke ministrice iz Rs-a. Sve se ovo dešavalo uz evidentno odsusutvo američkog ambasadora u BiH koji je povučen a da nikada nije zamijenjen. Američka šutnja je uslijedila nakon što je državni sekretar Marco Rubio očigledno preuranjeno ponovio zalaganje SAD za teritorijalnim integritetom i suverenitetom BiH. Uz sve to, uslijedio je previd mladog bh. ministra koji se usprotivio održavanju skupa evropskih rabina u Sarajevu, našto su Amerikanci posebno osjetljivi, a to se vidjelo u njihovoj službenoj reakciji. Serija nepovoljnih oklonosti došla je nakon odluke Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava koje je poništilo prvobitnu presudu ovog suda u predmetu dr. Kovačevića protiv BiH. Nakon što je donijelo odluku u njegovu korist Sud se „prodomislio“ i donio suprotnu odluku zaključivši da Kovačević ne uživa status žrtve. Prije toga stvorene su pretpostavka za ukidanje mjera pritvora i potjernice, jer se broj tužilaca angažiranih na ovom slučaju smanjio sa devet na jednog. Sve je ukazivalo da će biti donijeta ovakva odluka.
Sve je bilo potpuno jasno nakon posjete komandanta EUFOR-a generala Florijan-Marijana Barbua MUP-u RS a koje je zaduženo za bezbjednost pobjegulje od SIPA-e. Vidjelo se koliko je sati. Epilog je: da je Dodik doletio u Istočno Sarajevo gdje su ga navodno prihvatili čelni ljudi OSA-e BiH Almir Džuvo (šef) i Risto Zarić (njegov zamjenik) koji su pobjegulju dovezli lično do Suda BiH. Dalje je sve poznato. No još uvijek nisu poznati detalji sporazuma između Tužilaštva i „stranog“ faktora, a on po svemu sudeći postoji. Sve govori da BiH ne stoji dobro. Iako bi se bh. problem mogao riješiti uz angažiranje Zapada, odavno je postalo jasno da niko od njih ne želi uzeti u ruke vrući bosanski krompirom. On je ostavljen narodima BiH da se sami dogovore. Od toga naravno da nema ništa. Problem Bosne i Hercegovine ostaje otvoren i ko zna još koliko dugo.