Sjećanje na žrtve Markala: Na današnji dan prije 22 godine, na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Petog februara 1994. velikosrpski i crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonaši izvršili su stravični zločin nad civilima. Artiljerijskom granatom na Tržnici Markale ubili su i izmasakrirali 68, a teže i lakše ranili 139 civila. Zločin nad civilima na Markalama je izvršen u skladu sa velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom za otimanje bosanske zemlje. Opsada i široka kampanja zločinačkog divljanja po civilima i civilnim objektima glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine nezapamćena je u historiji savremenog čovječanstva. Staviti grad u opsadu, onemogućiti mu normalno snabdijevanje hranom, vodom, energentima, lijekovima, i danonoćno granatama, snajperima i drugim oruđima i oružjima, te zabranjenim sredstvima i metodama ratovanja, ubijati i ranjavati nezaštićene, izgladnjele i iznemogle civile, predstavlja potpuno očigledan i jasan dokaz genocidne namjere, koju je Generalna skupština Ujedinjenin nacija osudila još prije 60 godina.

Život civilnog lica kao pojedinca, a utoliko više - život civila kao kolektiva, je najveća svetinja međunarodnog humanitarnog prava. Još od srednjeg vijeka uobičajena je praksa zaštite civilnih lica. Ženevskim konvencijama najstrožije je zabranjeno (i krivično okarakterisano kao zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava) svako ratno djelovanje koje sistematski za metu ima živote, zdravlje i svakodnevnicu civila i civilnog stanovništva.



Iz perspektive 22 godina poslije, izvršioci i dalje negiraju zločin nad civilima na Markalama i drsko ga pripisuju Armiji Republike Bosne i Hercegovine, optužujući je da je time pokušala izazvati međunarodnu intervenciju ili da je zločin “inscenirala muslimanska tajna služba”, odnosno, da se, navodno radi o starim podmetnutim leševima. Međutim, nesumljivo je da je riječ o licemjerstvu, lažima i podvalama. Historijska je istina, da je minobacačka granata 120 mm ispaljena sa položaja “Vojske Republike Srpske”, kolaboracionističke oružane sile Vojske Jugoslavije.

Historijska istina i vrijednosti sjećanja na masakr na Markalama i fašističko divljanje po tekovinama ljudskog društva, civilizacije, po nezavisnosti i suverenitetu Republike Bosne i Hercegovine, po nacionalnom, vjerskom, kulturnom i društvenom suživotu njenih građana i što je najvažnije po njihovom biološkom opstanku i preživljavanju lekcije su iz naše prošlosti na kojima danas, sjećajući se žrtava, moramo graditi zajedničku budućnost. Nažalost, svjedoci smo svakodnevnih napada na Bosnu i Hercegovinu, negiranje genocida, falsifikata i kvazi istraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranaj zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina. Svjedoci smo da nam se govori da je, u ime budućnosti, pametnije šutiti o istini i nijemo prihvatiti aparthejd u Bosni i Hercegovini, ali Bošnjaci nisu, niti smiju biti takvi . U najtežim uslovima agresije, genocida Bošnjaci su branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne konstante, na to ih obavezuje dug prema žrtvama zločina na Markalama, piše u saopćenju Instituta za istraživanje genocida, Kanada.