Na današnji dan, 20. jula 1992. godine, na svirep, nezapamćen i monstruozan način ubijena su petorica braće Ibrahimagić: Kasim, Husein, Samir, Hasan i Muhamed, te otac im Himzo


Proplakala, i gora, i voda, i nebo je plakalo. I svaka stopa, i kamen... A htjeli su samo živu glavu spasiti. Hajr svakom činili. I niko na njih zahatorio nije. Zulum učinili nikom nisu. Ni mrava zgazili nisu. Porodica Himze Ibrahimagića iz Gornjih Agića, bosanskonovska općina, izbjegla je u selo Bišćani, zaseok Hegići kod Prijedora. Nije mogla podnijeti pritiske, strah i torturu koja se u tim mjesecima provodila Dolinom Japre i u Bosanskom Novom, nad Bošnjacima od strane srpske vojske i paravojnih snaga. Taj košmar, taj haos od života, postaje nesnošljiv kada su počela rušenja džamija, radnji, kuća, protjerivanja i ubijanja. Krvavi scenario, potpunog zatiranja svega što nije srpsko, još više je „pomogao“ Ibrahimagićima da se maknu s očiju krvnicima. No, sudbini se pobjeći ne može. Naime, nad njima će se provesti nezapamćen, gnusan zločin, ne samo na prostorima Doline Japre, Bosanskog Novog i Bosanske krajine. Svirepo su ubijeni Himzo Ibrahimagić (57), te njegovi sinovi: Kasim (31), Husein-Huska (29), Samir (21), Hasan-Baja (19) i Muhamed-Džele (18).

Tog kobnog ponedjeljka, 20. jula 1992. godine, prema kazivanju Šuhre Ibrahimagić – Zukanović, sestre i kćerke ubijenih, pred kuću Hegića, gdje su bili Ibrahimagići, došlo je oklopno vozilo u kojima su bili njihove dojučerašnje komšije. Iz oklopnjaka je izašao Dragiša iz sela Kršlje kod Bosanskog Novog i rekao: „Evo Himze i njegovih sinova." Tu je bio i Zoran Stupar, sin Mlađe Stupara, te braća Tintori, svi iz sela Kršlje. Sve su to bile komšije koje je Himzo nesebično pomagao u svemu, kako Himzo tako i njegovi sinovi. Zauzvrat dušmani im život oduzeše. Jedan od Tintora je ušao u kuću, stavio tromblon na sto. Kršni, snažni, naočiti... Ibrahimagići su pokošeni rafalima kao snoplje žita, naočigled majke i sestre.

Traganje za pravdom i istinom, iako prevelikom tugom i bolom skrhana, nastavila je od 1999. godine, hrabra i neustrašiva Šuhra, kćerka Himzina i sestra petorice braće. Posmrtni ostaci oca Himze i petorice braće pronađeni su u masovnim grobnicama Jakarina Kosa kod Ljubije i Tomašica kod Prijedora. Dženaza-namaz klanjana je i ukop obavljen 08. jula 2007. godine. Halima, majka i supruga, s takvim teretom tuge i bola nije dugo izdržala. Na Ahiret je preselila 17. aprila 2010. godine. Sve do odlaska s ovog dunjaluka bila je u ibadetu i molila Allaha dž.š. da je uputi tamo gdje su joj sinovi i suprug. Šehidi bosanski, uz Allahovu milost, u džennetskim dvorima smješteni!